Za 30 godina zajedničkog rada nismo imali niti jedan destruktivan konflikt, što obično predstave uništi, jer dođe do zasićenja materijalom, a mi uopće nismo siti igranja ove predstave. To je zahvaljujući tome što, kada se bilo koja vrsta konflikta pojavi, mi ga pretvorimo u konstruktivan konflikt, te iskoristimo za samu predstavu, kako bismo je poboljšali
”Umri muški” najizvođenija je predstava u historiji bh. teatra. Nastala je 1990. godine kao diplomski ispit Tatjane Šojić, te je 14. februara u Kamernom teatru 55 u Sarajevu doživjela svoje 450. izvođenje. Izuzev da su stariji za 30 godina, ništa se, uvjerava nas glumački trio, kojeg uz Tatjanu čine još Senad Bašić i Admir Glamočak, koji je ujedno i reditelj predstave, nije drastično promijenilo u odnosu na projekt. I dalje ga igraju s jednakim žarom.
– Predstavu smo opremili iz Senadove momačke sobe i iz kuća naših najbližih. Ljudi kada dođu gledati ovu predstavu, vidjet će mačije oči iz ’90-ih, zatim kostime koji se raspadaju, a uz sve te stare stvari vidjet će mlade i zanesene glumce koji jednako kao i te davne 1990. godine, sa jednakom strasti rade svoj posao i 30 godina nakon toga – kaže Admir za „Azru“.
U predstavi koja na komičan način govori o muško-ženskim odnosima,Tatjana igra briljantnu Evu, Senad Marija, dok je Admir ušao u cipele Brune. Osim dobrog scenarija i očito sjajne glumačke igre, predstavu je kultnom i dugovječnom učinila i posebna glumačka energija.
– Mislim da je to istinska ljubav prema poslu i glumi, ali i ljubav koja se desila između nas, gotovo smo kao braća i sestre. Jako je bitna i ona vrsta ljubavi koju publika daje nama, a zatim je mi uzvraćamo njoj. Ljubav je jedno jezgro koje se dešava kad se predstava igra – govori Senad, na što Admir dodaje:
– Gluma je naš posao. Ovu predstavu ne shvatamo kao radni zadatak, shvatamo je kao neko vrijeme koje ćemo provesti zajedno i koje ćemo iskoristiti da potisnemo sve probleme koje imamo i da sat i po vremena učinimo jedni drugima sedativom. Kako jedni drugima, tako i publici.
Nakon što je izvedena kao diplomska predstava, „Umri muški“ je nastavila svoj život, kao i njenih troje aktera. No, često su im se putevi, kroz uloge u drugim glumačkim projektima znali ukrstiti. Toliko dobro se poznaju, da na sceni uživaju u glumačkom smislu izazivati jedni druge.
– Dobar partner na sceni mi je sve. Za vrijeme studiranja sam čeznula da imam partnere na sceni koji su bolji glumci nego ja, jer je to meni pomoć, na taj način napredujem i budem bolja na sceni tog dana, ali i svakog narednog. Iskrenost koja postoji među nama na sceni, ali i iskrenost kao kolega privatno je izrazito bitna. Jedna takva spoznaja i prekrasno osjećanje da se mogu osloniti na Senada i Atka u svakom trenutku. Ukoliko mi se dogodi neki lapsus, znam da će uskočiti u pomoć. Prosto, nema zime. To je osjećanje prekrasne slobode na sceni i takvog povjerenja koje samo mogu poželjeti svim ljudima iz ove branše – iskrena je Tatjana.
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
