Intervju

Jelena Đoković ekskluzivno za “Azru”: Novak je uvijek bio moja ljubav, i bez titula koje prate njegovo ime

Razgovarala: AZRA KOVAČEVIĆ

Postati prvak svijeta nije lako. Titula je to koja traži odricanje, trud, rad i znoj. Teniser Novak Đoković (32) je to postigao, te zahvaljujući talentu i sjajnoj igri, dosegao sportski vrh. No, da je tačna izreka da iza svakog uspješnog muškarca stoji snažna žena, pokazalo se i u njegovom slučaju. Supruga Jelena (33), najveća mu je podrška i vjetar u leđa, što on s ponosom u svakoj prilici ističe. Svojim stavom, humanitarnim radom, obrazovanošću, ljepotom i odmjerenošću, Jelena je privukla pažnju svjetskih medija. I dok joj čuvena Anna Wintour posvećuje strane kultnog “Voguea”, a Englezi hvale njen modni stil, Jelena, vlasnica diplome prestižnog Univerziteta „Bokoni“ u Milanu, kao i doktorata iz oblasti menadžmenta, pokazuje da je biti majka njena najdraža uloga. No, kako je posvećena odgoju svoje dvoje djece, sina Stefana i kćerkice Tare, ova rođena Beograđanka, kroz Fondaciju „Novak Đoković“, čija je i direktorica, čini sve da i drugoj djeci, koja su potrebi, olakša život i pomogne.

Prije više od četiri godine pokrenula je “Original Magazin”, koji je prerastao u projekat za podršku mladih. Organizirajući konferencije o poduzetništvu, biznis dizajnu, simulaciji razgovora s HR stručnjacima iz najvećih kompanija u Srbiji, “Original” je povezao hiljade mladih i dao im dodatnu podršku u njihovom razvoju. Uz brojne obaveze, Jelena je odvojila vrijeme za razgovor za naš magazin. Iz svog porodičnog doma u Monacu, prvi put govori za “Azru”, ali i za jedan bh. medij.

I dok pokušavamo stvoriti sliku kako izgleda život Đokovića, Jelena nam pomaže složiti kockice u mozaiku, te približiti svakodnevicu uz teniskog šampiona. 

– Novak i ja smo dugo zajedno, i prije nego što je njegovo ime dobilo takvu težinu u javnosti. On je ostao moja ljubav bez neophodnih titula koje sada prate njegovo ime. Rad za njegov brend mi je pomogao da razumijem i poštujem uspijeh koji je postigao, te prihvatim usamljenost kao posljedicu prekomjernog rada, putovanja i posvećenosti. To je teret slave i uspjeha koji često udaljava ljude od porodice i prijatelja, a koji nemamo u vidu kada sanjamo velike snove. Ni njemu ni meni nije lako da budemo razdvojeni, pogotovo sada kao roditelji dvoje djece koja su stvarno plod velike ljubavi. Nama je naše vrijeme toliko dragocjeno, rijetko i jedinstveno. Ali svi smo ga željni, a on je samo jedan – približava nam Jelena život s teniskim šampionom. 

Ostvareni ste na mnogim poljima; majka, supruga, humanitarka, poslovna žena… Na koji način ste nastojali postavljati prioritete u životu?

– Za mene je život konstantno učenje, pa samim tim ni u jednoj ulozi nisam dostigla krajnju tačku, kako bih mogla reći da sam ostvarena i da sam to poglavlje prošla i zatvorila. Udala se i upustila u ulogu bračnog partnera i roditelja, ali svako partnerstvo s drugim ljudskim bićem je izazov. Svakog dana posustajem, pa rastem, padam, dižem se i tražim rješenja. Život nekako uvijek postavi nove izazove ispred mene i to baš kada mislim da mogu da odahnem, jer mi je sad sve potaman. Rast uz moju djecu mi je najbolja životna škola. Oni su najbolji primjer kako u životu sve prolazi kroz faze i cikluse, i najbolje je da se prepustimo i učimo što više možemo dok ti ciklusi traju…Prioritet mi je da pronađem zahvalnost u svakom momentu, u bilo kojoj životnoj ulozi. Vjerujte mi, to je jedan vrlo težak posao u kome uspješnost varira, i to vrlo dinamično.

Jedne prilike ste kazali da je prijelomni trenutak u Vašem životu bio kada ste se ostvarili u ulozi majke, te da Vas je majčinstvo u potpunosti promijenilo. Jeste li ikada zamišljali kako će Vaš život izgledati kada postanete roditelj?

– Šta god sam pretpostavljala, nisam pogodila. Nikada nisam ni mogla da zamislim da je jedna uloga ovoliko kompleksna. Osjećaj je neobjašnjiv i vrlo individualan.

Koja je bila najvažnija lekcija kojoj Vas je naučilo majčinstvo?

– Da smo mi svi velika djeca koja odgajaju malu djecu. Moja djeca me stalno vraćaju da radim na svojim slabostima. Nisam ni znala koliko sam dijete! Koliko ja njih učim da budu nezavisni, hrabri, saosjećajni, zahvalni, toliko oni mene uče da je teorija jedno, a praksa drugo. Jer, ako ja njih učim da je život divno iskustvo i da treba da budemo zahvalni za svaki dan i sve što imamo i nemamo, a sama krenem da vičem i nerviram se, uvijek dođe pitanje: “Ali, mama, zar život nije lijep? Zašto se nerviraš kad treba da budemo zahvalni za sve što imamo i za sve što se dešava?”.

Prateći Vaše javne angažmane, kao i objave na društvenim mrežama, roditeljstvo kao tema je posebno u Vašem fokusu.

– Mnogo čitam i pričam sa stručnjacima iz oblasti ranog razvoja i neprestano se bavim temom roditeljstvo. U našoj humanitarnoj Fondaciji “Novak Đoković” imamo i stručnjakinju za rani razvoj Smiljanju Grujić, s kojom stalno pričam o izazovima roditeljstva i mnogo mi znače njeni savjeti i ohrabrenja. Njeni savjeti su također bitni i stotinama roditelja koji prolaze kroz naše radionice za roditelje “Podrška, ne perfekcija”. Svi se osjećamo mnogo bolje kada podijelimo svoje dileme i otkrijemo da nismo usamljeni, da svi prolazimo kroz slične “muke”, te da su našoj djeci najmanje potrebni savršeni roditelji, a najviše im treba podrška. Također, veliku podršku pronalazim i u divnoj doktorici Shefali Tsabari (autorica knjiga “Svjesno roditeljstvo; Probuđena porodica”) s kojom sam, također, stalno na vezi i koja me ohrabruje kad sam izazvana nekim ponašanjem moje djece, da otkrijem pravi razlog u sebi, a ne da krivim njih i mislim da nešto rade “namjerno”. Prvo sam čitala njene knjige, pa sam stupila u kontakt s njom, a sada sam i jedna od vrlo strastvenih “Svjesnih roditelja”.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.