U zatvorenoj galeriji
Kao dijete uvijek sam imala potrebu da crtam, bojim, pravila sam improvizirane izložbe, uvijek sam gnjavila ljude oko sebe, pokazujući im svoje radove. Zbog pandemije bila primorana zatvoriti svoju galeriju. Ljepote BiH uvijek su neiscrpna inspiracija
Razgovarala: Mihneta Avdić
Slikarka Hiba Mustafić u sarajevskoj galeriji MAK Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH otvorila je samostalnu izložbu „Na nJedrima bosanskim“, a povodom njene četiri decenije umjetničkog rada. Elegantna i mladolika Hiba rođena je 1960. godine u Sarajevu u, kako kaže u intervjuu za „Azru“, ono teško, ali zlatno doba.
– Rođena sam u radničkoj obitelji koja nije mogla da ponudi više osim ljubavi, a koja je nama bila i više nego dovoljna. Bilo je to stvarno sretno djetinjstvo. Kao dijete uvijek sam imala potrebu da crtam, bojim, pravila sam improvizirane izložbe, uvijek sam gnjavila ljude oko sebe pokazujući im svoje radove. Bila sam šesti ili sedmi razred, ne sjećam se tačno, kada me je nastavnica likovnog prijavila za jedno takmičenje naziva “Kako ja vidim ljepotu moje domovine“. Osvojila sam 2. mjesto, dobila knjigu i nešto novca. To je bio moj stimulans za daljnje stvaranje.
Profesionalno višegodišnje bavljenje turizmom nije umanjilo vašu ljubav prema likovnoj umjetnosti. Kako ste uspjeli pomiriti to dvoje?
– Više od pola svog radnog vijeka radeći u turizmu imala sam prilike proputovati sve atraktivne turističke destinacije svijeta, upoznati kulturu i tradiciju naroda kao i prirodna bogatstva tih zemalja. Ono što je meni bilo jako interesantno i što sam često posjećivala, jesu muzeji, galerije i stare pinakoteke (galerije, op. a.) koje su bile izvorište mog duhovnog i kulturnog napajanja. Otkako sam napustila turizam i otišla u druge vode, a to je slikarstvo, moj život je dobio drugi smisao. Možda još plemenitiji, bogatiji i maštovitiji.
Kako biste opisali svoju umjetnost, šta Vas inspirira?
– Inspiracija je zaista individualna, ali ipak mogu reći kako su u mom slučaju lirska transparencija i emotivni prelivi dva najsnažnija inspirativna izvorišta. Ne polazim od ideje nego od emocija koje se pretvaraju u ideje. Boje su uvijek te koje su prisutne i koje me bude, ali i fascinacija prirodnim ambijentima. Bilo je djela koja sam stvarala veselo, ćaskajući s mojim prijateljicama, bilo je onih koja su nastajala kada sam bježala u svoj svijet, sklanjajući se od buke. Ali, ono što mogu suvereno reći jeste da su to oni neponovljivi istinski momenti u kojima sam uživala.
Imali ste galeriju, no nedavno ste je zatvorili, šta je tome razlog?
– Svoju galeriju „Blue art“ pokrenula sam 2012. godine, i to je bilo ostvarenje mojih snova. Tu sam bila svoj na svome. Ništa me nije sprečavalo da svoju maštu i ideje pretvorim u stvarnost. Uživala sam u slikanju, u izradi stonih lampi, ženskih torbica, oslikavanju svilenih marama, odjeće, cipela, pojedinih komada namještaja… Ali, početkom septembra ove godine morala sam zatvoriti svoju galeriju, bojim se zauvijek, jer je nemoguće izdržati sve namete, posebno u vrijeme pandemije. To mi teško pada, dugo sam se opirala, pokušavala opstati, ali na kraju sam, ipak, racionalno odlučila. Bila sam primorana to učiniti, a primoranost za jednog umjetnika nikada nije dobra. Ona negdje u mojoj glavi u punom sjaju i najfunkcionalnija postoji i postojat će, a možda ta snažna želja ponovo postane stvarnost.
Trudila sam se da se opet negdje prilagodim. S Udrugom likovnih umjetnika HKD „Napredak“, čija sam predsjednica, u aprilu sam organizirala i virtualnu izložbu, a vrlo brzo nakon toga krenula i u stvaranje novih djela za samostalnu izložbu simboličnog naziva „Na nJedrima bosanskim“ i na taj način sam tkala most za prevazilaženje ove pandemijske bujice.
Djeca i unučad
U čemu je simbolika ovog naziva „Na nJedrima bosanskim“?
– Na izložbi sam predstavila 44 slike rađene tehnikom akril na platnu te slike rađene kombiniranim tehnikama. Dio djela većeg formata je nastao ranije, tokom 2019. godine, a 28 djela manjeg formata su nastala tokom pandemije COVID-19. Izložba je dobila naziv po jednoj od slika koja će biti predstavljena na izložbi. Ljepota Bosne i Hercegovine je neiscrpna inspiracija, koju i pokazujem na svojim slikama. Sve te naše ljepote su nešto s čim se trebamo ponositi i isticati ih kao bogat nakit na njedrima. Nakit i pravim i volim i uvijek i sama na njedrima nosim jedan unikat. Upravo takva i njedra i jedra su mi inspiracija. Nešto što mi plovi u blizini srca, to jedro koje ovisi samo od povoljnog vjetra, ali ono koje je uvijek vezano za jezgro rodne grude. I ma kako vjetar bio i povoljan i jak, nikada ne ide u tuđe vode. Jedra koja su uvijek bijela i čista poput suze, za mene su simbol čistoće, vedrine i nade u bolje sutra.
Koliko su izložbe važne za umjetnike i zašto je važno da posjetilac umjetničko djelo vidi uživo, posebno danas kada sve imamo na internetu?
– Nikada virtuelna galerija i digitalizacija ne mogu biti zamjena za onaj stvarni doživljaj izloženog rada. Veličina, trenutak, spektar boja, trenutačno stanje posmatrača i sve ono što svako oko vidi na drugi način, tumači i pohranjuje. Susreti s ljudima koje volite, koje znate ili ne znate, kritika ma kakva ona bila, sve znači i ne može se mjeriti. Važno je ući u prostor i iz svih uglova pogledati djelo, osjetiti dubinu, vidjeti one sitne detalje koje vam digitalni svijet, ma koliko on uznapredovao ne može dočarati. Sve ima svoje.
Unuci naslijedili slikarski talent od nane
Jesu li Vaša djeca ili unučići naslijedili likovni talent?
– Udata sam, imam dvoje djece i troje unučadi, Noa ima 10, Mila 8, a Ena 2,5 godine. Oni žive u inozemstvu. Svakog dana smo u kontaktu, čujemo se i vidimo nekoliko puta. A, ni sat vremena letenja nije problem za naše česte susrete. Sretna sam, moj suprug i ja smo odgojili, vaspitali i školovali dvoje predivne djece. Djeca nisu naslijedila talent, ali čini mi se da unuci jesu. Taj magični DNK lanac sazdan u mojim unucima, Miloj, tada 4,5 i Noi, kad je imao 6,5 godina, doveo je do toga da su njih dvoje na platnu 100×100 prikazali taj spoj. Njihova slika je moj najdraži rad i suvenir za vječnost, moj najveći uspjeh i priznanje.