Moramo naučiti da je potreba djece za istraživanjem i učenjem bitnija od naše potrebe da ih predstavljamo kao lutke iz izloga. Od najranijeg djetinjstva imitirala sam pokrete, stav, odjeću, šminku djevojaka s naslovnih stranica. Vidim da djevojčice to i danas rade. Valjda nam je to u genima – biti lijepa, dotjerana, posebna. Suprug, saradnici, porodica, svi učestvuju u mom radu
Iako je mnogi znaju kao sestru bh. glumice Medihe Musliović ili kao kćerku sarajevskog buregdžije Nagiba, Alma Musliović je itekako samo svoja s upečatljivim ličnim tragom u poslovnom svijetu. Ona je uspješna poslovna žena, supruga, majka dvojice sinova, Vedada (14) i Armana (4), nekadašnja manekenka i vlasnica modne agencije koja u Sarajevu postoji još od 1999. godine. Iza nje su brojni projekti iz oblasti kulture, modne prezentacije za djecu i odrasle, projekti humanitarnog karaktera poput brojnih modnih revija organiziranih u svrhu sakupljanja donacija za oboljelu djecu. Već godinama Alma Musliović okuplja, obučava i tako stvara nove manekene.
– Nakon dugogodišnjeg iskustva u radu s djecom i roditeljima, otkrijete i nove tajne zanata. Naime, bez svestranog angažmana tih mladih osoba i bez bezuslovne podrške roditelja i najuže porodice, teško se mogu dostići željeni rezultati. Svako dijete mašta o velikom uspjehu i to je normalno. Samo, u početku mu treba dati mogućnost da svoju „tabulu“ popuni vještinama koje će mu na putu uspjeha biti prijeko potrebne. Stoga, osim scene, scenskog pokreta, nastupa i predstavljanja, naš smo projekt obogatili i edukacijom stranim jezikom i plesom. Za tu vrstu znanja angažirali smo profesionalce: Dunju Nikšić, magistricu i profesoricu muzičke kulture, Amelu Jetulahović, profesoricu razredne nastave, i Lejlu Dautbašić, koje rade s djecom na engleskom jeziku. Da bismo male i velike pobjede naših polaznika dobili na najbolji način, da bismo bili bliže djeci, da bi im bilo ugodnije, udobnije i ljepše, našu djelatnost preselili smo u sarajevski BKC – kaže Musliović, koja je posebno zahvalna poznatim sarajevskim kulturno-umjetničkim društvima „Lola“ i „Seljo“ te Kulturno-sportskom centru „Skenderija“, koji su do sada pomagali u realizaciji ove lijepe misije.
Svoju modnu priču Musliović otkriva u intervjuu za „Azru“.
Kada ste se odlučili baviti modnim dizajnom? Oduvijek ste znali da je moda Vaša strast ili se želja javila spontano?
– Od najranijeg djetinjstva imitirala sam pokrete, stav, odjeću, šminku djevojaka s naslovnih stranica. Vidim da djevojčice to i danas rade. Valjda nam je to u genima – biti lijepa, dotjerana, posebna… Ako je oblačenje plastičnih lutkica neka vrsta dizajna, onda je moj odgovor da. Oduvijek sam znala da su moda i dizajn moja strast, a aktivnim učešćem u modnim projektima, spoznavajući i učeći tako o modi, živeći modu, moja je strast postala realnost.
Gdje najčešće pronalazite inspiraciju za nove kolekcije?
– Svugdje. Sve može da bude moja modna muza. Nekad me inspirira vreva, nekad mješavina bordo-ljubičaste loze penjačice u jesen u skladu sa zelenom živom ogradom, nekad živo oslikane dječije slikovnice.
Koliko se moda za djecu razlikuje od one za odrasle ili ipak nema velike razlike?
– Odrasli preferiraju: stil, kvalitet, udobnost, praktičnost, a za djecu stvari treba okrenuti u redoslijed: udobnost, praktičnost, kvalitet, stil. Omjer cijene i kvaliteta uvijek treba biti jedan od prioritetnih uslova prilikom kupovine ili stvaranja, a naročito za djecu. Ježim se ponekad kada vidim djecu u dizajnerskim odjevnim predmetima koji su kopija odjeće njihovih roditelja u kojoj su djeca sputana, ne samo fizički već i mentalno. Onda čujete samo povike ne ovo, ne ono, pazi, nemoj, vidi kako si se uprljao ili uprljala, i slično. Moramo naučiti da je potreba djece za istraživanjem i učenjem bitnija od naše potrebe da ih predstavljamo kao lutke iz izloga. U tom smjeru ja stvaram.
Koliko je bitna dječija moda i pratimo li svjetske trendove?
– Ma ne pratimo mi svjetske trendove ni u čemu. Da bismo dosegli trendove u modi, prvenstveno treba savladati trendove u obrazovanju, edukaciji, zapošljavanju, načitanosti, empatiji, radnoj etici… A kad je riječ o djeci, što su veseliji, komotniji, udobniji, razigraniji, prilagodljiviji, praktičniji, lakši za održavanje, što bolje odražavaju osobnost našeg djeteta, to je dječija moda bliža svjetskom trendu. Ustvari, bliža dječijoj potrebi.
Kakvo je Vaše mišljenje o bh. modnoj sceni?
– S obzirom na mogućnosti koje bh. društvo daje, a to su skup repromaterijal, skupa i nekvalitetna galanterija, nepostojanje moderne tehnologije, nepostojanje educiranog i obrazovanog kadra u segmentu zanatstva, poteškoće u kretanju roba i ljudi, carine, fiskalni nameti, teško dostupna sredstva prezentacije…, mi smo super scena. Kada bi neki od poznatih svjetskih dizajnera došao ovdje da napravi posao, propao bi u roku od godinu.
S obzirom na to da ste uspješna poslovna žena, recite nam kako Vi usklađujete porodični i poslovni život?
– Lako. Ja sam odavno shvatila da kada radiš ono što voliš i pritom svoju okolinu naučiš koliko je važno to što radiš, uvijek možeš da se osloniš na nekoga. Suprug, saradnici, porodica, svi oni učestvuju u mom radu. Ipak, da bih dostigla ovaj nivo, morala sam da se borim i s vjetrenjačama. To je neminovnost i tu su borbu prošli svi koji su uspješni.
Mnogo radite, stvarate, kreirate, na koji način se trudite biti potpuno posvećeni porodici, majčinstvu i koje trenutke nikada niti zbog jednog posla ne biste zanemarili?
– Autoritet i uzajamnost. Olakšala sam roditeljstvo učeći djecu da ozbiljno shvate svoju obavezu od, naprimjer, toga da sklone igračke, a da im ja to stalno ne ponavljam pa do toga da, kada se nešto obeća, nema: ne mogu, ne znam, ne interesira me… Ujedno, svojoj sam djeci pomagala u svemu što znam. Nikada mi nije bilo teško objasniti im i najčudnije pojmove, pokazati i najkompliciranije predmete i pojave, učestvovati u svakoj njihovoj sreći, tuzi, nedoumici, znatiželji, angažirati se snažno u vezi sa svakom njihovom potrebom i nadasve ih maziti, grliti, ljubiti i štititi.
U čemu je, prema Vašem mišljenju, tajna sretnog i uspješnog braka?
– Nema tu mnogo mudrosti. Svi partneri, bez obzira na sadržaj partnerstva, moraju da se prilagode potrebama, vizijama, željama, strahovima, znanjima i neznanjima svoga partnera. Mnogo je to zatomljavanja sopstvenog ega. Međutim, u brak se ulazi zbog ljubavi i onda je to sve lakše. Da bi zajedništvo trajalo, potrebno je i beskrajno hrabrosti u iskrenosti, jer ako hoćete da vi postojite, onda morate biti hrabri i da to iskreno zahtijevate. Uzajamna podrška i strpljenje. Svoga partnera morate upoznavati i upoznavati i upoznavati.
Gdje i kada ste upoznali Vašeg supruga Elmira?
– Prije 15 godina u „Coloseumu“, i dalje me osvaja svojom upornošću.
Šta mislite o trendu kada se na djecu troše prava mala bogatstva na kupovinu, primjerice, specijalnih cucli, bebi opreme, posebnih kolica, flašica koje dijete vrlo brzo preraste ili im te skupocjenosti uopće i nisu potrebne?
– Nije to trend. Trend je nešto drugo. Kada se na kupovinu opreme i stvari za djecu, a koje djeci nisu potrebne, troše čitava mala bogatstva, to se zove liječenje kompleksa i drugih nedostataka.
Kreirate li odjeću za svoju djecu?
– Naravno. Kako bih mogla kreirati za djecu koja nisu moja ukoliko ne kreiram svojoj djeci? Kako bih znala je li to što će djeca nositi dobro za njih ukoliko ne znam je li to što sam napravila dobro za moje djete.
Kako obično provodite vrijeme s djecom i porodicom općenito?
– Obično. Razgovaramo nekada oštrije nekada blago, ispunjavamo svoje zadatke, pomažem ja njima, oni meni, sređujemo naš dom, radujemo se svim aktivnostima van kuće, odlazimo u kupovinu, u šetnju, idemo na godišnje odmore i, naravno, mnogo se i otvoreno volimo.
Ima li nešto na čemu trenutno radite?
– Trenutno je najaktuelniji upis novih polaznika u školu manekena, a prije nekoliko dana smo završili projekt u Importane Centru „Kids Fashion Day“.
Kakvi su Vaši planovi za budućnost?
– Ne posustati.
Tim za uspjeh
U uspješnom timu Alme Musliović je i Dunja Nikšić, profesorica Muzičke/glazbene kulture u JU OŠ „Šesta osnovna škola“ koja radi i s djecom s poteškoćama u razvoju kroz muzikoterapiju u centru „Colibri”. Uz plesne koreografe koji rade na pokretu, plesu i muzici, profesorica Amela Jetulahović ima zadatak interakcije s djecom, kako bi ih pripremili za javni nastup. I iza Jetulahovića stoje već brojni uspješni projekti poput Međunarodnog festivala folklora za djecu i mlade „Čuvari tradicije“, večeri poezije „Ilidžo, u srcu i stihu te nosim“, likovnog konkursa „Čuvari tradicije BiH“,zatim festivali „Na mlađima svijet ostaje“ i „Djeca pjevaju hitove“. Najmlađi član tima je 22-godišnja Lejla Dautbašić koja je zadužena da djecu priprema za javni nastup na engleskom jeziku. Ona se još u srednjoj školi istakla kao najaktivniji učenik i volonter, a trenutno radi kao trener ritmičke gimnastike u KRG “Željezničar”. Kao mlada manekenka isklesala se upravo u agenciji Alme Musliović, gdje i trenutno radi kao pomoćni instruktor manekenstva, a podučava englesku modnu.