Nositi dres reprezentacije je san svakog sportiste. Nadam se da ćemo ubrzo živjeti kao i prije pojave corona virusa
PIŠE: NERMIN DEMIROVIĆ
Ona je kao djevojčica šetala i modnom pistom, bilo je ponuda da se kasnije bavi tim poslom, ali maksimalno je posvećena sportu. Oni koji je poznaju reći će da je bh. odbojašica Ajla Paradžik, veliki profesionalac, maksimalno posvećena sportu koji voli. U slobodno vrijeme uživa u knjizi, klaviru, pjesmi, šetnji te, kako naglašava, dobroj kafi.
Djevojka koja će tokom ljeta napuniti 26 godina, možda nije uvijek bila favorit. Dolazila je iz Goražda, manje sredine, ali je plijenila svojom skromnošću i išla korak po korak. Već može reći da iza sebe ima odličnu karijeru, iako s obzirom na ono što pokazuje, još mnogo toga može napraviti. Ova profesorica matematike i informatike završila je i muzičku školu, iza sebe ima mnoštvo sportskih trofeja, a o njoj posebno govori jedna izjava.
– Kad staneš na teren i čuješ svoju himnu, to se ne može zamijeniti bilo čim drugim – rekla je jednom prilikom.
Danas je na privremenom radu u francuskom Nancyju, gdje je nedavno potpisala novi ugovor, a malo prije nego što je zbog pandemije onemogućeno putovati, vratila se u svoje Goražde. U razgovoru za „Azru“ govorila je o danima u izolaciji, Corona virusu, Reprezentaciji BiH, želji da se ostvari kao supruga i majka, sportskim planovima…
Kako ste provodili dane u karantinu nakon povratka iz Francuske?
– Najveći dio vremena provodila sam kući sa svojom porodicom. Iskoristili smo vrijeme da nadoknadimo propuštene trenutke u porodičnom raspoloženju uz dobar film, društvene igre, duge razgovore, smijeh, pripremanje raznovrsnih jela. Osim toga, uvijek su obavezni trening, muzika i dobra knjiga.
Koje je Vaše mišljenje o Corona virusu?
– Ja sam profesionalni sportist i znam svoj posao, stoga smatram da nisam dovoljno kompetentna da iznosim svoj stav o toj temi. Ipak, nadam se da ćemo ubrzo živjeti kao i prije pojave Corona virusa te da će sport što prije zaživjeti.
Koliko trenutni uvjeti jednoj sportistikinji omogućavaju da održava formu i kako to postižete?
– Održavanje forme u ovim uslovima nije jednostavno, ali je moguće. Trudim se da treniram svakog dana i održim formu na što boljem nivou. Vozim bicikl ili trčim na dužini od četiri do pet kilometara, zatim u kući radim trening za održavanje kondicije i mišićne mase uz pravilnu ishranu. Moj trening čine i odbojkaške vježbe za poboljšanje tehnike.
Uvijek s ponosom nosite dres Bh. reprezentacije. Koliko Vam to znači?
– Nositi dres reprezentacije je san svakog sportiste. To je nagrada za zalaganje, rad i trud. S ponosom i posebnim osjećajem nosim dres Bh. reprezentacije i te utakmice su mi najdraže. Taj osjećaj je neopisiv i pun emocija. Želim svakom sportisti da to doživi.
Imate li kontakte s Klubom i imate li određene upute?
– Redovno smo u kontaktu, kako s trenerima i Upravom Kluba, tako i sa starim i novim igračicama. Već su u toku dogovori, planovi i ciljevi za sljedeću sezonu.
Uskoro biste se trebali vratiti u Francusku. Kako živite u Nancyju?
– Nancy je veliki grad, lijepa i zanimljiva regija Francuske. Brzo sam se navikla na život u Nancyju, i sportski i privatno. Život profesionalnog sportiste svodi se na svakodnevne treninge, odmor, terapije, oporavak, putovanja i utakmice, te je malo slobodnog vremena. Slobodno vrijeme provodim sa saigračicama, ali i sa svojim prijateljima. Najčešće odlazim s prijateljima u obilazak grada, jer volim da vidim znamenitosti i upoznam historiju grada i države.
Šta ima Goražde, a Nancy nema, i obratno?
– Osim što moja porodica živi u Goraždu, Goražde je moj rodni grad, grad na Drini s dušom i toplinom, i to je ono što Nancy nema. S druge strane, Nancy je živahan grad, uz velike mogućnosti napredovanja i prosperiteta u svim sferama života.
Šta želite ostvariti u sportu?
– S trenutnog stanovišta, moj glavni cilj je plasirati se na Evropsko prvenstvo s Reprezentacijom BiH i igrati odbojku na što višem nivou.
Koji je Vaš glavni cilj privatno?
– Prije svega, želim osnovati zdravu i sretnu porodicu, ostvariti se kao uspješna majka i supruga. Uz to, naravno, želim se i dalje obrazovati, a u planu mi je da završiti master studije.
Kada se osvrnete, šta Vas čini posebno sretnom?
– Posebno sretnom me činilo saznanje da sam uzor i primjer mlade, uspješne osobe mlađim generacijama. Taj osjećaj sreće i dalje je prisutan.