Marko Šelić, široj javnosti poznat kao Marčelo, pisac je koji kada svoje misli pretoči u riječi, postaju umjetnost. Ovoga puta muziku smo ostavili po strani te se fokusirali na Darwina, radne kvalitete, skepticizam…
Šta mislite o umjetnoj inteligenciji? Da će nas koštati koliko i prirodna glupost.
Vaše mišljenje o odluci parlamentaraca BiH koji su se nedavno zvanično obavezali kako u budućnosti neće okupirati Mjesec, niti druga svemirska tijela? Ako vam je situacija s vlašću iole slična ovoj u Srbiji, gdje je režim isključivo zainteresovan za potpunu okupaciju sopstvene zemlje i ljudi, očekivano je da nema zanimanja za parcele na Marsu, čak ni kad bi tako nešto bilo moguće.
Smatrate li da će roboti zamijeniti ljudsku radnu snagu u Regionu u budućnosti? Teško. Roboti mogu i da se otmu kontroli i ozbiljno pobune. Ne bi naši poslodavci tako rizikovali.
Kad analizirate ljude danas, u čemu Darwin nikako nije bio u pravu? Više me plaši ono u čemu je očigledno bio upravu: jedinka se prilagođava uslovima sredine i dešava se prirodna selekcija. Zastrašuje što je to tačno i sociološki. Kod nas to znači: budi podanik i ulizica, muljaj, gledaj samo svoje dupe i drži se tiho, pa ćeš proći dobro i prenijeti gene dalje.
Za čime će ljudi biti nostalgični za 40 godina? Vjerovatno za prirodom. Ona, evo, pokazuje znake ozdravljenja čim napolju samo malo nema nas. Kakve smo štetočine, možda za 40 godina budemo nostalgični čak i za vodom. Nevolja u onom čuvenom štosu da ćemo biti prinuđeni da izmislimo vještačku instant-vodu u prahu bit će u tome što prah treba rastvoriti u vodi da bi se dobila voda.
Da jednu radnu kvalitetu kod sebe možete multiplicirati, koja bi bila? U smislu da je dam drugima ili u smislu da je umnožim za sebe, jer je inače nemam dovoljno? Ako je ovo pod b, volio bih da umijem da radim brže. Veoma sam spor autor. Ali nisam siguran da bi se pukim umnožavanjem sporosti dobila brzina. Što se tiče ovoga pod a, u mojoj spomenutoj mani možda tinja jedna vrlina koju bih radio pelcovao drugima, a to je detaljnost.
Šta bi Platon danas rekao za Handkea? Polemika o Handkeu otprilike se svodi na pitanje je li umjetnik kao osoba odvojiv od svog djela. Vjerujem da mora biti, i da o njima treba suditi odvojeno koliko god se može. Što se Platona tiče, ima jedno mjesto u “Odbrani” gdje Sokrat kaže o pjesnicima, što će reći o umjetnicima uopšte: “…opazio sam da pjesnička obdarenost stvara u njima vjerovanje da su oni i u ostalim stvarima najmudriji, a nisu.” Je li, dakle, Handkeovo ostalo djelovanje mudro ili ne, neka svako procijeni za sebe. Književna nagrada odnosi se na književnost.
Vaša ljubav prema muzici se graniči sa…? Ljubavlju prema književnosti, koja je, ipak, na prvom mjestu i bezgranična je.
Živite da biste…? Kao da na to postoji kratak odgovor. Ne znam, valjda je smisao života u tome da ga učinite što manje besmislenim. Ali može to i skromnije; ponekad mi je i dobra kafa sasvim dovoljan razlog za sreću.
Zašto je skepticizam važniji od bilo kojeg slijepog vjerovanja? Zato što svako slijepo vjerovanje podrazumijeva jednu vrstu sljepila, toliko dominantnu da se po njemu i zove. Ne vjerujem da čak ni bogovi to žele od nas. U tom smislu, zanimljiva je riječ bezočnost, ako pogledamo njen sastav. Svako slijepo vjerovanje rizikuje da zađe u bezočnost.
Šta može muzika što filmovi ne mogu? Da vam svira na svadbi ili sahrani, naprimjer.
Kad je o ljudskoj prirodi riječ, od čega za nju lijeka nikad nema? Pogledati Nolanov “Interstellar” i razmisliti zašto se doktor Man zove baš tako.
Koji film potpuno promijeni radnju kada promijenite jedno slovo u njegovom naslovu? O čemu je riječ u tom novom filmu? Recimo, stavimo r umesto dž i umesto “Džokera” dobijemo “Rokera”. Za razliku od originala, koji u nama pobuđuje saosjećanje prema glavnom liku, ovaj ipak domaći film pričao bi nam o narodnjaku tezgarošu koji tvrdi da je u duši roker/metalac/panker/reper i kod publike bi, kad publika napokon uvidi koliko je to odvratno, izazvala strašnu potrebu za neprekidnim trodnevnim povraćanjem.
Šta je sada jako popularno, a u narednih pet godina ljudi će biti posramljeni zbog toga? U mojoj zemlji, to bi bilo beskrajno podaništvo i poltronstvo. Ali ti konkretni ljudi neće se posramiti sami. Nego ih treba posramljivati što javnije, da se ne zaboravi.
Koji biste eksperiment smislili, da ste ludi naučnik, a da novac i etika nisu problem? Kolaps mobilne telefonije i interneta u trajanju od nekoliko godina. Cilj? Dokazati da neki ljudi ne znače ništa i ne umiju ništa bez toga.
Da sebe portretirate kao 70-godišnjaka, kakvim iskustvima biste voljeli da Vaše lice svjedoči? Novim.
Praktična upotrebna vrijednost umjetnosti na našim prostorima i globalno je… Pa evo, to se lijepo vidi u doba Corone. Stvaralaštvo se pokazuje nasušnom potrebom duša, oplemjenjuje nas, umjetnici “gostuju” u našim domovima svakodnevno, čak i tamo gdje su ranije osjetno rjeđe bili ugošćeni. Bez umjetnosti ostaju samo kič, rijalitiji i beskrajna medijska obraćanja režimlija, i čini mi se da mnogi tek sad uviđaju koliko je to isprazno i dosadno.
U ovom trenutku najviše volite…? Ukućane, koga drugog kad nikog i ne viđaš osim njih.
Piše: Lejla Bejdić