Razgovarao: Nermin Demirović
Cijeli svijet ga zna po imenu Erko Jun. Bosanac s belgijskom adresom, pravog imena Ermin Junuzović, nikada nije krio odakle dolazi. Naprotiv, uvijek je isticao da je Bosanac i gdje god se pojavio ogrnuo se zastavom BiH. U Evropi je bio autsajder kao i većina ljudi s ovih prostora, ali je slijedio svoj san, a i danas ga slijedi. Bosanac je kojeg najviše ljudi u svijetu prati na društvenim mrežama, putuje, radi promocije i reklame, a sve je uspješniji borac u mješovitim borilačkim vještinama. Uz to, ima ulogu koju i sam naziva posebnom. Samohrani je otac četverogodišnje kćerke Anise.
Erko Jun je tipični bosanski izdanak, momak koji je uvijek spreman za šalu, ne libi se ni opsovati, ali cijeni prave vrijednosti. Besprijekorno je posvećen porodici, sportu i uvijek zdravog uma, pa i ne čudi da je stigao tamo gdje je sada. U ekskluzivnom razgovoru za magazin „Azra“ govorio je o učinjenom do sada, planovima, ali i onome što je njegova životna preokupacija.
Kako vidite situaciju u vezi s Corona virusom?
– Baš sam stigao s Tajlanda. Krenulo je u Aziji, još dok smo bili tamo. Mi smo se zezali, mislili smo da to nema nikakvog smisla. Tek po povratku u Belgiju, kada su se počele redati vijesti, shvatio sam koliko je ozbiljna situacija. Inače, mnogo putujem zbog posla, a ova situacija je to onemogućila. To je za mene velika promjena, ali sam kasnije uvidio da sam na dobitku. Proveo sam više vremena s najmilijima, a nadam se da se sve u vezi s Corona virusom polako smiruje.
Koliko trenirate da biste tako izgledali i bili u top formi?
– Prije ove situacije trenirao sam dva puta dnevno. Moram reći da sam se „ubijao“ treninzima, kako bih imao optimalnu formu za novu borbu. Ipak, mislim da sam sada u boljem ritmu. Treniram jednom dnevno i čini mi se da to mom tijelu godi. Kao da sam odmorniji. Osjećam se veoma dobro.
U svijet borilačkih sportova ušli ste na mala vrata. Kako je bilo krenuti s borbama nakon fitnessa?
– Bilo je mnogo čudnih stvari kada sam krenuo u borilački svijet. Prije toga sam se bavio kick-boksom, ali nisam se takmičio. Mislim da mi je pomoglo to što sam cijeloga života bio neki borac, ne samo fizički. Mnogo toga se dešavalo u mom životu, a i uvijek sam volio borilački sport. Kada sam dobio priliku, možda me mnogi nisu shvatili ozbiljno. Mislili su da je dobro iskoristiti nekoga poznatog za jednu borbu, ali ja sam počeo pobjeđivati i sve se podiglo na viši nivo.
Koliko je važna ishrana?
– Bio sam model i radio sam body fitness. Tada sam mnogo pazio na ishranu. S vremenom sam naučio da je važnije koliko treniraš, koliko sagorijevaš kalorija. Moram priznati da sada svašta pojedem, imam četiri ili pet obroka dnevno, ali dovoljno da držim potreban balans.
kskluzivni ste borac poljskog KSW-a, najjače MMA organizacije u Evropi. Koliko Vam to znači?
– Sve to je došlo pomalo neočekivano, ali sada se osjećam veoma dobro u ovoj ulozi. Kada idem u Poljsku, kao da sam neki kralj. Na ulici zaustavljaju automobile da se fotografiramo, jer MMA je kod njih poput fudbala. Sada KSW postaje sve veći, a poštovanje se zaslužuje na samo jedan način. Izađi i potuci se, svi će te poštovati. Ne vole taktiziranja. Velika mi je čast da sam dio ove priče, ali znam kroz šta sam prolazio, koliko sam trenirao. Iza mene su neprospavane noći zbog bolova koje sam imao.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom broju magazina AZRA.
