Ambasadorica Ulrike Hartmann: Nasilje nad ženama i porodicom nije privatna stvar!

Piše: Mirela Kukan

Dokazano je da muškarci i žene na istu bolest drugačije reagiraju. Oblasti istraživanja ili medicinskih tretmana još su, ipak, značajno više skrojene prema muškom modelu. Raduje me što ovdje vidim samosvjesne, jake i poslovno uspješne žene, ali su žene rijetko viđene na neovisnim rukovodećim pozicijama. Važno je da se nasilje nad ženama učini javnom temom. U BiH uživam da čujem mujezina i odmah zatim zvona crkve. Volim otvorenost i gostoljubivost ljudi

 

Foto: Vanja Ćerimagić

 

Austrijska ambasada u Bosni i Hercegovini finansijski je podržala obilježavanje 20 godina UN Rezolucije 1325 – „Žene, mir i sigurnost“ u BiH. Kampanju od prošlog i tokom ovog mjeseca provodi Akademija za žene, nevladina organizacija u čijem fokusu je razvoj i jačanje potencijala žena i mladih u svim sferama bh. društva. Govoreći o važnosti obilježavanja 20. godišnjice UN Rezolucije 1325 – “Žene, mir i sigurnost” i potrebi većeg uključivanja žena u društvene tokove BiH u intervjuu za „Azru“ ambasadorica Republike Austrije u BiH dr. Ulrike Hartmann, primjećuje kako se i kod nas sve više govori o ovoj važnoj temi.

– Ima, naravno, razlike između zemalja,  ali u većini još dominira patrijarhalna kultura. Stoga je enormno važno da Ujedinjene nacije (UN), naročito generalni sekretar UN-a Antonio Guterres pitanje žena i njihove zastupljenosti i na pozicijama donositelja odluka tretira kao prioritet. Isto bi trebale sve zemlje. Pričati o ovoj temi je, međutim, samo jedan aspekt. Potrebni su odgovarajući zakoni, ali i njihova primjena, primjena propisanih kvota, kao i generalno promjena načina razmišljanja u društvu.

Zašto je važno osnaživanje uloge žena i njihovo veće učešće u politici, ali i svim drugim sferama društva u BiH?

– Žene čine 50 posto društva i njihova zastupljenost bi trebalo da se podrazumijeva. Učešće u politici je naročito značajno, jer se tu donose odluke koje se tiču svih. Pokazalo se da žene imaju generalno nešto drugačiji pristup i način gledanja na stvari. Mnoge odluke bi žene drugačije donijele ili formulirale u svim sferama života. Kad je riječ o zdravlju, naprimjer, dokazano je da muškarci i žene na istu bolest drugačije reagiraju. Oblasti istraživanja ili medicinskih tretmana još su, ipak, značajno više skrojene prema muškom modelu.

Šta Vam govore iskustva žena s kojima se susrećete u našoj zemlji?

– Da nisu problem zakoni, već njihova primjena i praksa. Teret porodice i društva u prvoj liniji nose žene, u domaćinstvu, odgoju, njezi, školi. Istovremeno, raduje me što ovdje vidim samosvjesne, jake i poslovno uspješne žene. Uočljivo je, ipak, da su žene rijetko viđene na neovisnim rukovodećim pozicijama.

Imaju li one uopće jednake šanse kao muškarci ili ih eventualno nedovoljno koriste?

– Ja namjerno govorim o neovisnim rukovodećim pozicijama, jer, na koncu, čak i na rukovodećim pozicijama žene često zavise od muškaraca. Poznato je da muškarci imaju desetljećima stare mreže kontakata. Stoljećima su bili jasno definirani zadaci za dječake i oni za djevojčice, za muškarce i za žene – i na taj način je podjela uloga zabetonirana. Razbijanje ustaljene podjele uloga je važno – u porodici, obdaništu, školi. Mnoge žene i ne koriste zakonske mogućnosti i to je potpuno razumljivo, jer znaju da mogu naići na otpor u krugu porodice ili u lokalnoj zajednici, da, naprimjer, budu žigosane kao „loše majke“, ako rade.

 Prema istraživanjima, dvije trećine žena u BiH žrtve su raznih oblika nasilja. U poređenju sa Austrijom, naprimjer, gdje se u tom segmentu nalazi BiH?

– Nasilje nad ženama je širom svijeta veliki problem. U Austriji je, statistički gledano, svaka peta žena u dobi starijoj od 15 godina bila izložena tjelesnom i/ili seksualnom nasilju.  Vrijeme pandemije Corona virusa, nažalost, pojačalo je nasilje u porodici. I to vrijedi i za BiH. Stoga smo inicirali projekt online psihološkog savjetovališta za žene, pri Akademiji za žene, koji finansira Austrijska ambasada.

Šta može pomoći u smanjenju ove crne statistike?

– Važno je da se nasilje nad ženama učini javnom temom. Od politike se očekuje da ne zanemaruje ovu temu, da kreira rješenja. Tu spadaju kampanje u medijima i uključivanje muškaraca u smislu podrške u suočavanju sa svojom agresivnošću. Mora biti jasno, da nasilje nad ženama i porodicom nije privatna stvar. Policija mora biti odgovarajuće obučena, isto tako udio žena u policiji treba povećati. Ženama su potrebne kompetentne nadležne službe kojima se mogu obratiti, sigurne kuće za žene s institucionalnom podrškom.

Bili ste i zamjenica visokog predstavnika u BiH, jako dobro poznajete situaciju u našoj zemlji. Kada uporedite ta dva perioda u OHR-u i sada, vrijeme kada ste ambasadorica, dakle iz te dvije različite pozicije, šta biste izdvojili kao napredak u BiH?

– Kad sam došla u BiH, 2010. godine, ratne štete su još, odnosno mnogo više bile vidljive. U međuvremenu je mnogo toga obnovljeno i izgrađeno. Ima nove infrastrukture, iako se radi o dijelom sporom procesu. Isto  vrijedi i za politički razvoj. Ima onih koji su skloni tome da kažu kako ništa ne ide dalje. To nije tačno. Procesi se odvijaju, iako veoma polako. BiH je, zapravo, bogata zemlja i ima mnogo potencijala. Bilo bi lijepo, ako bi se politička energija više usmjeravala u razvoj tih potencijala.

Šta je još nedostatak?

– Dvadeset pet godina poslije rata bi na političkoj razini bili potrebni jasni signali za pomirenje među narodima. Osim toga, tokom proteklih godina moglo je biti više napretka i više fokusiranja na proces približavanja EU.  EU sa svoje strane pruža ogromnu podršku. Potrebna je, međutim, tijesna saradnja između nositelja odlučivanja i iskrena posvećenost EU-procesu i  problemima ljudi u cijeloj BiH, kao što su: nezaposlenost, sistem zdravstvene zaštite, korupcija, obrazovanje, iseljavanje. To je ono što se tiče svih u BiH, neovisno od etničke pripadnosti. Kad je riječ o austrijskom privrednom angažmanu u BiH, naprimjer, postoji još mnogo potencijala za još jači angažman i veće investicije austrijskih preduzeća, a time i stvaranje novih radnih mjesta. Za to je, međutim, potrebna politička stabilnost, pravna sigurnost i jedinstveno unutrašnje tržište u BiH.

Vi ste dugo u BiH. Koliko?

– Za OHR sam radila od 2010. do 2016. godine. U januaru 2019. godine ukazana mi je čast da kao prva austrijska ambasadorica predstavljam svoju zemlju u BiH.

S kim ste ovdje?

– Tu sam sama, pošto kćerka studira u Beču. Hvala Bogu, danas je putem socijalnih medija moguć permanentan kontakt s porodicom. Stoga se ovdje mogu koncentrirati na rad, a u slobodno vrijeme na susrete s kolegama i prijateljima i na upoznavanje ove zemlje i regije.

Navikli ste se na život u BiH? Šta Vam se najviše sviđa, a šta ne?

– Ja sam se, zapravo, vratila, tako da nisam imala problem s navikavanjem. Od početka sam se lijepo osjećala. Za mene je fascinantno kako se ljudi u BiH u ličnom kontaktu bez problema slažu, neovisno od svoje etničke pripadnosti. Isto tako fascinantno je i bogatstvo različitih kultura u jednoj zemlji. Naprimjer, uživam da čujem mujezina i odmah zatim zvona crkve. Volim otvorenost i gostoljubivost ljudi. Mnogo putujem po cijeloj BiH i rado idem na planinarenja. Ono što mi najviše smeta je zagađenje životne sredine, naprimjer, smeće u prirodi. Naravno, i loš vazduh, prije svega zimi. Voljela bih da se teme u vezi sa zaštitom okoliša i klimom u BiH jednako više tematiziraju kao što je to slučaj u drugim evropskim zemljama.

Koje destinacije najčešće posjećujete u BiH i zašto?

– Ne bih izdvojila neku posebnu regiju u BiH. Tokom svih ovih godina sam bila gotovo svugdje. Najviše posjećujem planine i lijepa izletnička mjesta, kao što je vodopad Kravica, Boračko jezero ili Sutjeska. Uživam i u odličnim etno-restoranima koji nude ukusno pripremljenu domaću pastrmku, naprimjer, uz obale rijeke Plive ili Semešnice.

Kako opisujete Bosnu i Hercegovinu svojim austrijskim prijateljima?

– S obzirom na to da BiH u inozemstvu često još prati negativan imidž zbog rata i njegovih posljedica, prije svega, pričam o onom lijepom u BiH, pošto Austrijanke i Austrijanci koji ne poznaju BiH ili Balkan nerijetko imaju pogrešne predodžbe. Dešava se da me pitaju, zar nije opasno putovati u BiH, na što se ja mogu samo osmjehnuti. Zatim pričam o srdačnosti ljudi, o spremnosti na pomoć ako nešto trebate, o ljepotama zemlje. I da ne zaboravim kuhinju, koja naročito odgovara austrijskom ukusu – ukoliko se nije vegetarijanac!

Kako ste proveli ljeto, s obzirom na pandemiju Corona virusa?

– Skoro cijelo ljeto sam radila, a vikende koristila za planinarenja, na Bjelašnici, Čvrsnici i Nacionalnom parku Kozara. Posjetila sam i Trebinje, jedan od najljepših gradova u BiH! I na koncu, nisam mogla odoljeti, pa sam posjetila i plivala u čarobno lijepom Kotorskom zalivu u Crnoj Gori.

Kako ocjenjujete borbu bh. nadležnih organa sa širenjem zaraze Corona virusa, disciplinu ili, pak, nedisciplinu samih građana kada je riječ o odgovornosti pri pridržavanju mjera zaštite? 

– Mislim da su u početku organi vlasti u BiH sa svojim kooridnacionim tijelom reagovali brzo i dobro. Nažalost, koordinacija važnih mjera unutar BiH je u nastavku oslabila. Za sve zemlje širom svijeta Corona je novi izazov. Da bi se stanovništvo pridržavalo potrebnih mjera zaštite i opreza, najvažnije su jasne mjere i dobra komunikacija. Što je veće povjerenje u organe uprave, to je veća i spremnost da se sudjeluje u provođenju mjera. U međuvremenu bi svima trebalo biti jasno da fizička distanca i nošenje maske u zatvorenom prostoru, odnosno suženom prostoru, može spasiti život. Pa i ako je neugodno – što je veća disciplina, utoliko brže se pandemija može staviti pod kontrolu, dok se ne bude mogla dobiti vakcina.

Žalosno je mali procent kandidatkinja na izborima

 Na ovogodišnjim lokalnim izborima, koji će se održati 15. novembra, samo je 29 ili 6,87 posto žena kandidatkinja za načelničke pozicije. Šta, prema Vama, znači taj procent? Je li u BiH politika i dalje rezervirana pretežno za muškarce?

– Žalosno je da je tako mali procent kandidatkinja. Nasuprot tome, udio žena, kandidatkinja za poziciju vijećnica u općinskim vijećima je 40 posto. Sa svih strana bi se trebao izvršiti pritisak na političke stranke da se i nakon izbora ima odgovarajući udio žena u gradskim i općinskim vijećima. Ja bih, također, pozdravila, kad bi žene iznosile svoje interese i zahtjeve prevazilazeći stranačku pripadnost. BiH bi mogla da bude uzor i primjer multikulturnog društva kojem žene daju svoj pečat.

Koja je Vaša osnovna poruka glasačima u BiH za ovogodišnje lokalne izbore?

-Izađite na izbore i ako Vas ne zanima politika ili ste razočarani njome, utoliko više ako ste nezadovoljni situacijom. Mnogo je stranaka i kandidatkinja i kandidata da se izabere. Ko ne iziđe na izbore, pušta da drugi odlučuju o njemu, jer svaki se glas broji! Razmislite dobro, šta je za vas važno u vašem životu i kome najviše vjerujete da sljedeće četiri godine donosi političke odluke u duhu vaših promišljanja.  Lično bih se radovala ako bi udio žena među izabranima bio povećan i na temlju ženskih glasova.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti