Damla Sonmez, zvijezda serije „Rat ruža“ ekskluzivno za „Azru“: Zabavno mi je bilo pripremiti se za ulogu Gulru

Piše: Redakcija

Ljudi imaju običaj reći za glumce da ne mogu izaći iz stanja uloga koje igraju, ali to nije potpuno istina. Uvijek ponavljam; ovo je zanimanje, ima svoje tehnike, u suprotnom se ne bi razlikovalo od bolesti. Tako da, naravno, vežem se za likove koje igram, pokušavam pronaći najbliže i najsličnije značajke u njima

 

Među najgledanijim serijama u našoj zemlji je „Rat ruža“. Neslaganje dviju žena, začinjeno neizostavnim ljubavnim zapletom, porodičnim odnosima, osvetom…, mjesecima publiku drže hipnotiziranom pored malih ekrana. U cipele mlade, hrabre i lijepe Gulru Čelik, vrtlareve kćerke koja je, odrastajući u vili Sipahi, sa šest godina rekla: „Kad odrastem, bit ću Gulfem Sipahi“, ušla je glumica Damla Sonmez (32). Od snimanja zadnje epizode prošle su tri godine, Damla je u međuvremenu odigrala značajne uloge na filmu, televiziji i u pozorištu.

Glumica rođena u Istanbulu, formalno obrazovanje je, osim u Turskoj, sticala i u prestižnim akademskim centrima Parizu i New Yorku. Za svoj rad dobila je priznanja, učestvovala na mnogim međunarodnim filmskim festivalima, smjelo ušla i u posao produkcije, a nedavno potpisala i ugovor o saradnji i zastupanju s bh. agencijom za talente „Zona“. Za naš magazin govori prvi put. I rado se prisjeća i ponovo otvara poglavlje „Rat ruža“.

– Ljudi imaju običaj reći za glumce da ne mogu izaći iz stanja uloga koje igraju, ali to nije potpuno istina. Uvijek ponavljam; ovo je zanimanje, ima svoje tehnike, u suprotnom se ne bi razlikovalo od bolesti. Tako da, naravno, vežem se za likove koje igram, pokušavam pronaći najbliže i najsličnije značajke u njima. Uloga Gulru mi je posebna kao i svi ostali likovi koje sam igrala i koje ću igrati. Gulru je mračna, izgubljena djevojka, koja je opsjednuta svojim šefom. Ona je u nekakvom fanatičnom poremećaju ličnosti. Bilo je vrlo zabavno sebe pripremiti za ovakav lik. Obožavam igrati likove na ivici – govori Damla za „Azru“.

 

Osim o spomenutoj seriji, ostvarili ste i ulogu u Netflixovom dokumentarcu “Osmanski uspon” smještenom u vrijeme vladavine Mehmeda II. Recite nam nešto o tom projektu.

– Bilo je to sjajno iskustvo. Snimljen je na engleskom jeziku, a naš reditelj Emre Şahin jedan je od najosjetljivijih reditelja s kojim sam ikad radila. Pametan je, tačno zna šta želi i dobra je duša. Rad s njim bio je pravi užitak.

Osim televizijske karijere, veliki uspjeh ostvarujete i na polju filma. Uloga Sibel, u istoimenom filmu, donijela Vam je međunarodna priznanja u Locarnu, Adani i Hamburgu. Kako ste se pripremili za ulogu Sibel, koja je vrlo specifična, igrate, zapravo, gluhonijemu djevojku?

– Upoznala sam Çağlu Zencirci i Guillaumea Giovanettija (reditelji filma, op.a) dvije godine prije nego što smo počeli snimati “Sibel”. Imali su samo pet redaka o priči koju su željeli ispričati. Jezik zviždanja, osnaživanje mlade žene, mitovi…, zaljubila sam se u temu. Prihvatila sam odmah projekt. No, nastao je problem. Uopće nisam znala zviždati. Počela sam vježbati i dvije godine kasnije su došli, ovog puta sa scenarijem. Sibel je, također, bila kompleksna uloga i u fizičkom smislu,  pa sam počela raditi s ličnim trenerom. Zatim smo tri mjeseca proveli na selu. Upoznala sam mještane, vježbala zviždanje. Uvijek kažem da ovaj film ima pet glavnih elemenata: reditelje, fantastičnu ekipu, pet profesionalnih glumaca, lokalce i prirodu. Da jedan od ovih elemenata nije bio na zadatku, film ne bismo mogli napraviti na ovaj način. Emotivno, osjećala sam kao da oduvijek znam Sibel. Ne posmatram je samo kao ženu, ona je dio svakog ljudskog bića koje se iz bilo kojeg razloga barem jednom u životu osjećalo izopćeno. Vidjeli smo da je tako kada smo bili u različitim zemljama na projekcijama. Sve naše press-konferencije su bile nevjerovatno duboke, sadržajne i emotivne, a publika je odmah prihvatila Sibelinu priču kao svoju.

Producirate nekoliko kratkih filmova reditelja Alija Tansua Turhana; “Don’t Get Me Wrong”, “Second Night”. Kako ste se zainteresirali i uključili u produkciju?

– Kao grupa mladih zaljubljenika u film, čeznuli smo za pričanjem određenih priča. I jednog dana smo se prestali žaliti s tim u vezi te smo poduzeli akciju. Oba filma su u procesu postprodukcije. Njihovo putovanje na festivalima uskoro počinje.

Nedavno ste ostvarili saradnju s bh. casting i talent agencijom  „Zona“ i nadamo se da ćete dobiti priliku igrati i u nekom bh. filmu. Recite nam više o toj saradnji.

– Hvala vam, nadam se da će se i to dogoditi. Bosna ima veliki utjecaj na svjetsku kinematografiju. Volim Sarajevo Film Festival i činjenicu da iz godine u godinu postaje sve veći i jači. Kao glumici mi je trebao neko ko može razumjeti moje snove o pričanju priča i sanjati sa mnom. „Zona“ je najbolja.

 

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra. 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti