Intervju

Maja Jurić: Moj pravi život tek počinje!

Razgovarala: Milica Brčkalo 

Kada je 2017. godine bh. glumica Maja Jurić dala intervju za naš magazin, fokus je bio na ulozi koju je ostvarila u seriji „Love, Lies And Records”, snimljenoj u produkciji BBC-a. Bio je to njen prvi intervju u karijeri. Razlog zašto ranije nije govorila za medije bio je jednostavan. Nije, kaže, imala o čemu pričati osim o projektima na Akademiji.

Od 2017.godine do danas, gotovo da nema perioda u godini u kojem ona nije bila uposlena. Glumački talent mlade Sarajke privlači reditelje različitih senzibiliteta, zbog čega niže angažman za angažmanom. Nedavno je završila snimanje filma „Divljaci“, a potom se posvetila ulozi u sve popularnijoj seriji u Regiji „Drugo ime ljubavi“.

Ovo je i prvi Majin projekt iz žanra sapunica i bilo joj je zanimljivo ući u cipele slatke i simpatične Valentine.

– Glavni izazov je u brzini kojom se sve odvija na setu. Često imamo puno teksta koji trebamo naučiti u kratkom roku, ali sve to mi je, u suštini, veoma zabavno. Volim radne navike, brzinu i  efikasnost koje sam naučila i stekla uz Novu TV i „Drugo ime ljubavi“.

Koje uloge u Vama više bude glumački nerv: pozitivaca ili negativaca?

– Sve uloge mogu biti izazovne ako su dobro napisane. Ali, ako se baš moram odlučiti za neku stranu, rekla bih da su negativci, ipak, malo “škakljiviji”. Često imaju intrigantnu ili traumatičnu prošlost iz koje se rađa veoma zanimljivo ponašanje. To za glumca otvara pregršt mogućnosti. Antagonisti su u neku ruku slobodniji i ne robuju pravilima kojima roboju protagonisti. Najzanimljivije mi je što se njihovi negativni postupci najčešće rađaju iz želje da učine dobro. To su ti sočni likovi, koje su svakom glumcu ili glumici gušt igrati.  

 Jeste li zadovoljni kako se Vaša karijera razvija?

– Objektivno, nemam nikakvih razloga da budem nezadovoljna. Ostvarila sam neke velike i neke male uloge. OK, počela sam malo kasnije od ostalih, ali to me nije omelo na mom putu. Uglavnom, ostvarila sam sve što sam željela, samo ne u vremenu u kojem sam to htjela. Čim ostvarim jednu stvar, već mi se na horizontu oslikava nova želja. I tako sam u permanentnom stanju blagog nezadovoljstva, koje me u suštini gura naprijed i daje mi motivaciju da svakog dana nastojim da se još više ostvarim i pokažem.

U jednom od intervjua otkrili ste da postoje stvari na koje kao glumica ne biste pristali, rekavši: „Ako vidim da je golotinja tu samo radi golotinje, to su stvari koje ću odbiti“. Šta pravi razliku između golotinje u svrhu umjetnosti i one koja je tu „samo radi golotinje“?

 – Razlika je u tome što je jedna tu radi sadržaja i suštine, a druga radi forme. U golotinji radi golotinje ne prepoznajemo internu motivaciju lika za obnaživanjem. Jedan od mnogih primjera toga je kada skinete glumca ili glumicu s ciljem da šokirate publiku. Sasvim je druga stvar ako čovjeka skinete s nekom svrhom u odnosu na radnju kompletne priče ili s ciljem da publici  ta golotinja nešto ispriča.

 Na ovim prostorima scene obnaživanja u stranim filmovima i serijama sasvim se normalno doživljavaju, dok su u domaćim projektima i dalje u većini slučajeva tabu. Zašto je to tako?

– Vjerovatno zato što su mnogi ljudi na Balkanu, svjesno ili nesvjesno, još toliko „oprani“ tom besmislenom i zastarjelom religioznom retorikom u kojoj su takve stvari tabu. Pritom ne kritikujem spiritualnost ili bilo čiju vjeru u Boga. Jednostavno je tako da ja lično ne vjerujem u organizirane religije, mislim da su one razlog zbog kojeg kao rasa općenito debelo kaskamo za nekim spiritualnim spoznajama.

Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina ”Azra”.