Muhamed Hadžović: Kod ljudi je mnogo toga providno, čak i namjere

Piše: Redakcija

Muhamed Hadžović, 35-godišnji sarajevski glumac, iza sebe ima niz pozorišnih i filmskih uloga. Mnogima od njih pomjerao je granice i neprestano istraživao svoj talenat za glumu. Zavolio ju je strastveno, a strasti se, kažu, pojave sasvim slučajno… Također, sasvim slučajno je za naš magazin odlučio da ga možemo upoznati iz drugog ugla odgovarajući na niz neobičnih pitanja.

Šta mislite o umjetnoj inteligenciji?
Mislim da će i ostati umjetna, sintetična, uprkos trudu da naizgled podsjeća na organsku- jer je to krajnji cilj. Čovjek je fascinantno biće koje osjeća, misli, voli, živi, planira, razmnožava se na gorivu kao što je komad pite, parče jabuke…Zar to nije dovoljno za razmisliti i na kraju se zamisliti?!

Šta mislite o odluci parlamentaraca BiH koji su se prije nekoliko dana zvanično obavezali kako u budućnosti neće okupirati Mjesec niti druga svemirska tijela?
Mislim da će ipak prekršiti dato obećanje i iznevjeriti povjerenje građana, jer i taj podvig, koliko god bio naporan i zahtjevan bit će iznevjeren. Ti ćeš vidjeti Bosanca na Mjesecu ili na nekom drugom nebeskom tijelu, pa kako god.

Smatrate li da će roboti zamijeniti ljudsku radnu snagu u BiH u budućnosti?
To bi bila ogromna prednost. Tada se ljudi ne bi morali baviti trivijalnim stvarima, već se posvetiti nečemu što je više ljudsko, duhovno.

Šta je kod ljudi nevidljivo, ali biste voljeli da mogu vidjeti?
Mnogo toga je providno, čak i namjere. Otkrivaju se nizom postupaka koje govore o htijenju. Mislim da je sve vidljivo, samo treba pažljivo gledati. A ono što je unutra, u grudima, neka ostane tamo.

Šta mislite za čim će ljudi biti nostalgični 40 godina od sad?
Ta vrsta nostalgije je transfer za sopstveni žal vremena i nekih konkretnih asocijacija koje su individualne. Ljudi su uvijek nostalgični za prošlim vremenima. Kao što rekoh, nostalgični su za sobom.

Da životinje mogu pričati, koja od njih bi bila najzločestija?
Definitivno gušter.

Mislite li da postoje predmeti koji su u prošlosti bili na lošem glasu, a danas ih smatraju pozitivnim i popularnim?
Zar ima takvih predmeta? Ne želim da googlam! Šalu na stranu, mnogo stvari je beskorisno, a mislimo da su nam od koristi, zapravo zadovoljavaju naše beskorisne potrebe. Kada govorim o meni, uvijek bih se vraćao na prave ljudske potrebe, ono bez čega čovjek ne može. Nije problem predmeta iz prošlosti, nego trenutnog ”popularizma”.

Da možete imati supermoć, koja bi to bila, šta biste s njom uradili?
Nekim ljudima ne treba davati supermoći, a ja sam jedan od tih. No, kada bih imao, vjerovatno bih je iskoristio da odgovorim na ovo pitanje što je bolje moguće.

Vaša ljubav prema glumi se graniči sa…?
Poslom.

Živite da bi…?
Shvatio i prihvatio.

Zašto je skepticizam važniji od bilo kojeg slijepog vjerovanja…?
Ne mislim da je tako u krajnjoj tački, ako razvijemo teže. No, ako naš skepticizam postavlja pitanja suštinskog vjerovanja (što je nerijetka pojava) onda može biti dobro gorivo i temelj za istinsku vjeru. Život je onda razumljivo sadržajniji.

Šta mogu knjige što filmovi ne mogu?
Probuditi sopstvenu građu imaginacije.

Kad je o ljudskoj prirodi riječ, od čega za nju lijeka nikad nema?
Od slijepog srca, jer: ”Oči nisu slijepe, već srca u grudima.”

Koji film potpuno promijeni radnju kada promijeniš jedno slovo u njegovom naslovu? O čemu se radi u tom novom filmu?
”Bod amidže Idriza”
Košarkaška utakmica, vrlo bitna da prođemo baraž, gubimo, a zatim, na teren uđe amidža Idriz, baš onakav, sa kapom na glavi i nakon prekida iz slobodnih bacanja.. odlučujući bod je Idrizov. To je kratka fabula, ima tu mnogo likova i dramskih situacija.

Šta je sada jako popularno, a u narednih 5 godina ljudi će biti posramljeni zbog toga?
Za druge ne znam, ali možda će mene biti stid ovog kratkog odgovora.

Da si ludi naučnik, koji bi eksperiment smislio, da novac i etika nisu problem?
Onda bi definitivno trebalo tom luđaku dati zabranu za eksperimentisanje.

Da sebe portretirate kao 70 – godišnjaka kakvim iskustvima biste voljeli da Vaše lice svjedoči?
Život je dovoljan sam po sebi. Nisam objektivan. Treba biti realan.

Praktična upotrebna vrijednost umjetnosti na našim prostorima i globalno je…?
Neznatna.

U ovom trenutku najviše volite…?
Ovaj trenutak.

Pročitajte još