Razgovarala: Lejla Bejdić / Foto: Aleksandar Letić
Srbijanski glumac Miloš Timotijević regionalnu popularnost stekao je ulogama u izuzetno gledanim serijama na našim prostorima “Senke nad balkanom“ i „Besa“, te filmom koji je režirala Angelina Jolie “U zemlji krvi i meda”. No, prema ocjeni mnogih kritičara, ono što ga je posebno podiglo u visine ovdašnjeg kinematografskog svijeta jeste uloga u filmu i seriji “Južni vetar”, gdje Miloš glumi ozloglašenog i korumpiranog policajca Stupara. Iz svog porodičnog doma u Beogradu Miloš Timotijević prvi put govori za “Azru”. Na početku nam otkriva šta ga je najviše privuklo scenariju svoga imenjaka Avramovića.
– To je bilo jasno žanrovsko odredište kao i plejada fantastično napisanih, izdefinisanih likova, uključujući i to što mi se Stuparov lik dopao na prvo čitanje. To je jasna priča, koja je ogledalo vremena u kome se nalazimo.
Ima li sličnosti između Vas i lika Stupara iz spomenute serije i, eventualno, koliko?
– Likovi koje ja obično tumačim nemaju gotovo nikakvu dodirnu tačku sa mnom privatno. Najčešće dijelimo samo fizičke karakteristike. Tako je to i s likom Stupara.
Kako to da je, zapravo, ozloglašeni Stupar ujedno i jedan od omiljenih likova u seriji?
– Kada bismo analizirali Stuparov lik, onako školski, došli bismo do zaključka da je on snalažljiv, ambiciozan, korumpiran, vrlo često i ljigav, a opet su takve karakteristike kod publike protumačene kao nešto afirmativno. To je prosto jedno fenomenološko pitanje i što se mene tiče zaslužuje podrobnu analizu. Prosto mi je čudno da je takav lik neko na koga se ugledaju, i to pretežno mlađa publika.
Na platnu vidimo te loše, zeznute momke koji se ne boje ničega, okruženi su pištoljima, prijetnjama, no kakvo je zaista stanje bilo na setu, kakva je atmosfera vladala?
– Dobra atmosfera je nešto što je veoma važno pri radu na filmu, seriji. Zato je uloga reditelja višestruka. On je odgovoran i za dobru atmosferu na setu, a u isto vrijeme mora i da pazi da se “dobra” atmosfera ne otrgne kontroli. Miloš je i s te strane odličan reditelj, jer uspijeva da izbalansira dobru i radnu atmosferu.
Jedan ste od rijetkih glumaca na našim prostorima koji su pristali na ulogu homoseksualca u seriji „Južni vetar“. To je još u našem društvu škakljiva tema. Dobijali ste i razne prijetnje zbog toga. Jeste li se ikada dvoumili u vezi s tom ulogom?
– Ne, nisam se dvoumio. To je prosto samo jedna od karakteristika tog lika, jedna boja, jedan začin… Prema mom mišljenju, likovi se ne biraju po svom seksualnom opredjeljenju ili vjerskoj pripadnosti ili po tome da li su dobri ili loši. Moji kriteriji su dobro napisane uloge, kompleksne, slojevite, uzbudljive.
Kako su završile prijetnje, je li bilo posla za policijske organe?
– Završilo se kako je i počelo. Pa, znate onu staru: psi laju, karavani prolaze. Nisam se obraćao policiji jer smatram da te ljude treba edukovati, a ne kažnjavati.
Da se ne radi o ulozi na platnu nego o stvarnom životu, kakav bi tada scenarij bio?
– Već sam negdje to rekao, ovakvi likovi samo na filmu dobijaju ono što su zaslužili. Kad pogledate vijesti, pročitate novine, jasno vam je da živimo na prostorima koji pogoduju upravo takvim ljudima.
Jesu li Vaša očekivanja ispunjena kad je riječ o „Južnom vetru“?
– I više nego ispunjena. Stvarno nisam očekivao milion gledalaca u kinima, više od dva miliona gledalaca koji su gledali svaku epizodu serije. To je svakako ogroman uspjeh koji niko od nas nije mogao ni da sanja.
Kompletan intervju čitajte u aktuelnom izdanju magazina AZRA.
