Priznajem da sam prvi put bila preplašena kako napraviti iftar za 30 ljudi, ali sam se uhvatila u koštac s izazovom. Sretna i bereketna je kuća u koju gosti rado dolaze. Ramazan je idealna prilika da djecu naučimo da pomažu slabijim, starijim, udjeljuju sadaku. Nisam ni slutila da će šminkanje postati moje zanimanje i da će poprimiti ovakve razmjere. Nikakav poslovni angažman niti napredak u karijeri ne može i neće biti veći prioritet od moje djece. Inspiraciju pronalazim u svemu što je jednostavno i klasično. Bez kiča i pretjerivanja
Razgovarala: Aldina Zaimović
Ramazanski post iza sebe ostavlja najdragocjenije darove i bereket, a u srca ljudi unosi mir, čistoću i snagu. I pored specifičnosti ovogodišnjeg ramazana u kojem su islamski vjernici zbog pandemije Corona virusa bili odvojeni od širih porodičnih i prijateljskih krugova, mnogima je ipak to donijelo poseban spokoj. Jedna od njih je i poznata sarajevska make-up artistica Emina Bajrović-Totić. Šminkanjem se počela baviti prije osam godina, iz hobija i ljubavi prema estetici, dok je bila pred kraj studija na Fakultetu islamskih nauka.
Lijepa i mlada, posvećena porodici i poslu u kojem istinski uživa, Bajrović-Totić za „Azru“ otkriva kako se počela baviti šminkanjem i zašto, kako kao majka dvoje djece uspijeva stizati ispuniti i privatne i poslovne obaveze. Na početku razgovora naša sagovornica opisuje kako se i ona poput mnogih brinula da će zbog pandemije ove godine najsvetiji muslimanski mjesec biti tužan i nedovoljno ispunjen zbog nemogućnosti velikih okupljanja, iftara, odlazaka u džamije i na druženja do sehura.
– Međutim, uprkos tim strahovima, ovaj mjesec bio je posebno miran i spokojan. Sve aktivnosti su se odvijale u domu uz najuže članove porodice i sretna sam zbog toga – opisuje Emina svoje ramazanske dane provedene uz supruga Senada s kojim je u braku od 2014. godine, te sina Davuda i kćerke Esme.
Pripremate li velike iftare i kako oni izgledaju u Vašoj porodici?
– U mojoj porodici tradicija pravljenja velikih iftara i s velikom ljubavlju njeguje se i čuva otkako znam za sebe. Uvijek su me radovala porodična okupljanja. Sada, kada sam udata, sa zadovoljstvom sam nastavila tu tradiciju. Priznajem da sam prvi put bila preplašena kako napraviti iftar za 30 ljudi, ali sam se uhvatila ukoštac s izazovom. Možemo i trebamo čuvati te lijepe običaje. Umorim se, ali prsa preplave najdivniji osjećaji. Sretna i bereketna je kuća u koju gosti rado dolaze.
Ramazan koji najviše pamtite?
– Pamtim sve ramazane od ranog djetinjstva do danas. Ali, posebno su mi ostali urezani u sjećanje ramazani koji su bili u vrijeme zime. Kada sam s društvom iz mahale išla na teravije i time stvarala najljepše životne uspomene pune dječijih radosti.
Sjećate se i prvog ramazana koji ste ispostili?
– Sjećam. Imala sam 12 godina i misija ukućana je bila da me odgovore od te ideje. Smatrali su me slabašnom iIi nedovoljno odraslom da bih se priključila tom ibadetu. Naravno, tvrdoglavost u meni je izvojevala pobjedu i prvi ramazan je bio ispošten.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra
