Reakcije žena koje su uslijedile širom naše regije dokazuju da je seksualno nasilje mnogo raširenije nego što mislimo. Opstanak grupe „Nisam tražila“ i eventualno pretvaranje u pokret, čini mi se, ovisi upravo o tome koliko će žena progovoriti javno. Fenomen šutnje je problem društva
Jelena Veljača, zagrebačka producentica, scenaristica i glumica s adresom i u Beogradu, odlično poznaje glas žrtava, a 2019. godine pokrenula je javnu grupu „Spasime“, koja je vrlo brzo prerasla u pokret, te i danas ima mnogo pripadnika koji tu dijele svoja traumatična iskustva. Veljača se, kako ističe u razgovoru za naš magazin, neopisivo divi Mileni Radulović, njenoj kolegici Ivi Ilinčić i svim ostalim djevojkama koje su progovorile o zlostavljačkim metodama kojima su bile izložene ili tokom školovanja ili u profesionalnom životu.
Spremne su da govore
– Činjenica da su žene diljem naše regije tako reagirale dokazuje da je seksualno nasilje mnogo raširenije nego što volimo misliti. Također, dokazuje i da je solidarnost konačno na dovoljno visokoj razini, kao i empatija prema žrtvama, a dokazuje i da su žrtve napokon, izgleda, spremne govoriti. Mislim da su društvene mreže stvorile tu atmosferu, jer su se žene povezale na način koji je do sada bio nemoguć- kazala je Veljača za „Azru“.
Smatra da je i administratoricama Facebook grupe „Nisam tražila“ također jako teško.
– Ispovijesti i svjedočanstava više je nego što su u najcrnjim noćnim morama mogle sanjati. Iz iskustva grupe „Spasime“ znam koliko je to težak posao, odgovoriti svakoj žrtvi, znati identitet svake žrtve, i, na kraju, i svaku priču. To sekundarno viktimizira administratorice i jako je teško održati kontinuitet. Nama su u pomoć uskočile stručnjakinje volonterke s NGO scene, no naši su slučajevi više-manje objavljeni pod pravim imenom i prezimenom i naša grupa je zatvorena. Opstanak grupe „Nisam tažila“ i eventualno pretvaranje u pokret, čini mi se, ovisi upravo o tome koliko će žena progovoriti javno, dakle imenom i prezimenom. Takva su svjedočanstva najteža, ali, kao što možemo po Mileninom slučaju jasno vidjeti, i najupečatljivija – ističe Veljača.
Za sebe kaže da je vječna optimistkinja, pa stoga i očekuje da sve ovo bude novi korak naprijed za žensku borbu.
– Anomalija koja se zove patologija nasilnika neće nikad biti iskorijenjena, ali društvo ni institucije im ne bi smjeli olakšavati. Ne bojim se da će Milenin slučaj biti zaboravljen, on je historijski – navodi naša sagovornica.
U akademijama su šokirani
A kada je riječ o balkanskom mentalitetu i fenomenu šutnje, prema Veljači, on je problem društva.
– Problem je i onog ko bi trebao čuti šta se govori, ako uzmemo da je govor suprotno od šutnje, odnosno ono što se očekuje. Možemo li mi to čuti? Mislim da žrtve šute ne zbog sebe, nego zbog nas, jer nismo sposobni čuti što nam imaju za reći. Jer institucije nisu bile spremne procesuirati zločine. Jer mi nismo znali kako se postaviti prema žrtvi. Jer je seksualno nasilje uvijek nelagodna, stigmatizirana tema. Sad se, čini se, to mijenja. Akademije su šokirane, pozivaju žrtve da se jave. Ako na ovom primjeru pokažemo svi skupa da smo spremni čuti, mislim da više neće biti potrebe za pitanjem zašto žrtve šute.