Uvijek mi je bio cilj da radim ono što volim, da pravim muziku koju bih ja željela da slušam i, vjerujte mi, kada kažem da slušam svoje pjesme, zaista to radim. Od malena sam željela da budem na samom vrhu, što i jesam, ništa manje. Mislim da sam najbolji prijatelj kojeg čovjek može da ima. Mogu da sam tu uz vas kad treba, a da me nema kada nisam potrebna. Želim sve što zamislim, a na kritike sam odavno postala ravnodušna
Da kojim slučajem karijeru gradi van granica Balkana, Senida Hajdarpašić, poznatija kao Senidah, zasjenila bi i najveće svjetske zvijezde svojim stasom, glasom, performansom, videospotovima i talentom koji posjeduje. Na njenu pojavu nije ostala imuna ni najveća regionalna zvijezda Dino Merlin, koji je sa Senidah nedavno uradio duetsku pjesmu “Dođi”, čije predstavljanje je upriličeno uoči samog ulaska u 2021. godinu, 31. decembra. Saradnja ova dva umjetnika počela je telefonski, kada je Senidah pozvao nepoznat broj i kazao: “Halo, Senida, Dino je”. Vrlo brzo pronašli su zajednički jezik, jer to je muzika. Za magazin “Azra” Senidah je dala ekskluzivni intervju u kojem je otkrila mnoge do sada nepoznate detalje iz svog života, a na početku je ispričala kako je Dino Merlin čuo za nju.
– Ispričao mi je da mu je, kad je završavao turneju za “Hotel Nacional”, neko iz njegovog tima, pustio moje pjesme koje su mu, kako mi je kazao, poslužile kao “doping” i dale mu dodatnu energiju. Meni je to saznanje bilo fascinirajuće, jer sam mu se čitavog života divila i željela sam ga u svom životu i onda se to sve desilo – kazala nam je.
Kako je izgledao vaš prvi susret i kasnija saradnja?
– Naš prvi susret je bio veoma simpatičan i smiješan. Trebali smo da se nađemo kod mene u studiju u Ljubljani, koji je zavučen i nije ga tako lako naći, pa se Dino vozikao okolo dok sam ga ja navodila, a uz sve to sam žurila da ne zakasnim i, naravno, kasnila sam i to s punim kesama u rukama, kako bih ga lijepo ugostila (smijeh). Telefonski sam mu davala uputstva kako da dođe do mene i gdje treba da skrene. U jednom trenutku sam ga uočila negdje na vrhu brda, pa sam mu govorila da tu ne može parkirati, gdje treba skrenuti, a onda je nastala cijela frka kao u filmu: “…kako sad, čekaj me, dođi…” Onda sam ja krenula da trčim uzbrdo s tim kesama u rukama, ulazim kod Dine u auto i u tom momentu – kao da se znamo cijeli život. I sada se ponovo smijem kad se toga sjetim. Kad smo se konačno snašli, šetali smo po Ljubljani pa smo došli u moj studio, gdje nas je čekao moj saradnik Cazzafura, koji nam je pomogao oko prvog demosnimka. Mnogo smo tada pričali, smijali se, a onda je Dino uzeo gitaru, svirali smo i pjevali. Dan iz snova! Nakon tog susreta sve je išlo glatko, sve njegove sugestije su mi se svidjele, kao i njemu moje.
Vi ste definitivno osoba koja je za kratko vrijeme napravila pravi spektakl na estradi, donijela osvježenje i novi stil. Kada ste počinjali svoju karijeru, je li Vam to bio cilj?
– Uvijek mi je bio cilj da radim ono što volim, da pravim muziku koju bih ja željela da slušam i, vjerujte mi, kada kažem da slušam svoje pjesme, zaista to radim. Od malena sam željela da budem na samom vrhu, što i jesam, ništa manje.
Često svojim izborom pjesama i spotova izazivate kontraverze. Zbog čega ste uvijek birali biti drugačiji od svojih kolegica?
– Ne znam umijem li da odgovorim na ovo pitanje, a da me svi razumiju. Nikad nisam težila da moji izbori budu tako protumačeni, nisam se ni bavila analizom i nisam planirala da budem drugačija. Za početak ne upoređujem sebe ni s kim. Radim onako kako imam zacrtano u glavi i mislim da bi svako ko se bavi muzikom tako trebao da osjeća.
Ko Vam piše pjesme, jeste li Vi autor nekih?
– Pjesma uvijek doživi svoj početak sa mnom, nekad imam vremena i živaca da se dublje bavim njom, a nekad pređem na drugu i onda ostavim mom timu da malo razmišlja (smijeh). Mnogo mi znači to što imam povjerenje u njih i slobodna sam da im prepustim pjesmu, a znam da neće ništa uraditi što se meni ne bi svidjelo. Mnogo sam upletena u sam proces nastanka svih pjesama, nekada kao producent, a nekad kao pisac, ali vokalne melodije uvijek moraju biti moje, jer u suprotnom to nisam ja.
Pjesma “Mišići” ima gotovo 70 miliona pregleda na YouTubeu. Jeste li ikada mislili da će postati toliki hit da se praktično pjeva svugdje?
– Iskreno, nisam. Želim da vam otkrijem nešto što nigdje nisam ispričala. U toj pjesmi je mnogo situacija koje su se desile u mom studiju u Ljubljani. Kada sam pisala dio pjesme “ja plešem, plešem”, zamišljala sam neku drugu pjevačicu kojoj bih prodala pjesmu, ali na kraju je cijela ekipa bila za to da je ostavim za sebe. Nisam bila baš u tom fazonu, ali kažem: “Ma hajde, može.” Onda sam mislila da “Mišići” budu ženski duet, s čime se ekipa saglasila. Krenuli smo da tražimo drugu pjevačicu, tražili smo je, našli smo je, ali na kraju ništa nije bilo ni od toga. Zatim je bila opcija za jedan muški duet te je vrijeme uveliko prolazilo, i u tom trenutku sam željela nešto da izdam i nisam mogla više nikoga da čekam, pa sam odlučila da ću sama. I tako je na kraju bilo (smijeh). “Mišiće” sam ostavila sebi i drago mi je zbog toga.
Posebni ste u svakom smislu, svoju umjetnost iskazujete i kroz izgled, odjeću i obuću. Osmišljavate li sami svoje odjevne kombinacije za nastup, izlazak ili Vam to radi neko drugi?
– Sve sama radim. Naravno, nekad vidim nešto što mi se jako sviđa pa napravim ili sašijem to po svome. Inspiracija je svuda i imam mnogo ideja za odjeću, kao i spotove.
Je li teško stalno biti korak naprijed i paziti da se nešto ne ponovi ili bude viđeno. Odakle Vam inspiracija?
– Ne razmišljam o koracima, već kako me ponese. Umara me da se opterećujem time gdje, kako, zašto… Ja sam tu da radim, budem vrijedna, da stvaram, a moja ekipa je tu da me preusmjeri, posavjetuje, i to mi je super spoj.
Da ste kojim slučajem odustali od muzike, šta biste kao alternativno zanimanje čuvali kao keca u rukavu?
– Bavila bih se dizajnom.
Na šta pomislite kada se sjetite djetinjstva? Kakvo Vam je bilo odrastanje?
– Sjetim se “ćorave bake” i smijeha u kući, oguljenih koljena, pocijepanih pantalona, plača kad su nam prskali sprej za dezinfekciju na rane. Imala sam duplo djetinjstvo, jedno u Sloveniji, a drugo u Crnoj Gori. Jedno društvo tamo, jedno ovdje. Mislim da se ovo kako danas djeca odrastaju ne može uporedi s mojim odrastanjem i djetinjstvom. Čini mi se da je tada bilo slobodnije.
S obzirom na to duplo djetinjstvo, a i Vaši korijeni su slovensko-crnogorski, koji preovladavaju?
– Škola mi je bila slovenska, tako da su mi red i disciplina iz Slovenije, “vse po reglcih”– sve po pravilima, kako bi rekli Slovenci, red mora biti. I što sam starija, više se držim toga, pa mi onda bude nejasan nekad taj red i pravila na Balkanu. Mada sam glasna na one dolje (Crnogorce).
Kakvi ste kao prijatelj?
– Mislim da sam najbolji prijatelj kojeg čovjek može da ima. Mogu da sam tu uz vas kad treba, a da me nema kada nisam potrebna.
Postoji li nešto što biste promijenili u svom karakteru?
– Uh, kad mi na momenat dođu žute minute, tada bih gotovo sve mijenjala. A kad sam dobro raspoložena, onda ne bih ja tu ništa dirala.
Koliko ste zahtjevni i kritični? Kako Vi reagirate na kritiku?
– Zavisi. Umijem da budem jako teška, nekad se čak i sama osvijestim i primijetim to kod sebe, što smatram vrlinom. Mislim, kad je riječ o mom poslu i mojoj muzici, onda to i nije loše. Zahtjevna sam u smislu da želim sve što zamislim, a na kritike sam odavno postala ravnodušna.
Kakvi ste kada se naljutite?
– Tiha ili jako glasna.
A kada volite…?
– Brižna.
Kako čuvate svoje psihofizičko zdravlje? Otkrijte nam svoju redovnu beauty rutinu i kako počinjete svaki dan?
– Nemam posebnu rutinu, osim obaveznog pranja zuba ujutru. Nisam ljubitelj ranojutarnjih obaveza, volim da se probudim oko deset, te da odležim još sat u krevetu na telefonu, pređem sve poruke, mailove. Onda ustanem, operem lice i namažem kremu, doručkujem, te onda od 12 počinje moj dan izvan stana. Nekada su to treninzi ili šetnje, poslije toga ručak, studio, druženje s prijateljima, a nekad jednostavno volim da budem lijena, da se vratim kući, lješkarim na kauču i gledam serije i filmove. Zasad je tako, ali mi taj ritam mnogo prija. Da ste me ovo pitali prije godinu, moj odgovor bi bio sasvim drugačiji. Tada nisam znala kada mi dan počinje, a kada se završava.
INFO VIŠE
Početak:
Rođena je 9. aprila 1985. godine u Ljubljani, u Sloveniji. Senidah je uvijek željela da se bavi jednim od javnih poslova, ali „kočilo“ ju je to što je bila vrlo stidljiva. Zato je pjevala samo kada je bila sama kod kuće. Međutim, njena sestra ju je „otkrila“ i postavila jednu njenu pjesmu na „YouTube“. Iako je negodovala, Senidah je bila svjesna da ima talent i potencijal, te je pristala na to da je sestra prijavi na jedno muzičko takmičenje. Pobijedila je i dobila ponudu da potpiše ugovor s jednom slovenskom diskografskom kućom.
Karijera:
Karijeru je počela kao frontmen slovenskog benda “MUFF”. Regionalnu slavu privukla je objavljivanjem svog singla “Slađana”, u martu 2018. Pjesma je na dodjeli muzičkih nagrada 2019. u kategoriji “Hip-Hop/Rap pjesma godine” odnijela pobjedu. Bio je to glavni singl s njenog debitantskog studijskog albuma “Bez Tebe”. Album je slijedio niz komercijalno uspješnih singlova, uključujući “Mišići”, ” Kamikaza”, “100%” i “4 strane sveta”.
Izgled:
Farmerke, haljine i svedena šminka krasili su nekada njen izgled. Danas to nije slučaj, njen modni izraz predstavlja inspiraciju mnogim kolegicama i djevojkama širom naše regije. Spaja elegantne i sportske odjevne komade, a naočale neobičnih oblika i široke jakne gotovo su uvijek dio njenog savršenog modnog imidža.
Senidah ne negira da se podvrgavala estetskim korekcijama. Za slovenski magazin priznala je da redovno odlazi na tretmane botoksom i da ne mari mnogo za komentare okoline.