Tarik Džinić: Mustafa Nadarević se prema meni ophodio kao djed

Piše: Ilma Jakubovic

Foto: Arnej Misirlić

Uloga Džebre mi je prva velika uloga. Način na koji se Mustafa Nadarević ophodio tokom snimanja prema meni ostao mi je urezan kao neka matrica kako bih se ja volio ponašati prema budućim mlađim kolegama. Pristao bih na sve ukoliko ima opravdanje i ukoliko smatram da je to što radim korektno, časno i moralno

Mladi glumac Tarik Džinić (24) osvojio je publiku širom našeg regiona igrajući ulogu odraslog Džebre u kultnoj seriji „Lud, zbunjen normalan“. Još kao student Akademije scenskih umjetnosti (ASU) ovaj Gračanlija dobio je priliku sarađivati s najvećim imenima u svijetu glume i ističe da je zbog toga neizmjerno sretan i zahvalan. S Tarikom smo razgovarali o samim počecima i glumi kao životnom pozivu, prisjetili smo se velikog i neprežaljenog Mustafe Nadarevića s kojim je dijelio scenu. Još od malih nogu u njemu su prepoznali talent za glumu, te su ga na porodičnim okupljanjima nagovarali da nešto odglumi ili otpjeva. Kroz razgovor za „Azru“ prisjetili smo se njegovog djetinjstva.

– Starija sestra me je oblačila u neke kostime i zezala me: „Hajde pjevaj, imitiraj“ itd., a u školi sam pohađao razne sekcije, nekako, išlo je prirodno. Još kad sam bio mali, svi su mi govorili: „Ti ćeš biti glumac, ti bi trebao biti glumac“, a ja sam se zaista pronalazio u tome. Onda je u srednjoj školi došla faza kada sam shvatio da je to ozbiljan fakultet, da se jako teško baviti tim pozivom, posebno ovdje, potom mi je i društvo govorilo: „Nemoj tu, tu nema posla, nema tu hljeba“. Ono što je najbitnije, roditelji su mi bili podrška, tako da s njima nisam morao prolaziti nikakva ubjeđivanja, kao što mnogi, nažalost, prolaze. Imao sam i fazu kada sam želio studirati stomatologiju, jer sam nosio fiksni aparatić, stalno išao zubaru i imao ideju da i ja budem zubar, svidjelo mi se to, ali kada sam razmislio i suštinski shvatio taj posao, jednostavno se nisam pronašao, to nisam bio ja – kaže za naš magazin Tarik, koji je na ASU diplomirao u oktobru prošle godine.

Kakva sjećanja nosite s Akademije?
– Sjećanja su mi pomiješana, većinom dobra. Akademija je faza koju je teško zaboraviti, zato što je preintenzivno, prespecifično i jednostavno uđeš u neku rutinu, sastave te s pet-šest ljudi koje ne znaš. Moja klasa je bila izmiješana, iz Hrvatske, Crne Gore, Dalmacije. Ljudi različitih karaktera i različitih godina. Kroz Akademiju stvarno svašta prođeš i trebalo mi je neko vrijeme da se malo i odmorim i sumiram sve utiske. Još sumiram neke stvari, jer zaista ima mnogo toga, uspona i padova, emotivno je teško, psihički zna biti zamorno, mijenjaš se kao osoba, obimno je, ali u sjećanju ostaju samo pozitivne strane, mnogo dobrih scena s kolegama, priprema, šale, sjećam se časova koje smo doslovno presmijali, kafane na Akademiji, tu su razne predstave, razni gosti. Iskustvo koje se pamti cijeli život.

Možete li se prisjetiti prve predstave na Akademiji pred publikom? Kakve utiske nosite?
– Prvi put sam imao baš veliku tremu. Čak nisam ni očekivao da će me uhvatiti, ali pola sata prije samog početka predstave sam se natopio tako ogromnom količinom treme i tokom čitavog tog prvog ispita bilo je zeznuto.

Publiku ste osvojili ulogom u seriji „Lud, zbunjen, normalan“. Kako je došlo do angažmana?
– Pred kraj treće godine dobio sam ulogu u seriji „Konak kod Hilmije“. Režiser Elmir Jukić mi je tada predavao predmet Režija i bio mu je potreban glumac za ulogu mladog Izeta Fazlinovića. Elmir me je odabrao sam, gledao me je već na nekim ispitima na Akademiji, bio je upoznat s mojim radom i samo me je pitao znam li njemački. Rekao sam da znam nešto, mada nisam baš znao dobro (smijeh). Tu sam se malo prepao, pitao sam se šta će sutra biti, hoću li dobiti neki tekst na njemačkom, kako ću se snaći, no na kraju to nije bilo toliko strašno, bilo je nekoliko rečenica koje se mogu i naučiti. Znao sam da se snima ta serija, ali nisam znao ništa mnogo o njoj, tako da sam tada snimio tri epizode, potom su producenti, Feđa Isović i Elmir Jukić, bili zadovoljni kako sam odigrao ulogu, ja sam im se učinio kao odlična prilika za lik Džebre, ionako izgledam mlađe, pa je i to dobro došlo, jer njegov lik ima 19 godina, i tako je sve počelo.

Šta biste posebno istakli iz tog iskustva?
– Mlad sam i ovo je prva velika uloga. Najprije iskustvo, zatim rad s takvom glumačkom postavom, s nekima sam postao i jako dobar prijatelj. Na setu je vladala fantastična atmosfera. U tom periodu mi se život promijenio, bio sam četvrta godina i odjednom sam iz Akademije došao raditi u najgledanijem našem projektu, s ekipom koja to radi već 13 godina, s vrhunskim profesionalcima. Proširio sam poznanstva, sprijateljio se s mnogim kolegama. S Katarinom Marković, koja igra tetku Jelenu, sprijateljio sam se na setu i kad sam dolazio u Beograd, viđali smo se, gledao sam joj predstave. Iskreno, ne znam šta bih prije istakao. Neizmjerno sam sretan i zahvalan jer mi se pružila ovakva prilika.

Možete li se prisjetiti posljednjeg susreta s glumačkom legendom Mustafom Nadarevićem?
– To je bio početak marta 2020. godine, Corona virus je već počeo uzimati maha, prekinuli smo snimanje i planirali da ta pauza traje nekoliko sedmica, da vidimo kako će se razvijati situacija. Baš u ovo doba prošle godine, razišli smo se svi kao ekipa, on je otišao za Zagreb, mi svi na svoju stranu i eto… Godinu i po je trajalo to snimanje s nekim pauzama. I sada se uvijek nečeg sjetim, još ne mogu sebi da iskristališem uopše koliko je na mene utjecalo poznanstvo s njim, prvenstveno rad s takvom glumačkom veličinom. Kada me neko pita za omiljenog glumca ili glumicu, nikad ne mogu izdvojiti samo jednu osobu, ali ako bih baš morao, kad bih se našao u situaciji ili – ili, bez razmišljanja bih rekao da je to Mustafa, i to na regionalnom nivou, jer je zaista jedan od najvećih glumaca, ako ne i najveći.

Kako Vam je bilo sarađivati s njim? Jeste li imali taj odnos djed – unuk i kada se kamere ugase?
– Način na koji se on ophodio tokom snimanja prema meni ostao mi je urezan kao neka matrica kako bih se ja volio ponašati prema budućim mlađim kolegama. Nije lako, ja to znam, ali bih volio izgraditi takav odnos. On se prema meni doslovno ophodio kao djed, kao da sam ja njegov unuk, takav je bio odnos. Ja sam imao ogromno poštovanje i čak nekad i tremu, on je veliki profesionalac, ali imao je razumijevanja kad šta treba, kad ne treba.
Sjećam se jednom, kada smo imali mnogo scena, bio je svima neki zamoran dan, i on je bio umoran. Bila je jedna teška scena koju smo trebali snimati, a ja sam zaboravio tekst i okej, nikom ništa, dešava se, ponovo smo je snimali i ja sam ponovo zaboravio tekst i već je atomosfera postala napetija. Ali, Mustafa je shvatio, znao je da sam inače dolazio spreman na set i zamolio je reditelja da nam da minutu da ponovimo, kazao je da i njemu treba malo vremena. Rekao mi je da je i on umoran, da se ne brinem, čak mi je djelovao kao da je to namjerno uradio, da mene opusti, da shvatim da se svakome može desiti greška i da se ne brinem. Bilo je mnogo tih sitnica koje ću zauvijek pamtiti.
Nakon snimanja smo često odlazili na večeru i Mustafa nikada nije dao da se ide bez mene. To nisu bile večere s mnogo ljudi, pretežno smo bili mi glavni glumci, reditelj, a on je uvijek tražio da i ja idem. Ja sam mladi glumac, tad sam još bio i student. Mnogo mi je to sve značilo. Nosim samo lijepe uspomene.

Je li Vam bilo teško poistovjetiti se s likom Džebre? Imate li istih karakternih crtica?
– Imamo, ali već se to nekako na Akademiji uči, kako se poistovjetiti s likom, kako da u sebi pronađemo različite karaktere i kada se to savlada, onda sve ostalo ide lakše. Uloga mi je legla i zaista mi je bio užitak igrati.

Kakav je Tarik privatno?
– Prilično sam društven, volim imati široku mrežu ljudi oko sebe, kažu da sam zabavan. Neka drugi govore o meni, neugodno mi je pričati o sebi (smijeh).

Snimanje serije se neće nastavljati. Kakvi su Vaši planovi za budućnosti?
– Planova svakako imam. Trebalo bi da ubrzo radim jedan projekt, nažalost, ne mogu reći šta je u pitanju.

Jeste li se okušali u snimanju fima?
– Radio sam na kratkom filmu „Radio Freedom“, čiju režiju potpisuju Ismar Vejzović i Bafl Sarhang. Film sada ima festivalski život, radnja je povezana s opsadom Sarajeva. Zaista vrlo zanimljiv kratki film. Trebao bih da radim, također na nivou plana, novi igrani film Srđana Vuletića „Gym“, snimanje je zbog pandemije i svih mjera predostrožnosti odgođeno. Riječ je o dugometražnom igranom filmu, a trebali bismo uskoro početi snimanje, ali ne smijem još ništa oficijelno reći.

Postoji li nešto što biste ili ne biste uradili zbog neke uloge?
– Pristao bih na sve ukoliko ima opravdanje i ukoliko smatram da je to što radim korektno, časno i moralno, i u tom smislu ne bih sad ništa mogao reći da ne bih. Obično se misli na skidanje na filmu ili predstavi, te ukoliko smatram da nije samo zbog senzacije, pristao bih.

Da niste glumac, šta biste bili. Jeste li se ikad to zapitali?
– Jesam. I ne znam (smijeh).

Kakav je Moamer Kasumović kao kolega iza scene?
– On mi je najbolji prijatelj od glumaca, s njim sam baš prijatelj, on je fantastičan lik, jako dobra osoba i sigurno je jedan od najbitnijh razloga zašto sam se ja tu osjećao dobro. Mustafa i Moamer bili su dvojac od samog početka, uigran su tim, svašta su prošli zajedno. Mustafa je mnogo stariji od Moamera i on je bio ta neka spona između mene i Mustafe, jer su oni baš bili nerazdvojni, tako bih najbolje objasnio.

Koji je najbolji glumački savjet koji ste dobili?
– Uživaj u tome što radiš, jer, ako se ti osjećaš ugodno, i publika će to prepoznati. Teško je prevariti publiku. U svemu moraš uživati, jer ovaj posao ne možeš raditi, gluma se živi.

U srodstvu s Rejhanom Demirdžićem

– S nanine strane rođak mi je veliki glumac Rejhan Demirdžić. Mlađe generacije možda i ne znaju ko je, ne sjećaju se, ali stariji znaju i zaista cijene njegov rad. Vjerovatno sam od njega naslijedio ljubav prema glumi i ovome što sam danas.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti