Selma Riđanović-Kenović: Za moj brak sa Ademirom kriv je Srđan Vuletić

Piše: Aldina Zaimović

Direktorica iskustva klijenata, marketinga i komunikacija UniCredit banke, Selma Riđanović-Kenović (50), magistrica međunarodnog poslovanja (MSc International Business, University of London), uspješno balansira između poslovnog i privatnog. Iza sebe ima izuzetnu inozemnu karijeru, koju je gradila u Londonu i Amsterdamu. Radila je, između ostalog, i u velikoj svjetskoj kompaniji „British Telecom“, te je dobitnica brojnih nagrada i priznanja. Samo za magazin „Azra“, Selma je govorila o poslovnim uspjesima, kako balansira između posla i majčinstva, koje je bogatstvo velike porodice, kako provodi vrijeme s kćerkama, 13-godišnjom Dijom i 11-godišnjom Adom, svom vjenčanju s uglednim producentom i rediteljem Ademirom Kenovićem, te je samo za naše čitatelje na porodičnom imanju na sarajevskim Poljinama napravila i prekrasan set porodičnih fotografija.

Kako ste se našli na poziciji direktorice iskustva klijenata, marketinga i komunikacija UniCredit banke?

– Još tokom studija sam počela raditi u korporativim komunikacijama „British Telecoma“ i to iskustvo mi je odredilo profesionalni put. Po završenom magisteriju zaposlila sam se u digitalnoj marketing agenciji, na samom početku snažnog ulaska interneta u poslovanje. I sada vjerujem da je najbolji početak svake karijere u marketingu unutar kreativne agencije, jer tako dobijete priliku da naučite o različitim industrijama i rješavate razne poslovne izazove. Prava fabrika znanja. Moj prvi veliki projekt bio je za klijenta iz bankarske industrije i tu sam spoznala koliko su banke temeljno važne za ekonomiju i ekonomski razvoj, te kako ispravno realizirani projekti –  i marketinški – prave male i značajne pomake u različitim, a jednako važnim društvenim sferama. To mi je potvrdilo iskustvo iz Amsterdama, jer sam i tamo vodila projekt za velikog klijenta iz bankarske industrije – ANB AMRO. Druga država, drugačiji projekt, ali isti snažni utjecaj na društvo. Pogrešno je što se bankarski sektor kod nas često optužuje za tuđe greške. Za banke je važno i jednino moguće da rade po zakonu, tj. zakonima, kako lokalnim, tako i evropskim. Govorim to utemeljno, promatram procese iznutra već godinama. Izuzetno je važno za Bosnu i Hercegovinu da ima uređen bankarski sektor. To je osnov zdravog ekonomskog rasta i posljedično kreator boljeg okruženja. Po povratku u Sarajevo, radila sam projekte za marekting agencije, upoznavala tržište i shvatila da moje znanje može najviše doprinijeti upravo unutar banke. Sretna sam da sam bila u prilici doprinijeti izgradnji snažnog brenda i sarađivati s divnim ljudima u realizaciji projekata kojima se možemo ponositi.  

Koji je posljednji projekt koji biste željeli istaknuti?

– Napravili smo cijeli paket pogodnosti za klijente iznad 65 godina starosti na početku pandemije, kako bismo ovoj skupini klijenata olakšali ispunjenje obaveza i smanjili neophodnost kretanja. Upravo smo počeli s promocijom mobilnog bankarstva, koju smo realizirali s marketing agencijom BBDO i najboljim kreativnim direktorom u zemlji – Kuglom (Almir Kurt, op.a.) i u kojoj se pojavljuju sjajni Mugdim Avdić i Jasna Ornela Beri. Cilj nam je bio približiti klijentima jednostavnost plaćanja mobilnim bankarstvom. Ova usluga je zaista korisna i štedi  i vrijeme i novac i zdravlje svima nama. Značajno su manje naknade za plaćanje računa putem mobilnog banakrstva, uz to ne trebate ni izaći iz kuće, čekati u redu… Do kraja oktobra ove usluge su besplatne za klijente iznad 65 godina starosti. 

Mnoge mlade osobe žele otići iz naše zemlje, kako bi gradili karijeru, ali i bolje uslove za svoje porodice. Šta biste im Vi savjetovali?

– Dobro je proširiti vidike, dati sebi priliku da naučite nove vještinu u novom okruženju. To je jako dobro. Svim mladim ljudima koji žele otići iz svoje zemlje savjetovala bih da pogledaju serijal „Hoću kući“, koji je emitovan na Al Jazeeri i može se naći na Youtubeu. To je riznica životnih priča, kao savremene Andersenove banke, poučne za sve nas. Pogledajte šta pametni ljudi govore i donesite zaključke sami za sebe. Treba se boriti za bolje i živjeti život punim plućima. Ali dom je jedan. I to je obično usko povezano sa srećom.

Obično se smatra kako su muškarci bolje vođe, bolji lideri. Žene se godinama bore za svoja prava, no, zanima me Vaše mišljenje, jesu li žene ravnopravne u poslovnom svijetu?

– Vjerujem da smo sami odgovorni za svoje (ne)uspjehe i da predanim radom možemo nadomjestiti sve nedostatke, pa čak i manjak prilike, koju je moguće stvoriti. Rad vam niko ne može ukrasti i vrijedni ljudi uvijek pronađu nove izazove i idu naprijed. Čvrsto vjerujem u to. Vjerujem u obrazovanje, znanje i više od bilo čega, u rad. Istovremeno, danas mnoge velike firme imaju Gender equality projekte (projektne spolne ravnopravnosti), kojima je cilj da ojačaju ulogu žene u poslovnom svijetu. Činjenica jeste da je više muškaraca u visokom managementu, mada se i to evidentno mijenja. Pogledajte naše tržište. Najvećom Bankom na našem tržištu sada rukovodi žena, koja je uz to majka. Pouzdano znam da je ovu priliku stekla samo radom, znanjem i ispravnim pristupom upravljanju ljudima. U našoj Grupaciji na nivou Evrope uspostavljen je isti sistem vrijednosti, i samo se ispravnom matricom ponašanja stiču ovakve prilike. Na kraju, zaista se svi zajedno moramo boriti da izgradimo okruženje koje će cijeniti znanje kao jedino mjerodavno, te rad i zalaganje. Moramo odgajati mlade ljude da vjeruju u sebe i poštuju druge, da se bore za sebe radom i znanjem, hrabro i odvažno.  Nije bitno da li su dečki ili djevojke. 

Jeste li se ikada osjećali diskriminirano samo zato što ste žena?

– Ne, zaista nisam. Štaviše, mislim da sam bila u privilegiranom položaju kao student jer sam mogla raditi kao dadilja, dok su moje kolege uglavnom radili u kafićima i restoranima. I to je za mene bilo predivno iskustvo. Djeca koju sam čuvala su danas odrasli ljudi i čine me ponosnom svakog dana svojim uspjesima i životom koji su izgradili. Danas su to ljekari, diplomate, učitelji u najboljim britanskim školama. Privilegirana sam da sam dio njihovog djetinjstva, a oni mog odrastanja. U biti, ja sam se samo jednom osjećala diskriminirano i to od žene. Vrlo brzo ona nije bila u toj firmi, a ja sam napredovala u hijerarhiji. Pri tome nisam obraćala pažnju na pokušaje da me obezvrijedi. Samo sam radila još više i još bolje. Ponavljam, moje iskustvo govori da vam niko ne može ukrasti predani rad. 

Šta je, prema Vašem mišljenju, definicija uspjeha?

– Svakodnevna sreća, te mogućnost da pružimo ruku drugima i zajedno gradimo bolji ambijent u kojem živimo, a onda ćemo imati šansu stvoriti i bolje društvo.

Koji je Vaš životni moto?

– Mnogo toga nam je zadano. Samo ovisi o nama koliko ćemo biti ljubazni prema ljudima u svom okruženju. Do nas je da se svaki dan svima nasmijemo i poželimo dobar dan. I da poštujemo jedni druge. Do nas je da damo svesrdan doprinos društvu u kojem živimo. Meni je to veoma važno. Važno mi je da imam priliku da unaprijedim svoje okruženje i da to radim svim svojim potencijalima i na visini maksimalnih mogućnosti. Tako radim i za svoju i svu ostalu djecu.

Kako balansirate vrijeme koje je posvećeno samo poslu i samo porodici? 

– Nedostaju mi sati u danu da uradim sve što želim. Zanimljiv je ovaj period Corone bio za evaluaciju naše svakodnevice. Brzo živimo i imamo mnogo obaveza. Korisno je preispitati i razdvojiti bitno od nebitnog. Često isprepletem poslovno s porodicom i porodicu s poslom, kako bih uspješno završila sve obaveze. Mislim da u tom procesu svi naučimo više. 

 

Jeste li zbog poslovnih obaveza nekada propuštali važne trenutke za svoju porodicu? 

– Vjerovatno jesam, ali ne razmišljam o tome mnogo. Sa svojom porodicom provodim sve vrijeme ovog svijeta. I kada sam na poslu, ja sam s njima, redovno kontaktiramo telefonski, dijelimo svakodnevicu na dostupne načine. Važne stvari ostavimo za vrijeme koje provodimo zajedno.  

Imate veliku porodicu, kakva mama nastojite da budete?

– Moja mama je moj najbolji prijatelj. Uvijek je to bila, od malih nogu. Naučila me je da je povjerenje najvažnije od svega. Davala mi je bezrezervnu podršku, a ja sam se trudila da nikada ne iznevjerim njeno povjerenje. Imamo divan, otvoren i kvalitetan odnos. Ta ljubav mi je davala snagu i kada sam bila potpuno sama u nepoznatom okruženju.  Isti odnos želim da izgradim sa svojim kćerkama. Želim da im budem sigurna luka i da ih pripremim za životne izazove. Nastojim da im našijem najljepša krila, da mogu da lete gdje god požele. I kada god požele.

Koje je bogatstvo imati veliku porodicu?

– To je istinsko bogatstvo. U velikim porodicama naučite od rane mladosti da su mali važni koliko i veliki i da je prirodno oslanjati se jedni na druge. Vjerujem da su ovakve porodice najbolja sredina za zdravo odrastanje, jer tako od malih nogu naučite zakone zajedništva, važnosti izgradnje dobrih odnosa. Mudrije je ove lekcije naučiti dok ste ušuškani u dobronamjernu sredinu gdje je osnovni princip ljubav. Bolje se pripremite za život u svijetu odraslih. Socijalna inteligencija se danas više vrjednuje nego kognitivna, zato što je rjeđa. Djeca odrastaju uz ekrane, programirane da preuzmu tok svijesti,  ne dozvoljavaju djetetu za razvije svoju emotivnu inteligenciju. Djeca se danas generalno premalo kreću, premalo se bave sportom, premalo su okruženi muzikom i nedovoljno razvijaju finu motoriku. Ostaju uskraćeni za zdravo odrastanje, koje je svojstveno velikim porodicama.

Kojim vrijednostima se trudite da naučite svoju djecu?

– Svakog dana se preispitujem jesam li na pravom putu. Okruženje današnjice je komplicirano i za nas odrasle i realizirane ljude. Mi smo u biti tradicionalni u svojim vrijednostima. Nastojimo da naučimo svoju djecu da vole sa lakoćom, da poštuju sve ljude, da se raduju jutru, da vrijede koliko znaju i da je znanje jedina moć, a jedino bogatstvo ono što podijeliš s drugima. 

Koji su Vaši beauty rituali? 

-Moja rahmetli tetka Izeta Hadžiomerović je bila istinska dama. Mnogo noći smo provele ćaskajući na prozoru njene kuće u vrućim mostarskim noćima Liska ulice. Ona je govorila da je važno biti njegovan, uvijek imati urednu frizuru, lijepe nokte, savršene čarape i cipele. Još težim tim idealima. U biti, mi nastojimo voditi računa da svi jedemo zdrave namirnice, domaće, neprskane. Zato imamo svoj vrt, gdje uzgajamo povrće. Beskrajeno vjerujem dr. Tatjani Galić i dijagnostnici bio-rezonance. Tanja mi je pomogla s alergijama koje su me godinama mučile. Shvatila sam da je najvažniji beauty ritual imati zdravo tijelo, zdravo se hraniti. A sedmične rituale provodim u Fiziomedu na terapiji  kod mog druga iz gimnazije Irmira Duratbegovića i u frizerskom salonu Madona kod mog druga iz vrtića Senada Čavdara. To mi je i razbibriga, i druženje s Irmirom, Aidom i Čavdom i beauty ritual. Volim Sarajevo, jer tu stičeš prijateljstva za cijeli život.

Odlazite li s kćerkama u shopping i kako on izgleda?

– Curice i ja shopping, naravno, uglavnom obavljamo online UniCredit karticama i volimo popuste (smijeh).

Zajedno sa suprugom Ademirom Kenovićem živite na imanju u blizini Sarajeva. Kako tamo provodite vrijeme?

– Uživamo u zelenilu, bašti. Mnogo šetamo. Imamo koke, cuku Kukija i macu Havanu. Svako godišnje doba je posebno u našoj bašti, ali ipak su ljeta najljepša, jer su dani dugi i možemo satima ostati vani.

Kada i kako ste upoznali supruga?

– Upoznao nas je moj drug iz gimnazije Srđan Vuletić i njegov divni film prvenac „Ljeto u zlatnoj dolini“. Bila je to 2002. godina. 

Kako je izgledalo Vaše vjenčanje i po čemu ćete ga najviše pamtiti?

– Mi smo se vjenčali u Londonu, željeli smo da to bude mala, intimna ceremonija. Bilo je sunčani dan mjeseca augusta. Mnoge divne uspomene vežem za taj dan – pjesmu koju su nam prijatelji pjevali na početku ceremonije, moju teta Bisu koja se pojavila u opštini i beskrajno me obradovala, divnu torta s voćem koju nam je Lana pripremila, i što su s nama bile bebice Ingrid i Lola i moje najbolje životne prijateljice koje su mi bile kume – Maja i Tanja. I naravno, kum Pierre (Spengler).

Za vrijeme pandemije Corona virusa, kada smo svi bili u izolaciji, kako ste Vi provodili vrijeme s porodicom?

– Na neki neobičan način smo istinski uživali u toj izolaciji. Ali smo imali mnogo obaveza, što poslovnih, što školskih – redovne škole i muzičke škole. Moram se pohvaliti da sam fino obnovila lekcije iz solfeđa. Mnogo smo šetali po prirodi, vozili romobile, sadili cvijeće, igrali se društvenih igara, pronalazili zanimljive serije na netflixu, čitali.

Foto: Jasmin Fazlagić

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti