Mirelu Priselac Remi nećete slušati kako pjeva sladunjave ljubavne stihove. U njenim pjesmama čut ćete aktivizam i poziv na borbu. Za nju ne treba puška, već pamet koja je svjesna svoje vrijednosti, prava i mogućnosti. Pjevačicu i tekstopisca britkog jezika izveli smo na „Azrin“ teren i detaljno prošli put od Platona i filozofije do svemira i politike. Nismo zaboravili razgovarati ni o muzici.
Koji je vaš stav o umjetnoj inteligenciji? Neću tražiti dlaku u jajetu, dajte nam inteligencije u bilo kojem obliku! Pogotovo u političkim strukturama koje vladaju ovim našim prostorima. Ponekad mi se čini da bi nam bilo najbolje da nas vode neki roboti, lišeni emocija, jer ovdje mržnja raste kao gljive poslije kiše. Da nas vode roboti i algoritmi, možda bismo napokon naučili kako biti pravedni i objektivni jedni prema drugima. Nisam sigurna koliko bi, u takvom svijetu, bilo mjesta za tankoćutnu umjetnost koja ishodi iz emocija, ali spremna sam, kao umjetnica koja stvara na emocijama, sjesti „na suvozačko mjesto“ i iskulirati, ako bi to značilo da bi na ovom našem malom Balkanu napokon bilo pravde za male ljude.
Šta mislite o odluci parlamentaraca BiH koji su se nedavno zvanično obavezali kako u budućnosti neće okupirati Mjesec, niti druga svemirska tijela? Ne znam kako je takva tema došla na dnevni red, ali iz toga je vidljiva spremnost parlamentaraca da gledaju unaprijed, u budućnost. Ništa nas ne smije iznenaditi! Također, vidljivo je da su ove tekuće, zemaljske teme i problematike već zasigurno riješene, jer koji bi bio drugi razlog bavljenja vanzemaljskim temama? Ekonomija raste i razvija se, ljudska prava smo riješili, sve je jasno, ulicama teku med i mlijeko… Pravo je vrijeme, sada kada nema neriješenih zemaljskih dubioza, da se posvetimo solarnom sistemu. Blago nama ako nam je pitanje okupacije Mjeseca bitno pitanje kojima se bave parlamentarci! Da im možda podignemo plaće?
Smatrate li da će roboti zamijeniti ljudsku radnu snagu na našim prostorima? Kod nas su roboti već odavno tu, ali oni metaforički roboti, oni isti koji rade minimalno 10 sati u privatnom sektoru, potplaćeni su i nemaju svoja radnička prava. Oni roboti koji ne smiju zucnuti i tražiti bolje uvjete rada, jer će ih šef, ako budu previše glasni, jednostavno otpustiti i zamijeniti nekim drugim „modelom“ koji se manje buni, a više radi. Možda mlađim i snažnijim modelom.
Kad analizirate ljude danas, u čemu Darvin nikako nije bio u pravu? Malo mi je žao što se pokazuje da je, ipak, bio u pravu kad je pisao o prirodnoj selekciji. Naprimjer, ako sudimo o prirodnoj selekciji kod ljudi, žao mi je što oni koji su glasniji (a ne nužno i pametniji) isplivaju na površinu, a oni koji su mudriji, ali nažalost tiši, ostaju na margini.
Šta mislite za čim će ljudi biti nostalgični za 40 godina? Bit ćemo nostalgični za čistom vodom. Za onim danima kada smo odvrnuli pipu i čista, pitka voda samo je protjecala, za minimalnu naknadu Gradskom vodovodu. Ako se ne trgnemo i ne počnemo razmišljati o održivosti ovog našeg života na Zemlji, neće nam se dobro pisati. Eto, sad shvatam da možda i nije suludo to što bh. parlamentarci već sada razmišljaju o Mjesecu i selidbi na njega, jedino što bi im neko trebao reći da na Mjesecu nema vode i uslova za život!
Da jednu radnu kvalitetu kod sebe možete multiplicirati, koja bi bila? Kod sebe volim to što ne odustajem lako. Ne odustajem na prvoj prepreci nego guram dok ne dostignem cilj ili dok mu ne stignem što bliže. Možda to ne bi bilo loše multiplicirati.
Šta bi Platon danas rekao za Handkea? Mislim da su Platonu bili draži mlađi naraštaji, Handke bi mu sa svojih 70+ bio malo i prestar. Osim toga, Platon nije bio neki osobiti uživatelj umjetnosti, za njega je ona bila tek imitacija, mimesis.
Vaša ljubav prema muzici se graniči sa…? Moja ljubav prema muzici je bezgranična!
Živite da biste…? Stvarala, gradila, ljubila, njegovala, smijala se, radovala se, razmišljala, putovala, disala duboko i kružila oko Sunca.
Zašto je skepticizam važniji od bilo kojeg slijepog vjerovanja? Veoma je bitno da uvijek propitkujemo, da smo uvijek kritičkog mišljenja. Postoji tek nekolicina ljudi u mom životu kojima slijepo vjerujem; to je moj prvi krug, moja porodica. Njima slijepo vjerujem, jer bih im u ruke povjerila i svoj život.
Šta može muzika što knjige ne mogu? Muzika je ishodišna umjetnost. Ostale umjetnosti tokom svog djelovanja koriste muziku kao inspiraciju ili pozadinski šum. Slikar slika i sluša muziku, kipar, ilustrator, koreograf… Svima je muzika prisutna tokom djelovanja. Kada je slušamo, ne zahtijeva toliki angažman kao što to zahtijevaju knjige. Knjiga će ti dati priču i kontekst, a muzika će je produbiti tako što će priči dati i soundtrack.
Kad je o ljudskoj prirodi riječ, od čega za nju lijeka nikad nema? Ljudska priroda nikada neće biti imuna na ljubav. Čak i najtvrđe srce može osjetiti ljubav, na svoj način. I to je dobra vijest!
Koji film potpuno promijeni radnju kada promijenite jedno slovo u njegovom naslovu? O čemu se radi u tom novom filmu? „Bilo jednom u Hollywoodu“ promijenimo u „Bilo jednom u Bollywoodu“ i dobijemo novi film prepun boja, mirisa, strasti, pjesme i plesa. To bih išla pogledati odmah! Hrvatski film kojem bi trebalo promijeniti ime jest „General“ – oduzmimo mu slovo „G“ i premjestimo neka slova – dobit ćemo „Nereal“, upravo ono što taj film i jest, nerealni prikaz povijesti.
Šta je sada veoma popularno, a u narednih pet godina ljudi će biti posramljeni zbog toga? Definitivno, instagramski filteri koji ti stave pseću njušku i jezik. Užasno su zabavni, to apsolutno priznajem, ali činjenica jest da će nas za pet godina biti sram kad nam takva fotografija ispliva u „Facebook sjećanju“ – pogotovo ako nas neki budući poslodavac bude googlao.
Da ste luda naučnica, koji biste eksperiment smislili, da novac i etika nisu problem? Smislila bih način kako da smanjimo emisiju CO2, jer strahujem od onoga što čeka naš planet u godinama koje dolaze. Potrudila bih se da smanjimo korištenje fosilnih goriva, jer njihova eksploatacija često bude izgovor za grozote, ratove, sukobe i novo zagađenje. Nekako bih pokušala zaštititi ovaj naš planet od nas samih.
Da sebe portretirate kao 70-godišnjakinju, kakva iskustva biste voljeli da Vaše lice svjedoči? Želim imati one bore „smijalice“, jer to znači da sam se smijala i radovala životu. Želim imati ruke na kojima su ispisane godine ljubavi, stvaranja i koje se čvrsto drže života. Želim da se u mojim očima i dalje zrcali dječija, umjetnička zaigranost.
Je li u Hrvatskoj ljepše živjeti kad je vodi predsjednica ili predsjednik? Nije mi bitno kojeg je spola predsjednica ili predsjednik. Važno mi je da zastupa vrijednosti s kojima se mogu poistovijetiti, a to su antifašizam, ljudska i građanska prava, prava manjina i svih koji su drukčiji, pravo na život dostojan čovjeka, da bude osoba uz koju se niko ne osjeća izostavljenim. Zato mi je drago da Kolinda Grabar Kitarović nije uspjela „ukrasti“ još jedan mandat. Njezina vladavina bila je ponekad i prebolna za gledati. Redefinirala je pojam „susramlja“ kad gledaš kako se neko blamira.
U ovom trenutku najviše volite…? Kad dođem doma sa svirke a on je istempirao da me čeka ručak. Zaboravila sam koliko je lijepo imati partnera koji te poštuje i uvažava i kojeg smatraš ravnopravnim. Volim voljeti, lijepo je i toplo.