Engleskinja Amy Johnson među prvima je u historiji na svom primjeru pokazala kako žene mogu uspjeti u muškom svijetu. Kada je u junu 1929. godine naučila letjeti, Amy je postala prva žena-pilot na svijetu. Bila je pionir Britanske avijacije, a postavila je brojne rekorde u dužini leta tokom 1930-ih godina prošloga stoljeća.
Letjela je i u Drugom svjetskom ratu, a svjetski je poznata postala kao prva žena koja je letjela sama od Engleske do 18.000 kilometara udaljene Australije. Njen instruktor letenja rekao je da će je prihvatiti kao pilota samo ako napravi nešto izuzetno, naprimjer, da leti do Australije. I tako je u aprilu 1930. godine krenula na 19-dnevni let kojim je preletjela pola svijeta. Uprkos lošem vremenu, prekidima i prisilnim slijetanjima, stigla je u Australiju. Porazila je i rekord svog muža, također pilota, u brzini leta od Londona do Cape Towna. Ujedno je postala i velika inspiracija ženama širom svijeta, koje sada predstavljaju model najboljih pilota kako u vojnom, tako i u komercijalnom okruženju.
Jedna od njih je i naša mlada pilotkinja Biljana Abula, koja u intervjuu za “Azru” otkriva sve čari ovog poziva, ali govori i o strahu koji preovladava.
Rođena je u Sokocu 1992. godine. Odrasla na Palama s roditeljima, a njena avantura počela je 2015. godine, kada je otišla u Qatar i počela raditi kao stjuardesa. Dvije godine poslije stekla je diploma na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije – Odsjek kriminalistika.
U Qataru je već pet godina te i trenutno radi kao stjuardesa, ali bordo uniformu trebala bi zamijeniti crnom pilotskom čim se smiri situacija s pandemijom Corona virusa.
Kada se javila želja da kopno zamijenite zrakom?
– Još dok sam bila jako mlada oduvijek sam željela da putujem, a sama ideja o avijaciji mi je bila veoma privlačna.
Koliko dugo je trajala obuka?
– Obuka za komercionalnog pilota je u mom slučaju trajala dvije godine.
Kako Vam je sve to djelovalo u početku?
– U početku je sve bio jedan veliki izazov i bilo je prilično naporno.
Je li bilo trenutaka kada ste htjeli odustati i, eventualno, zbog čega?
– Bilo je teških trenutaka, kao i onih kada sam preispitivala sebe jesam li donijela pravu odluku, ali moja porodica i prijatelji su mi bili najveća podrška u tim trenucima i davali su mi vjetar u leđa kada je to bilo najpotrebnije.
Koji je Vaš ritual svaki put kada ulazite u avion?
– Ritual prije ulaska u avion jeste da uvijek imam nove izvještaje o vremenu na ruti kao i aerodromima na koje letim, te da je sva ostala dokumentacija uredna i spremna, a avion provjeren prije polijetanja.
Kako je Vaša okolina reagirala na odluku o odabiru posla kojim ćete se baviti?
– Meni bliski ljudi bili su oduševljeni mojom odlukom, vjerovali su u mene od samog početka. Da li je bilo nekih negativnih komentara, jeste, ali ja na to gledam kao na normalnu pojavu, kao na sastavni dio puta ka uspjehu. U svakom slučaju, mnogo je više pozitivnih komentara te komentara podrške.
Ipak, stereotipi i dalje postoje?
– Sterotipi su prisutni i dalje, u mnogo manjoj količini, ali ih ima, a najviše o tome da žene koje se bave ovim poslom ne mogu da imaju normalan porodični život. To je daleko od istine. Naravno da je teže nego da se bavimo nekim drugim poslom, ali daleko od toga da je nemoguće imati zdrav i normalan porodični život.
Jeste li do sada imali nekih nezgodnih letova i koliko je bitno u tim momentima ostati pribran i koncentriran?
– Imala sam sreću da u toku obuke nisam imala niti jedan nezgodan let, a sve je to zahvaljujući dobroj pripremi prije leta.
Koje karakteristike čine dobrog pilota?
– Dobar pilot mora da bude dobar vođa, dobar organizator, dobar komunikator, odgovoran, da ostaje smiren u opasnim situacijama, da posjeduje neophodno znanje, kao i to da mora imati malo talenta za letenje.
Koliko često prolazite provjere od stručnih lica?
– Provjere profesionalnih pilota zavise od kompanije do kompanije, obavezne su provjere jednom u šest mjeseci, s tim da većina kompanija provodi provjere na nivou tri mjeseca.
Šta je najbitnije prilikom preuzimanja kontrole nad avionom?
– Najbitnije je da su jasno podijeljena zaduženja između pilota i kopilota.
Vidite li sebe u ovom poslu i u budućnosti ili se planirate profilirati ipak i za još neko zanimanje?
– Voljela bih da u ovom poslu gradim karijeru, ali imam još mnogo ciljeva i planova koje namjeravam da ostvarim u narednim godinama. Volim da učim, da nadograđujem svoje vještine, tako da ću sigurno završiti još neke kurseve s kojima ću ih upotpuniti.
Koliko je na Vas utjecala globalna epidemiološka situacija s Corona virusom, s obzirom na to da je sve više aviokompanija koje ne mogu podnijeti finansijske gubitke?
– Situacija u kojoj se nalazi kompletna avijacija je vrlo loša zbog pandemije. Ja sam trebala da počnem letjeti kao pilot u oktobru, ali, nažalost, zbog situacije s Coronom sve regrutacije su stopirane, te ću morati još malo da se strpim prije nego sjednem za upravljač boinga ili airbusa. Za to vrijeme nastavljam da letim kao stjuardesa.
Žene mogu sve, jednako kao i muškarci i još više od toga. Koja bi Vaša poruka bila za sve mlade dame koje razmišljaju o Vašem pozivu?
– Moja poruka svim ženama jeste da nikada ne odustaju, da mogu postići sve što žele. Da vjeruju u sebe i nikada ne dozvole da ih okolina, društvo i očekivanja okrenu u smjeru suprotnom od njihovih snova. Granice zaista ne postoje, osim onih koje sami sebi kreiramo, zato srušite sve što vas sputava i učinit ćete čuda.