Za rođenu Sarajku Edinu Papo balet nije samo posao, nego je način život. Rijetko koja osoba o svom životnom pozivu priča s toliko ljubavi poput nje. Odmalena je znala da će se baviti baletom, ali nije ni sanjala, kada se sa sestrom Nerminom sa samo 16 godina priključila baletnom ansamblu Narodnog pozorišta, da će njena karijera trajati duže od četiri decenije te da će postati direktorica Balet festa. Oduvijek je nizala uspjehe u radu, ali ove godine život je pred nju stavio još jedan izazov: živopisni i grandiozni festival baleta organizirati u online formi.
Na početku razgovora Edinu Papo pitali smo za utiske Festivala čija vrata, odnosno kompjuterski ekrani su zatvoreni 26. septembra.
Koliko se zadovoljni kako je sve prošlo i kolika je bila posjećenost?
– Utisci 11. Balet Fest Sarajevo 2020. su divni! Brojni komplimenti koje smo dobili i od učesnika i od kolega zaista nam gode. Online format nije nimalo jednostavno pripremiti u baletnom svijetu. Stranica Festivala je bila izuzetno posjećena tokom trajanja, brojevi su nevjerovatni i prelaze 200.000. Ponosni smo svi u našem timu i zadovoljni što smo uspjeli, a pogotovo što smo obilježili i jubilej od 70 godina postojanja Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo tu u našem Sarajevu.
Ove godine je sigurno bilo mnogo teže organizirati i održati Festival?
– Organizaciju Balet Festa Sarajevo 2020. shvatili smo kao izazov. Svaki BFS počinje sa pripremama na kraju tekućeg festivala. Dakle, mnogo toga je već bilo dogovoreno kada nas je zahvatila pandemija Corona virusa u martu ove godine. Mnogi su festivali odgođeni, ali mi smo gajili nadu da će možda biti bolje do septembra. U okolnostima lockdowna u kakvim smo se našli, pa djelimično popuštanje mjera, pa zatvorene granice, nemogućnost komuniciranja, rizik, karantin itd., ipak smo dali maksimum. Svaka organizacija i produkcija festivala je složen mehanizam. Ako jedan šaraf ili karika popusti, mnogo je problema. Tako je i festival online sasvim nešto drugačije i ima drugu težinu nego festival „uživo“.
Koju pouku ste izvukli iz ove situacije, koja je zadesila cijeli svijet?
– Pouka svima nama koji smo u scenskoj umjetnosti jeste da moramo i dalje opstajati, živjeti, biti kreativni. I kada smo u najstrašnijim nevoljama, umjetnost nas treba zavoditi i hrabriti. Život je lijep.
Jedne prilike izjavili ste da su roditelji dobili poziv iz Narodnog pozorišta Sarajevo da sestra i Vi pristupite Ansamblu baleta NP-a. Šta je prethodilo, takav poziv nije mogao doći bez razloga?
– Pedagozi baleta koji su sa nama radili ocijenili su da smo tehnički i mentalno spremne da uđemo u profesionalnu trupu. Tada je Sarajevski balet brojao više od 50 članova odabranih igrača, gdje su bila jugoslovenska imena baleta i gdje je umjetnički nivo kvaliteta bio na visokom nivou. Sestra i ja bile smo talentovane, ambiciozne, vrijedne i sa 16 godina primljene u Ansambl. Roditelji su, ponosni našim telanetom, dali pristanak, jer smo bile maloljetne. Vrlo brzo smo se uklopile u Ansambl, stekle nove prijatelje, uživale u radu. Poslije izvjesnog vremena počele smo dobijati i solo uloge. Ući u profesionalni ansambl za nas je bilo novo i predivno.
Sa sestrom blizankom Nerminom
Kada ste tačno znali da će Vam balet postati nešto više od slobodnih aktivnosti?
– Holivudski rečeno, uvijek sam znala da ću biti balerina. Realno, već sa svojih 12-13 godina sam znala da je to moj poziv.
Je li balet zaista težak i mukotrpan posao? Jeste li i Vi imali krvave žuljeve od baletnih cipela I vječno ustezanje od slasnih zalogaja?
– Balet je najljepša umjetnost i poziv. Ta umjetnost nosi određenu dinamiku, fizičku aktivnost koja vas troši, ali vas zadovoljstvo poziva ispunjava, a, s druge strane, drugačije i ne može biti. Kada ste u profesiji, naravno da dolazi do umora, teških momenata, i psihički traži određenu stabilnost. Dakle, svjesno vježbate, igrate predstave, cijeli svoj radni vijek ste u pokretu. Da, fizički gledano, jeste težak posao, ali nije mukotrpan! Ne volim kada se jedna umjetnost izdvaja epitetom teška ili težak posao. Da je to tako, nikada ne bismo imali Maju Pliseckaju, Rudolfa Nurejeva, Katarinu Kotzku, Eminu Kamberović, Tončija Marinića i mnoge sjajne svjetske i naše umjetnike baleta. Krvavih žuljeva naravno da je bilo, to je nešto što je dio profesije… nije prijatno, ali je tako. Kad je riječ o ishrani, vodila sam računa šta i kada jedem. Nije mi bilo teško, nisam neka proždrljivica.
Život Vas je odveo u vode koreografije, balet majstorstva, pedagogije. To je kreativan posao, ali kako je u BiH baviti se tim poslom?
– Biti koreograf, balet majstor, pedagog baleta istovremeno u svijetu je normalno. U Sarajevu poslije rata balet je bio potpuno devastiran. Od 1996. sam odmah radila kao baletni pedagog a od 1997. koreografirala predstave i bila balet majstor. Mislim da je moje znanje stečeno na svjetski poznatoj Državnoj akademiji ruskog baleta Vaganova, u St.Petersburgu, gdje sam bila najbolji student te generacije, i nakon toga specijalizant na odjelu za koreografiju Državnog konzervatorija N. Rimski Korsakov, profiliralo našu kompaniju u odličnom profesionalnom smjeru. Mnoge generacije talentovanih i manje talentovanih balerina i igrača su prošle kroz baletnu dvoranu pod mojim stručnim okom. Danas su neki od njih prvaci velikih baletnih centara. Biti kreativan u sva tri domena zahtijeva vas cijelu i fizički i mentalno 24 sata.
Život je Vašu sestru odveo u inozemstvo. Kako je bilo nastaviti bez sestre blizanke?
– Teško. Sestra je dio moje duše.
Kada je riječ o balerinama, postoji li jelovnik posebno prilagođen prije nastupa?
– Svaka balerina, igrač je poseban. Svako je individualac i u vezi s ishranom. Naprimjer, na dan predstave ja sam jela laganu hranu. To je riba (kuhana), ili samo supa, prirodni sokovi, bademi, orasi. Slično se hrane i sportisti i održavaju težinu. Naravno da sam ljubitelj pite i naše bosanske hrane, ali sam to mogla jesti na godišnjem odmoru.
Kako se psihički priprema balerina prije nastupa?
– Psihička priprema se postiže i uči još u baletnoj školi, od malih nogu. Izlazak na scenu ne smije biti trauma, treba da bude s poštovanjem ka publici i s radošću. Što se više sprema uloga, to je balerina sigurnija i psihički stabilnija. Naravno, u postizanju te stabilnosti ima važnu ulogu pedagog, balet majstor u pripremi, uputama o ulozi, tehničkim tajnama pokreta, i svakako partner s kojim igrate, trebate se razumjeti. Ako postoji bilo kakva nesigurnost, nedoumica, to je psihički stres i problem i to publika osjeti. Kao što rekoh, do uspjeha vas vode ljudi koji su u sjeni, a koji su veoma zaslužni za psihičku stabilnost i tehničku i umjetničku sposobnost da odigrate svoju ulogu.
Koliko je potrebno da bi se osmislila jedna cijela koreografija za nastup i šta ona sve podrazumijeva?
– Pripremiti predstavu je veliki i odgovoran posao. Mnogo vremena i mjesta nam uzima da precizno analiziram taj divni posao koreografa, ali reći ću vam ukratko. Prije svega, potrebno je imati ideju. Od nje sve počinje. Jedan dugi period, priprema kroz raznu literaturu: knjževnost, historiju, slikarstvo, film, muziku itd., a zatim pisanje scenarija, libreta, dalje plan rada, susret s kompozitorom, scenografom, kostimografom, upoznavanje s ansamblom baleta, raspored uloga i tek onda ulazak u baletnu dvoranu, gdje, zapravo, počinjete vizualizirati kroz pokret svoju ideju. Publika će sav ovaj trud vidjeti kao cjelinu u obliku premijernog izvođenja predstave.
Šta mislite gdje će Vas put odvesti nakon karijere koreografa?
– Uvijek ću biti koreograf, pedagog, balet majstor bilo gdje i bilo kada.
Imate li savjet za mlade balerine?
– Mlade balerine treba da poštuju ogromno iskustvo, znanje onoga ko stoji u baletnoj dvorani ispred njih, baletski pedagog, balet majstor, koreograf, te iz toga da crpe i stiču svoje iskustvo i da produže tradiciju baleta u Bosni i Hercegovini. Na kraju ću kazati, umjetnik je ništa bez talenta, a talent ništa bez rada!