Bez obzira u kakvom vremenu živimo, život oko nas se odvija prema svojim zakonitostima. Uprkos socijalnoj, emotivnoj, zdravstvenoj i ekonomskoj krizi, te teškim vijestima kojima smo skoro svakodnevno bombardirani, uvijek je lijepo čuti i one pozitivne, koje razbijaju tugu i sivilo, a posebno one koje predstavljaju najljepši period u životu svake žene – period trudnoće. Takvu vijest ekskluzivno s čitateljima „Azre“ odlučila je podijeliti naša poznata pjevačica Slađana Mandić, koja prvi put govori za jedan medij nakon famoznog „Corona derneka“ u Sarajevu, zbog kojeg je već duže od mjesec najtraženija medijska ličnost.
Nije se oglašavala sve do sada, otkrivši samo za „Azru“ da se nalazi u sedmom mjesecu trudnoće i da s nestrpljenjem čeka drugo dijete. Slađani i njenom suprugu Ajlinu Ahmiću, te šestogodišnjem sinu Kanu krajem augusta će se pridružiti još jedan dječak. U bašti jednog od sarajevskih restorana dočekala nas je prekrasna trudnica i ispričala sve o pripremama za dolazak novog člana porodice. Otkrila nam je i kako ona i suprug raspoređuju obaveze, te ko je birao ime za bebu.
– Kao i svakoj majci, uzbuđenje je veliko. S obzirom na to da je riječ o drugom djetetu, mogu da kažem i nije tajna da opet čekamo dječaka. Mislim da čovjek nikada nije svjestan i spreman na neke nove stvari. Tako je bio slučaj i kada sam se prvi put ostvarila kao majka. Ali, nema tu neke posebne pripreme. Sve se dešava spontano, pa je tako i sada. Pomislim da imam dijete koje uskoro kreće u školu, pa mi je normalno da dođe nova beba, a onda vidim da će to biti, ipak, velika promjena, da će ovo dijete, ako Bog da, napraviti neku novu promjenu u našim životima i definitivno ga upotpuniti. Uzbuđena sam i presretna, najvažnije je da sve prođe kako treba. Radujemo se svakom novom momentu koji nas čeka u životu. Dječak dolazi krajem augusta ili početkom septembra. Moj prvi dječak je malo požurio, tako da je to nepredvidivo, otprilike kraj ljeta.
Kada ste saznali da ste u drugom stanju?
– Prošli put sam sama osjetila da sam u drugom stanju, a ovoga puta nisam, samo se nisam dobro osjećala. U tom periodu mnogo sam radila, bilo je mnogo nastupa i snimanja. S prvim djetetom sam uradila test i tako potvrdila da sam trudna, a sada sam otišla na obični ginekološki pregled i rekla doktoru da se loše osjećam. On se samo nasmijao i rekao da sam u drugom stanju. To je bio šok za mene. Nazvala sam supruga i znam da sam mu rekla: „Trudni smo“. Bio je iznenađen, jer niko nije očekivao. Ne mogu reći da nije planirano, ali u suštini, neke stvari se same od sebe dese u pravo vrijeme.
Šta je suprug rekao kada ste ga nazvali?
– Nije mogao da vjeruje, jer smo period prije toga pričali da je možda došlo vrijeme, s obzirom na to da sam ja nakon prve vrlo teške trudnoće, imala veliki strah, mogu slobodno da kažem, traumu i trebalo mi je mnogo vremena da se psihički pripremim, jer sam znala koji me put čeka. Ono što čini najljepše iskustvo u životu jedne žene, za mene je bilo traumatično iskustvo, osim momenta kada sam na svijet donijela svoje dijete i sve što je poslije uslijedilo. Imala sam jedan od težih slučajeva mučnina i teške trudnoće koja se svela na, mogu tako reći, bolovanje. Zaista sam odbolovala. Upoznala sam nekoliko žena koje su imale sličnu situaciju i jedino su me one uspjele da razumjeti. Tako da trebalo je sakupiti hrabrosti i napraviti poveću pauzu, mada nije ni toliko velika.
Kako ste sinu Kanu saopćili da će postati stariji brat?
– Nismo planirali odmah mu reći, nego da to bude u momentu kada se moj stomak bude počeo nadzirati. Međutim, pošto je meni bilo veoma loše, dijete je bilo zabrinuto, a mnogo je vezan za mene i vrlo emotivan, te je osjećao da mene nešto muči. Onda sam mu pokušala objasniti da je mama malo bolesna. Vidio je da to ne prestaje i pitao za razlog pa sam mu rekla da mama čeka bebu i da je zbog toga loše, a onda mi je simpatično rekao: „Jao šta ta beba radi mami“. Bio je malo zbunjen, međutim, prihvatio je bolje nego što sam očekivala. On se raduje svim srcem i uz mene je, mazi stomak i ljubi. Nije što je moje dijete, ali imam dječaka koji je za poželjeti u svakom smislu. Osobine koje posjeduje kao malo stvorenje, nekad kažemo da je kao neki mali čovjek, tako je predivan, razuman. Mnogo se raduje i o svemu pričamo s njim, dijelimo i mislim da je važno da je upućen u svaki segment. Sada mu već teško pada i pita me koliko ću biti u bolnici, koliko mene neće biti. To ga malo brine, ali generalno je zaista zrelo sve ovo dočekao.
Učestvuje li u kupovini za bebu?
– Da. Kan je dječak koji je imao i danas ima izobilje svega. Ali, nisam od onih majki koje robuju da imaju izvanredne stvari za dijete. Shvatila sam koliko je to nebitno kada imate malo dijete, tako da mi ne trebaju kolica od milion i neke bespotrebne stvari. Kanov brat će imati mnogo toga od njega, to mi je drago i sviđa mi se da naslijedi mnogo stvari. Jedino što smo novo kupili jeste krevetac, u čijoj kupovini je i Kan učestvovao s nama. Bio je to poklon od moje mame. Kan će mnogo stvari moći pokloniti bratu, a već priča kako će ga učiti svemu i da će on biti veliki stariji i odgovorniji brat. Mislim da je to dobar pristup da se dijete ne osjeća ugroženo i zapostavljeno, ili da ne pomisli da će mu biti nešto drugačije u životu kada dođe beba. Tako da ga u sve uključujemo.
Jeste li razmišljali o imenu za drugog dječaka?
– Ovog puta je Kan bio taj koji je birao ime. S obzirom na to da smo prvi put bili sami bio je dogovor naš i ime Kan je bio moj izbor, a mužu se svidjelo. Ovoga puta smo pitali Kana. Imali smo nekoliko opcija, ali bih ime otkrila kada dječak dođe na svijet. No, definitivno, Kan je izabrao i drago mi je zbog toga. Mogu reći da je kratko i slatko kao njegovo i vrlo se slažu i ići će dobro jedan uz drugog (smijeh).
Koja je u Vašem slučaju razlika između prve i druge trudnoće?
– Razlika je u tome što ste prepuni iskustva, znate otprilike šta vas čeka, međutim, opet je sve to nepredvidivo. U mom slučaju sam znala da će da budu grozne mučnine, samo što je ovoga puta to kraće trajalo. S mojim Kanom sam, recimo, mučninu imala skoro do sedmog mjeseca. Sedam mjeseci punih sam imala mučnine od jutra do mraka. To je bilo nepodnošljivo i moj doktor, koji je vodio trudnoću, mnogo se brinuo za moje zdravlje, bila sam na infuzijama, izgubila na kilaži. U devetom mjesecu sam vratila šest ili sedam kilograma koje sam izgubila i porodila se s kilažom prije trudnoće, što je bilo katastrofalno. Bila sam napaćena zaista.
Trudnice obično imaju želju za nekom određenom namirnicom. Koja je to u Vašem slučaju?
– Vrlo su sliče, a opet ima razlike. Recimo, s obojicom nenormalno su mi se jele jagode. Ne znam je li zato što je sezona jagoda i što su obojica ljetna djeca. Obično se one ne preporučuju toliko u trudnoći, ali mi se jako jedu kao i lubenica. Eh sad, kiselo i ljuto, to mi je prijalo, to je klasika i u ovom slučaju, a s ovim dječakom jako volim da jedem i avokado. Jedno vrijeme sam samo to jela. Avokado je poprilično jak i zna se kakva je namirnica pa ga je dovoljnio pojesti jedan u toku dana, a ja ih znam pojesti dva ili tri. Zato često kažem kako rađam neku zdravu djecu s nekom cool ishranom.
Kada su u drugom stanju, žene se suočavaju s teškim emocijama. Jeste li i Vi?
– Imala sam grozne faze. I sad ih imam. To je nešto neobjašnjivo. Muškarci ne razumiju, ma koliko mi žene to njima pričale. Ne shvataju i ne mogu da shvate da žena u momentu može da plače, pa da se smije, pa da poludi, pa da bude tužna i pomišlja na najgore stvari. Interesantno je da se meni u trudnoći dešavaju čudni snovi. Inače, ne sanjam mnogo, ali kad sam u drugom stanju, to su takve noćne more, neke nelogične stvari. Mislim da sam bila gora u prvoj trudnoći, jer sam bila mlađa i neiskusnija, nisam ni znala šta me snašlo. Bilo mi je teže jer plačem sama sa sobom, pa sebe žalim, pa ne znam što plačem, pa se smijem, a sad znam te faze. Trudnicama treba mnogo razumijevanja. Muškarci to teško mogu razumjeti, ali se moraju potruditi, jer nije džabe sam izraz „drugo stanje“. To je nešto što se ne može prepričati riječima. Ženama tada treba samo ljubavi i ako ne razumijete i ne pokušavajte izvući o čemu je riječ, samo je zagrlite, poljubite, volite i budite uz nju.
Zbog pandemije Corona virusa trudnice su posebno danas u strahu, jer ne znaju šta se sve može desiti. Ima li kod vas straha zbog toga?
– U početku je bilo, jer sam u drugom stanju ostala negdje polovinom decembra i ti neki najvažniji mjeseci su bili upravo kada je krenula cijela frka i sve u vezi s Coronom. Bojala sam se, jer prvo nismo znali šta će se desiti, do kada će trajati, ali, srećom, mojih nekoliko prijateljica su se baš u tim momentima porađale i sve je prošlo u najboljem redu. Bila sam pod velikim stresom, a sad sam već mirnija i znam da ne možemo da utječemo na neke stvari. Moje je bilo da vodim računa o ishrani, o zdravlju, da uradim ono što je u mojoj moći, a sve drugo je zaista nemoguće i neminovno da se izbjegne. Vjerujem da ljudi koji rade svoj posao u bolnici, kad je riječ o majkama i djeci, znaju kako to sve treba. Divim se ženama koje su u tim ključnim momentima išle da se porađaju.
Je li Vam suprug nekada pomagao u mijenjanju pelena?
– Zanimljiva je stvar da se muškarci nikad ne snađu u svemu tome. Moj suprug je tu da pomogne u svakom trenutku, šta god treba nabavit će i donijeti, ali te neke stvari, kao što bi on rekao, koje su samo za majke, nisu za njega. On nije taj tip i nije mogao da se suoči s nekim stvarima. Pomagao mi je oko kupanja i nekih malo ljepših stvari, hvala Bogu, krupan je i jak i mogao je da ponese i donese sve što treba, da iznese kolica i nađe se u nekim najvažnijim trenucima za ženu. Porodila sam se na carski rez i trebalo mi je mnogo vremena da se oporavim. Važno mi je zaista da je tu, ali te neke malo ružnije stvari (smijeh) koje se tiču bebice sam obavljala ja.
Kako suprug i Vi raspoređujete obaveze oko Kana?
– Imamo dogovor da ga ujutro vodimo u vrtić. Tu imamo problem, jer smo oboje velike spavalice. Moj posao je takav da smo noćne ptice, radim noću, spavam danju. Kada sam se ostvarila kao majka, to mi je pomoglo da vratim sat, na onaj školski, nekada kada sam morala da ustajem, i to je definitivno prednost, jer sam sada spremnija da ustajem rano ujutro i da se budim u noću, na to sam već navikla. S prvim djetetom mi je to bio šok. Tako da smo odredili sedmicu kada ga on vozi u vrtić, a sedmicu kada ga ja vozim. Zna se ko vozi, a ko ostaje da spava.
Zbog svog posla radite i putujete mnogo. Ko Vam, osim supruga, pomaže u svim obavezama?
– Ako sam na putu, suprug preuzima obaveze, a tu su i moja mama i sestra Nina, za koju mislim da je jedna od najomiljenijih tetki na svijetu. Ponosna tetka predivnog dječaka i svojevoljno je željela uvijek da učestvuje i bila tu, kao i moja mama, bez koje ne znam kako bih izgurala pola stvari, jer, ipak, kada ostavite majci dijete, to se ne može porediti s nekom ženom koja ga čuva.
Jeste li razmišljali da uskoro nađete i neku tetu čuvalicu?
– Sad razmišljam o tome koga naći da čuva bebicu, jer planiram da se brzo vratim na scenu. S obzirom na to da sam s Kanom pravila svjesno pauzu i odlučila da se poslije porođaja povučem na godinu i budem s njim kući, sad zaista mislim da čim stanem na noge idem „u mašinu“, tako da će ovoga puta biti drugačije. Smatram da je to dobro i za mene i za bebu. To je normalan tempo. Kao što druge majke rade neki drugi posao i uglavnom se vraćaju na poslove, to radim i ja, jer sada to dugujem svojoj publici i ljudima koji me vole i poštuju. Napravila sam dobar put i ostavila dobar trag za kratko vrijeme. Toliko pjesama, spotova i dobrih priča tek sad pripremamo, tako da nema stajanja.
Čujemo da pripremate i tri nove pjesme, kada se mogu očekivati?
– Corona virus je sve poremetio, ne samo meni nego i svim mojim kolegama i generalno svim ljudima, od godišnjih odmora, do poslovnih projekata. Uoči pandemije bila sam u studiju i radila novu pjesmu. Trebao je da se snimi spot za jednu pjesmu, a za duetsku, za koju ne mogu još otkrivati s kim radim, trebala sam ići u Beograd. Samo nekoliko dana nakon dogovora zatvorila se granica i nisam mogla da odem za Srbiju. Kada su popustile mjere, odmah smo se vratili našim obavezama. Pjesme su spremne, treća se još radi i s obzirom na trenutno moje stanje nemoguće je nešto snimiti. Mislim da je bolje da uđem u cijeli projekt kako treba, nego da se radi nasilu i neisplanirano. Kad smo već napravili ovoliku pauzu, možemo sačekati još nekoliko mjeseci. Pjesme su gotove i sigurno će biti uzbudljiva jesen i oko novogodišnjih praznika, pa čak i na proljeće, jer nemam namjeru da stajem. Osim ove tri pjesme, koje su spremne, pripremamo ih još, jer imamo mnogo materijala i nekada je plan da sve to zaokružimo jednim CD-om.
Koliko je za jednu osobu teško biti uvijek izložen javnosti?
– Vrlo teško, ali, što kažu, to smo birali i znali smo u šta se upuštamo. Ovaj posao je javan, ne samo moj, nego i milion drugih kojim se bave ljudi iz javnog života. Znala sam u šta se upuštam, šta me čeka i u neku ruku to je ona nuspojava što nosi slava i popularnost. Sad ko je koliko jak da se nosi s tim, ko je spreman, nisu svi, mnogo ljudi poklekne, a to se pokazalo godinama unazad. Neki ljudi nisu spremni da se nose s ovim poslom. Tu je veoma važno imati čvrst karakter i jaku psihu, znati šta želiš, a šta ne, i ne biti povodljiv, slušati sebe i svoje srce, svoje instinkte. U ovaj posao sam ušla iskreno, s potpuno iskrenim namjerama, kao neko kome je Bog dao talent da radi ono što voli i što najbolje zna, bez drugih interesa. Kada s takvim ciljem uđete u bilo šta, nema fule, jer ljudi uvijek osjete iskrenost i emociju, nema kalkulacija, tako da do sada nisam imala problema. Prati se svaki korak, ali u suštini, pa i nisam imala toliko loših iskustava, možda nekoliko puta u životu, ali to opet nije toliko strašno, s obzirom na to kroz šta su sve moje kolege morale proći.
Šta god da sam rekla o „Corona derneku“ apsolutno bi se pogrešno tumačilo
O famoznom „Corona derneku“ do sada niste pričali, iako su Vas mediji mnogo tražili za izjavu o tome. Zašto ste šutjeli?
– Do sada nisam komentarisala ništa o tome, ali ne zato što nemam šta da kažem, nego šta god bih rekla u tom momentu, apsolutno bi se pogrešno tumačilo. U momentima kada se tako nešto desi niti jedna istina nije prava. Znam istinu i moja istina je čista i apsolutno takva kakva jeste, ali u tom momentu ne bi bila prava, tako da mislim da je moja najbolja odluka bila da ništa ne komentarišem i da ljudima ne dodajem, što se kaže, soli na ranu. Međutim, sada, kada je malo vremena prošlo, pa ni sad nemam neki poseban komentar. Tom događaju ne pridajem nikakav značaj. Prošlo je to vrijeme i kao što vidimo, sve se vratilo u normalu, čak i nekoliko dana poslije toga. Mislim da smo mi bili kap u prepunoj čaši, tako sam shvatila i zato nikome nisam zamjerala. Ljudima koji su doživjeli sve i svašta u tim momentima, ima i ljudi koji su izgubili posao, doživjeli neke ružne stvari, i situacija u zemlji je neizvjesna, međutim, i mi smo svi ljudi i svi griješimo, imamo svoje momente, tako da zaista nisam htjela da dodajem so na ranu i da bilo šta govorim, jer ljudi to ne bi shvatili. Samo nekoliko dana poslije život se vratio u normalu. Smatram da bilo šta da kažem sama bih vrijeđala svoju inteligenciju i nepotrebno je objašnjavati bilo šta. Ko je shvatio, shvatit će, ko nije, neće nikad. Neka svi shvate i vide to kako žele. Oni koji su vidjeli pravu sliku, vidjeli su je istog momenta, a oni koji nisu željeli, neće je vidjeti da ne znam ni sama šta objasnim. To meni nije bio niti nemili događaj niti bilo šta, to je moj posao i bila sam na svom radnom mjestu.
Naklonost ženske publike
– Radim svoj posao, volim muziku najviše na svijetu, to radim svim srcem i iskreno, i to ljudi prepoznaju. Mislim da sam stekla ogromno poštovanje publike, naročito ženske, što uvijek podvlačim, a što je rijetko u našem poslu kada ste žena. Kada vas žene prihvate, to je veliki plus i ozbiljan kompliment. Znači da sam neko s kim se mogu poistovjetiti i veoma se ponosim tom činjenicom, da sam im bliska, da osjećaju neku prijateljsku relaciju sa mnom i mnogo mojih pjesama je posvećeno ženama i muško-ženskim odnosima, ali sve to gledam iz ženskog ugla i pokušavam da budem na njihovoj strani te da pjesme budu posvećene njima kad su sretne i tužne, i u nekim dobrim, ali i lošim vremenima.