Leon Vid je jedna posebna, divna, šarmantna, umiljata i dopadljiva beba. Mi u kući često znamo reći da je mali potkožnjak, jer nam se svima toliko uvukao pod kožu, da ne možemo bez njega apsolutno 24 sata, kako ja, tako ni njegov tata, brat i sestra. Dario i ja imamo svoje potrebe kao par, tako da je, iskreno, teško to sve iskoordinirati, izbalansirati. Nažalost, desilo se i to da sam ja bila pozitivna na Coronu, ali s blažim simptomima, i to je bio još jedan šok za sve nas
Foto: Vanja Lisac
Gotovo da nema doma u BiH u koji se barem nakratko nije uselila voditeljica Tanja S. Đurović. Tanju krase harizma i šarm koji osvajaju gledatelje, ali, osim toga, i njen interesantni život koji vodi. Ima troje djece s tri različita muškarca. Sa sadašnjim partnerom Dariom Delibašićem stekla je najmlađeg sina. Leona Vida rodila je prije godinu i po, a kako je u to vrijeme za magazin „Azra“ekskluzivno otkrila da je trudna, sada za naše čitatelje otkriva čari roditeljstva. Osim o djeci, razgovarali smo i o poslu, Corona virusu, koji je preležala, nasreću, s blažim siptomima. U periodu kada je otišla na porodiljsko Tanja je u matičnoj kući Nova BH vodila emisiju „Vikend kod nas“, a sada, kada se vratila s porodiljskog, voditeljica je u sklopu koncepta magazina „Nova In“ u kojem ima svojih 15 minuta za razgovor s nekom od poznatih ličnosti iz naše regije.
– Moji urednici i čelni ljudi Nove BH odlučili su da me gledatelji od septembra ove godine gledaju na potpuno drugačiji način, a ujedno da to budem ja na kakvu su me i navikli. Promjene uvijek prijaju, pa tako i meni. Koncept magazina “Nova In” je nešto što mi se veoma dopada, posebno minute posvećene domaćim i regionalnim zvijezdama. Za naš magazin uvijek su spremni govoriti jer znaju da ćemo posao obaviti profesionalno i voditi računa da ne pređemo granicu dobrog ukusa. U vremenu kada loše vijesti prevladavaju, a brige i stres su svakodnevica, drago mi je što sam dio tima koji za gledatelje kreira sadržaj protkan zabavom, emocijom, toplim životnim pričama, ali donosi kompletan pregled vijesti i događaja sa showbizz scene. Promoviramo dobre i pozitivne priče iz cijele Bosne i Hercegovine, pozivamo na očuvanje tradicije, gledatelje upoznajemo i s neobičnim društvenim vrijednostima i običajima naše zemlje. Uz to sve, uz nas uvijek imaju svježu dozu vijesti iz svijeta poznatih.
Kako su Vaše kolege reagirale kada ste se vratili na posao? Jesu li Vam priredili toplu dobrodošlicu?
– Ja sam se zvanično vratila ljetos, ali bili su godišnji odmori tako da se međusobno svi nismo ni vidjeli. Kolege koje su tada bile prisutne iskreno su se obradovale mom povratku. I ja sam se obradovala druženju i novim projektima s njima. Lijepo je bilo vidjeti stare kolege, ali i nove kolege koje poznajem od prije i pridružiti im se u magazinu „Nova In“, koji svojim konceptom meni veoma leži. Danas sam veoma zadovoljna u svim segmentima svog posla. Prije svega, naša radna atmosfera je profesionalna i prijateljska. Kolege se cijene, poštuju, dobro komuniciramo, zajedno kreiramo, predlažemo, dogovaramo priče. Vrlo se ozbiljno pristupa svim programskim zadacima, od ideje do realizacije, a uz to sve imam mogućnost da ispoljim svoju kreativnost i ideje kroz svaku priču koju pripremam.
Koliko ste poželjeli rad pred kamerama s obzirom na to da gajite veliku ljubav prema publici, a i publika prema Vama?
– Lijepo je čuti da vas publika voli. Naravno da sam poželjela ekran, kameru i sve ono što televizija sobom nosi. Adrenalin, uzbuđenje, ponekad neizvjesnost i neograničenu količinu kreativnosti. Poželjela sam da radim sa svojim kolegama, da budem na terenu, razgovaram s nekim divnim ljudima o važnim temama. Mnogo volim svoj posao i mislim da to i gledatelji osjete kroz svaki moj intervju ili priču u magazinu „Nova In“.
Kada uhvatite sebe u kadru na televiziji, ili vidite intervju u novinama, kako reagirate?
– Kada sam se počela baviti ovim poslom, mnogo mi je smetalo, nisam nikako mogla da se naviknem na svoj glas, na svoj lik, kada vidim svoju fotografiju u nekim pisanim medijima, sada već na portalima, ali s vremenom sam počela da volim samu sebe i počela sam da uživam u onome što radim. Kada prihvatite sebe u potpunosti, lakše uočavate i pogreške, ali i dobre stvari koje radite u ovom poslu. Na taj način, lakše se i korigujete, počnete raditi na sebi, ali i, s druge strane, dobijete jednu novu energiju i motiv da svakodnevno napredujete i budete najbolja verzija sebe.
Jednom davno, jedna divna dama s kojom smo na televiziji radili vježbe, rekla mi je da kada dođem u fazu da volim i prihvatim sebe, bilo gdje da se vidim, na televiziji, u novinama, tek tada ću da budem dobra kao novinar i kao osoba koja se bavi ovim poslom.
Šta biste bili da niste voditeljica, koje je drugo zanimanje koje bi Vam dobro išlo od ruke?
– Trenutno mama i domaćica sigurno. Ali, da nisam to što jesam, da nisam voditeljica, da nisam novinarka, vjerovatno bih bila dobra kao menadžer, producent ili organizator različitih vrsta evenata.
Posljednji intervju smo radili kad ste tek otkrili da ste trudni s trećim djetetom. Dakle, nismo razgovarali nikako o sinu Leonu Vidu Delibašiću? On danas ima godinu i 6 mjeseca, kakav je kao beba?
– Leon Vid je jedna posebna, divna, šarmantna, umiljata i dopadljiva beba. Mi u kući često znamo reći da je mali potkožnjak, jer nam se svima toliko uvukao pod kožu, da ne možemo bez njega apsolutno 24 sata, kako ja, tako ni njegov tata, brat i sestra. Svi smo ludi za njim, svima nam je ukrao srce, pažnju i sve moguće slobodno vrijeme. Leon Vid je, prije svega, jedna dobra, zdrava, normalna beba koja je preznatiželjna i možemo već da kažemo veoma pametna. Već nas sve hvata na foru i koristi razne momente i naše slabe tačke kada je on u pitanju i samim tim mnogo manipuliše nama svima.
Koje karakteristike je Leon Vid naslijedio od mame, a koje od tate?
– Leon Vid je jedan miks Darija i mene, a naravno i naših roditelja. Onako u momentima se može prepoznati malo i dede Mirze i dede Srđana i bake Bebe i nane Amile, tako da ima svega pomalo, malo i brata i sestre. Rekla bih da je od svakoga od nas uzeo ono najbolje. Kada je riječ o karakteristikama, pa mislim da je uporan na mene, a tvrdoglav na tatu. Tata ima karakteristiku “sad i odmah”, a kada govorimo o meni, mislim da je od mame naslijedio šarmerski osmijeh zbog kojeg dobije sve što poželi.
S obzirom na to da imate i dvoje starije djece, pa je tu praktično sukob generacija, kako izlazite na kraj sa svim tinejdžerskim bubicama i bebom?
– Da, sukob je generacija kod mene i teško je balansirati između sedamnaestogodišnjaka, trinaestogodišnjakinje i bebe kojoj je godinu i po. Uz sve to, Dario i ja imamo svoje potrebe kao par, tako da je teško to sve iskoordinirati, izbalansirati, ali se trudimo svim silama podjednako, podržavamo se kada treba, iskoračimo jedni ispred drugih kada treba, nekada neko više, a neko manje, ovisno o momentu i situaciji. Ima tu, naravno, i vriske i plača i suza, ljutnje i durenja i negodovanja, ali to je sve život i to sve nas čini posebnijim u odnosu na druge.
Kada se vratite unazad i pogledate na svoje djetinjstvo i djetinjstvo svoje djece, kakvu komparaciju možete napraviti?
– Pa ne znam da li mogu uopće komparirati svoje djetinjstvo u odnosu na njihovo. Prije svega, ja sam živjela s mamom i tatom i to je bilo tako od početka do kraja, dok moja djeca žive u potpuno drugim odnosima. S druge strane, moje djetinjstvo je naprasno prekinuto ‘92. i faktički ga nisam imala. Denifitivno mislim da moja djeca mnogo kvalitetnije i ljepše žive u odnosu na okolnosti u kojima sam ja odrastala. Razlika između nas je ta što sam ja više skakala po parkovima i pentrala se po drveću, igrala lastiš, dok su oni malo više usmjereni na laptope, tablete, kompjutere, televizije i te neke stvari, ali sve dolazi u svoje vrijeme. Dugo sam se protivila svim tim tehnologijama, ali takvo je vrijeme i moram da shvatim da su oni rođeni u vremenu visokorazvijene tehnološke i digitalne revolucije i da svijet prije interneta za njih ne postoji. Sam Leon Vid već zna da koristi mobitel, što je malo čudno, ali za te nove generacije savim prirodno je znati da uključiš YouTube i pustiš pjesmicu koju najviše voliš da slušaš. Mi smo živjeli u potpuno drugačijem sistemu, i sada kao roditelji moramo da shvatimo i upoznamo novo vrijeme i sve što ono nosi, ali i kao roditelji se pobrinuti da djeci, ipak, usadimo univerzalne vrijednosti koje se prenose s generacije na generaciju.
Ko je Leonu Vidu dao tako neobično ime? Koje mu je značenje?
– Naravno, Dario i ja. Dugo smo tražili ime i razmišljali koje da odaberemo, meni se dopadalo ime Deon, što predstavlja dio Grčkog Božanstva kod Boga Dionisa, Boga vina… međutim, pojavio se omekšivač Deon i odustala sam od toga. Kada sam ostala trudna, Dariova mama Branka je bila presretna i od silnog ushićenja tada govorila je kako bi voljela da se njen unuk zove Leon, ja sam to zapamtila. Moja Tara je često spominjala ime Leon kao bebino ime, tako da kada sam ostala bez Deona, a s obzirom na to da se Levi (tako ga zovemo sada) rodio kao osmanče, odlučila sam da bude Leon (lav). Jedno ime da ga štiti i čuva od svog zla. A Vid je dobio tako što smo Dario i ja jedno veče sjedeći s prijateljem čuli za staroslavenskog boga Vida i tako odlučili da će biti Vid (staroslavenski Prvi bog i Glavni bog).
Kako se snalazite sada, u situaciji s Coronom i online školom? Stižete li sve na vrijeme?
– Sam početak Corone mnogo je utjecao na nas psihički. To je bio trenutak kada su djeca taman uspostavila svoje mjesto u školama, Dario novi restoran i club, Levi je taman počeo da uživa u šetnjama i upoznavanju Sarajeva, a ja se lagano spremala za povratak na posao i onda veliki BUM. Tada je i moja mama imala moždani udar, što me je posebno dotuklo, jer nisam bila u mogućnosti da budem uz nju i da joj se posvetim i pomognem. Tako da sam zbog svega toga i odgodila svoj povratak na posao. Nekako smo s vremenom shvatili svi u kući da živimo s novim virusom i da ne dozvolimo da nas on pokoleba, već da se izdignemo iznad cijele situacije, posebno psihički. Nažalost, desilo se i to da sam ja bila pozitivna, ali s blažim simptomima, i to je bio još jedan šok za sve nas, ali i to smo prebrodili na naš svojstven način. Na online nastavu su djeca i ranije navikla, ali u posljednje vrijeme primjećujem da negoduju. Željni su drugara, klupe, mirisa škole i žive interakcije s nastavnicima i drugarima. Svako malo imamo teške i duge razgovore o toj temi, jer znam da samo tako mogu da ih motivišem i dam im elana da lakše preprode sve prepreke. Mi smo jedna organizovana porodica i hvala Bogu svi mi pomognu oko Levija tako da sve uspijemo da završimo i uradimo, Tara tu prednjači. Ona je moja snaga i desna ruka oko malenog. Velika seka koja sve zna oko svog malog brace.
Kada javne ličnosti daju intervjue, onda segment privatnog života stavljaju u najljepši mogući kontekst. Vi ste otvoreni i iskreni pa me zanima, prema Vašem mišljenju, da li postoji savršena veza, brak i savršeni porodični odnosi?
– Ne postoji ništa savršeno i idealno, i kada postanete svjesni toga sve vam je lakše. Ljudski je težiti ka savršenstvu i idealu i željeti bolje i više za sebe i svoju porodicu, ali niko nije dosegao tu tačku. Da bi nešto bilo približno savršeno ili idealno u životu, čovjek mora prije svega da sebe cijeni i poštuje. Svaki dan nam donosi nova iskušenja, a na nama je kako ćemo da ih savladamo. Da li ćemo izaći iz tih iskušenja jači, bolji, pametniji, kvalitetniji ljudi ili pak ne. Sve je na nama samima kako sve iskreiramo i šta sve dozvolimo. Brak, veza je nešto gdje dvije strane učestvuju i svaki dan moraju da rade na svom odnosu, ljubavi i poštovanju. Da budu oslonac jedno drugome i da se poštuju. Ima momenata kada jedan od partnera bude umoran i nema snage za sve navedeno i onda se sve čini beznadežno. Eh da se to ne bi desilo, radimo na sebi, na odnosima s drugima i jedni za druge. Konkretno, moj partner i ja često imamo sukoba u vezi s nekim stvarima, ali uz dobar dogovor i razgovor pobijedimo sve prepreke i svakim danom smo sve jači i bolji.
Šta mislite o vremenu i generacijama u njemu, gdje je jedini životni parametar lajk na društvenim mrežama?
– Iskreno, najradije bih ovo pitanje preskočila. Strašno, eto šta mislim. Strah me je gdje to sve vodi i kakve će biti nove generacije, kao i samo društvo u kojem živimo. Shvatam da je sve uznapredovalo i da nam je sve olakšano, ali isto tako mi je grozno gledati kako mladi sve to što mi nismo imali, a oni imaju, koriste zabadava i u pogrešne svrhe. Upravo u taj like, a ne u korist svoje nadogradnje i viših ciljeva u smislu učenja, istraživanja i dobrobit sebe.