Adnan Karalić: Gledam mladoženju i vidim oči pune suza….

Piše: Selma Memišević

Adnan Karalić, 27-godišnji fotograf iz Velike Kladuše, prije skoro deceniju svoju dotadašnju najveću ljubav, onu prema sportu, zamijenio je fotografijom. Posebno su zapažene njegove fotografije koje nastaju na vjenčanima. Razlog svog uspjeha u fotografskom hobiju, prije svega, vidi u tome što na sve u životu gleda pozitivno, iako je početak bio vrlo težak. Osim talenta, ljubavi i jake volje, on nije raspolagao infrastrukturom. No, iako mu je nedostajala kvalitetna fotografska oprema, Adnan je pravi primjer da se može uspjeti i s razbijenim fotoaparatom.

Supruga je najveća podrška i kritičar

 

– Sve je počelo 2012. godine. Prve fotografije nastale su mobitelom, koji sam dobio na poklon. S njim sam sakupio jednu kolekciju koju sam držao za sebe sve dok jednog dana te slike nije pogledao moj prijatelj dizajner i predložio mi da se počnem baviti fotografiranjem. Drugi prijatelj mi je ponudio svoj fotoaparat, doduše s razbijenim displejem, ali sam odmah ujutro krenuo da pravim svoje prve fotografije. Kao što mi se uvijek sve dešava u pravo vrijeme i na pravom mjestu, i tada su se pored mene stvorili psići koje sam fotografirao. Tako su nastajale moje prve fotografije s razbijenim aparatom. Ali, to mi je dobro došlo, jer sam dobio osjećaj za bolje korištenje opreme. Nisam mogao vidjeti odmah kako fotografija izgleda dok ne dođem kući i prebacim je na računar. U početku sam slikao prirodu, životinje, predmete, a kada je došlo vrijeme za bolju opremu i nova iskustva, krenuo sam i s fotografiranjem ljudi, od portreta do vjenčanja. Za mene, vjenčanja su nešto posebno. Prvo koje sam odradio bilo je također za prijatelja, koji nije sumnjao u moj rad i tog dana, ne samo da je krenula jedna ljubavna priča, nego i moja ljubav prema fotografiranju svadbi – kaže Adnan na početku razgovora za “Azru”.

Adnanove prve fotografije koje je napravio s razbijenim aparatom

Imate li, osim fotografije, još neke hobije?

– Počeo sam se baviti i grafičkim dizajnom, jer radim fotografiranje proizvoda, a radio sam i nekoliko promocija te katalog za firmu u kojoj sam trenutno zaposlen.  Sada radim i korice za treću knjigu Nermine Latić Ćehić naziva “Žena”.

Karalićeva fotografija i na koricama knjige Nermine Latić Čehić

Ko Vas inspirira?

– Mladenci koje slikam i njihovo zadovoljstvo nakon što pregledaju fotografije. Moja najveća insipiracija i želja jeste da, kad neko gleda moje fotografije, ima osjećaj kao da je na tom mjestu gdje su one nastale, da doživi emocije i priču koja se ne može opisati riječima. Slika je mnogo više od riječi.

Šta Vas čini drugačijim od ostalih fotografa?

– S obzirom na to da volim spontanost, za mene su i najljepše fotografije one koje su spontane. Imao sam priliku nakon meni najdraže svadbe, koja je bila prepuna lijepih i emotivnih momenata, da zajedno s mladencima pregledam fotografije. Tada sam prvi put posmatrao reakcije mladenaca uživo i to je bio razlog da još više zavolim ono što radim. Gledam mladoženju i vidim oči pune suza, suzdržavali smo se obojica da ne zaplačemo (smijeh). I danas kad ga vidim, spominje da ima isti osjećaj kao da ih gleda prvi put. Biti dio njihovog posebnog dana, za mene je velika stvar.

Za Adnanovo fotografsko oko vjenčanja su nešto posebno

A šta je za Vas ljubav?

– Ono što nas svakog jutra pokreće i tjera da budemo bolji. Nešto što naše oblačne i tmurne dane pretvori u sunčane. Bilo da je to ljubav prema porodici, prijateljima ili voljenoj osobi, to je ono zbog čega ustajemo poslije svakog pada. Zbog nje postajemo jači, sigurniji u sebe, svjesni smo onoga što imamo, i naši ciljevi su jasniji. Tačno znamo šta želimo i zbog ljubavi vrijedi istrajati i kada je najteže. Zaljubljen sam i svakog jutra iznova se zaljubljujem u osobu s kojom sam izabrao provesti ostatak svog života.

Ona Vam je i najveća podrška?

– Da, to je moja supruga, koja također dolazi iz porodice fotografa. Ona mi je najviše pomogla da pređem preko prepreka koje sam sebi postavio. Uz mene je već tri godine i nakon svake svadbe s velikim uzbuđenjem čeka da pregleda fotografije. Mogao bih reći da je ona i jedini kritičar mog rada, jer mi često sugerira na stvari koje bih trebao promijeniti ili poboljšati. Također, podršku mi pruža i mama od koje sam naučio kako se sam boriti kroz život. Ostali smo sami kad sam imao godinu i od tada se trudi ispuniti svaku moju želju i pomoći mi da budem bolji čovjek.

 Imate li neostvareni san i kakvi su planovi za budućnost?

– Moj san je da ostavim mnogo dobrih fotografija. Svaki fotušuting je lekcija. Želim i da prenesem svoje znanje na nekoga. Jedan od planova mi je okupiti tim ljudi za organiziranje svadbi. Vjerujem da je svim mladencima sama organizacija nekada veoma stresna, te bih volio olakšati im tako što bismo im sve dali na jednom mjestu. Ali, sve se dešava s razlogom i u pravo vrijeme, tako da znam da će se i to ostvariti onda kada bude najbolje vrijeme za to.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti