Među najljepšim i najvažnijim trenucima u životu većine žena je dan kada na svijet donese novi život. Jedne majčinstvo ostvare bez pola muke, druge prođu i na leđima iznesu mnoga iskušenja. Pamela Ramljak, pjevačica koja je svojevremeno s grupom “Femminem” našu zemlju predstavljala i na Eurosongu, preživjela je dva. Prije nego što je na svijet prije tri godine donijela zdravog dječaka sina Antuna, Pamela je doživjela spontani pobačaj (kasnije će doživjeti još jedan). No, nije dozvolila da je očaj savlada, nego je tražila uzrok problema. Pronašla ga je u trombofiliji. Da bi sačuvala prvu trudnoću, morala je primiti čak 120 injekcija. Pamela je ponovo u blaženom stanju. Isti je put koji zbog dijagnoze mora proći, ali o njemu ne razmišlja, već samo o trenutku kada će svoju bebu uzeti u naručje.
Jeste li znatiželjni u vezi sa spolom bebe?
– Iskreno, jedino mi je važno da Antun ima društvo. Nisam pretjerano razmišljala o spolu, ali mogu reći da suprug priželjkuje djevojčicu. Naravno, najvažnije nam je da je živo i zdravo.
Da li ste planirali proširenje porodice?
– Oduvijek sam htjela bar dvoje djece, ma čak i više, nažalost, malo sam kasno krenula u to zbog životnih okolnosti. Sigurna sam, da je bilo drugačije, da ne bih stala na dva djeteta. Jako volim velike porodice. Ja sam dio jedne i nema ništa ljepše nego kad se svi okupimo. Inače smo u kontaktu svi, šira i uža rodbina i to je po meni najveće bogatstvo u životu. U nekom idealnom svijetu bih imala bar četvero djece.
Kako sa suprugom Mladenom pripremate trogodišnjeg sina za ulogu starijeg brata?
– Još mu baš nije jasan koncept “mama ima bebu u pupi”. Ali, mnogo naših prijatelja ima više djece, onda mu nekako na taj način pokušavam dati do znanja da mu stiže seka ili braco i da će i on imati društvo za igru i kad smo kući. Vjerujem da će dobro sve prihvatiti i da će se brzo prilagoditi novoj situaciji.
Kako protiče Vaša trudnoća?
– Lagala bih kad bih rekla da je jednostavna kao s Antunom. Osjećam da su prošle tri godine i da nisam u istoj kondiciji. Godine rade svoje. Bilo je i nekih manjih problema na samom početku pa sam morala strogo mirovati cijeli mjesec, što me psihički izmorilo, ali sad je, hvala Bogu, sve uredu. Ovog puta sam imala i mučnine i glavobolje i stalno sam zadihana…U prvoj trudnoći s Antunom je bilo sve bez ikakvih tegoba.
Otvoreno ste govorili o svojoj borbi za majčinstvo, te o tome da ste prije rođenja sina izgubili bebu. Da biste na svijet donijeli zdravog dječaka, zbog dijagnoze trombofilije ste sami sebi morali dati 120 injekcija. Kad ste konačno saznali da je tromboflija uzrok Vaših problema?
– Prije nego što sam rodila sina, imala sam jedan spontani u osmoj sedmici trudnoće. Srce je samo prestalo kucati. I imala sam još jedan nakon rođenja Antuna, prošle godine. Desio se u ranom stadiju, tako da ovog puta nisam isla na kiretažu kao prvi put. Tijelo se samo očistilo. U 16. sedmici trudnoće s Antunom sam saznala za dijagnozu trombofilije. Tada mi je to bio užasan šok, teško se čovjek miri s činjenicom da s njim nešto ne štima, ali stisnula sam zube i rekla da moram dalje. Mrzim injekcije, ali ih i volim jer su mi pomogle da donesem zdravo dijete na svijet. Stvarno se čovjek na sve navikne i bude mu to kasnije potpuno prirodno. Ovog puta opet primam clexan, ali sam počela ranije, od šeste sedmice trudnoće, tako da će sada biti i mnogo više inekcija…, ali sam zahvalna da postoji riješenje za problem koji imam. Iznenadilo me koliko žena ima isti problem, jer su mi se javljale od mog istupa u medije o ovoj temi. I kako mi je drago da sam nekima pomogla i da su danas nakon više neuspjeha i one majke. Nema ljepšeg osjećaja od toga.
Koliko su mlade žene danas uopće svjesne da trombofilija može biti uzrok ne samo srčanog i moždanog udara, nego i spontanog pobačaja, te koliko se uopće testiraju na trombofiliju?
– To uopće nije standardna procedura u trudnoći. Niko vas neće poslati na taj test, osim ako niste imali nekoliko spontanih pobačaja, što mi je nevjerovatno. Žena mora prolaziti taj horor više puta da bi došla do odgovora. Savjetujem svim ženama koje planiraju trudnoću da se obavezno testiraju na genetsku predispoziciju za trombofiliju. Ja sam doslovno sama došla do tog zaključka i bila sam u pravu. Iskreno, ne znam bih li se ohrabrila na još jedan pokušaj trudnoće da sam opet izgubila bebu, tako da je moj savjet – slušajte svoju intuiciju.
Više čitajte u novom izdanju magazina “Azra”.
