Dan zaljubljenih je u sarajevskom Kamernom teatru 55 u znaku predstave „Umri muški“. Riječ je o ostvarenju koje je prvi put izvedeno prije tačno 30 godina, a koje je u tom periodu steklo status najizvođenije bh. predstave svih vremena. Za to je svakako zaslužna glumačka ekipa koju čine legendarni glumci: Tatjana Šojić, Admir Glamočak i Senad Bašić. Ova uigrana trojka pri svakom novom izvođenju do suza nasmijava publiku situacijama uzrokovanim ljubavnim trouglom u kojem se nalaze. O jubileju, koji dožive samo rijetka pozorišna ostvarenja, razgovarali smo s Admirom Glamočakom koji u predstavi uz glumačku, ima i ulogu režisera.
– Jubilej predstavlja potvrdu da to što radiš nekome nešto znači. On mojim kolegama, Tatjani Šojić i Senadu Bašiću, kao i meni, znači mnogo i svakom novom izvođenju se radujemo jednako kao i prije 30 godina. Ljudi to prepoznaju i PREDSTAVA NI NAKON TRI DECENIJE NIJE IZGUBILA SVJEŽINU KOJU JE IMALA 14. FEBRUARA ’90. GODINE, KADA SMO JE RADILI KAO TATJANIN DIPLOMSKI RAD. OVAJ JUBILEJ JE, PRIJE SVEGA, NEŠTO O ČEMU NISMO NIKADA NI RAZMIŠLJALI U SMISLU DA ĆEMO DOĆI DO TOGA DA SE JEDAN DIPLOMSKI ISPIT IGRA 30 GODINA, A ISPALO JE DA ĆE POSTATI KULTNA PREDSTAVA KAMERNOG TEATRA. To je komedija koja ima svoju publiku, uz koju su ljudi odrastali i uz koju se danas zabavljaju kao i prije toliko godina – kaže Admir na početku razgovora.
Šta, osim nespornog kvaliteta, vidite kao glavni razlog za uspjeh ove predstave?
– To je vrlo dobro, onako britko napisana komedija s dobrim karakterima. Imamo ljubavni trougao i niz nekih nepredviđenih situacija, a publika nam je četvrti partner, koji diše zajedno s nama. U toku ovih godina igranja se događalo da mi nismo u punoj snazi ili nekom izuzetnom raspoloženju, ali je publika bila ta koja nam je davala impuls da odigramo na najbolji mogući način. Mislim da su svježina, posvećenost i ta razmjena s partnerima i publikom učinili da predstava bude drugačija od nekih drugih komada koji imaju kraći vijek trajanja.
Koje su to poruke koje ova predstava danas nosi, a koje su bile aktuelne i prije 30 godina?
– Zadatak komedije je da zabavi, nasmije, opusti te pruži publici sat i po zaborava na svakodnevne probleme. Komedija je žanr koji publici ne poručuje da bude divna, dobra i etična, ali poručuje: Zabavljajte se i bit će vam dobro, igrajte se, smijte se. Ljubi, ljubi, al’ glavu ne gubi…Tih „budalaština“ se može nabrojati milion. To nije pretenciozna pozorišna predstava koja se bavi aktuelnim političkim temana i nije angažirani teatar, ali je teatar koji publika voli i mi smo sretni što imamo predstavu koja njeguje takvu vrstu teatra.
Za čim je publika danas „gladna“ u smislu sadržaja koji im se nude?
– Kažu da publika više voli komediju, jer im ona omogućava da pobjegnu od svakodnevnih problema, ali mislim da je publika gladna dobrih predstava.
Kakav odnos imate s kolegama iz predstave, Tatjanom Šojić i Senadom Bašićem?
– Mi smo odnjegovali 30-godišnje prijateljstvo. Tatjanu i mene vežu i drugi projekti u Kamernom teatru i Narodnom pozorištu, a sa Senadom radim na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Bili smo generacijski blizu tokom studija, tako da se i moje glumačko odrastanje, zapravo, veže uz njih. S Tatjanom sam mnogo igrao i ona mi je među pet prvih partnera, u smislu da se nadigravamo i dobro razumijemo na sceni, posebno u toj nekoj neverbalnoj komunikaciji. Uz sve to smo i baš dobri prijatelji.
Razgovarala: Milica Brčkalo/ Foto: Nikola Blagojević
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
