Za nju je najveća inspiracija život. Fotografkinja i umjetnica, Maja Topčagić iz Bihaća, po zanimanju je profesorica matematike i informatike, a u slobodno vrijeme bavi se i influensingom. Spojila je nespojivo, razum i osjećaje, a takvu poruku prenosi i svojim fotografijama. Inspirirana bajkama i snovima svojom fotografijom želi da svim ljudima omogući ulazak u svijet mašte. Njeni radovi objavljeni su u svjetskim medijima kao što su „National Geographic“, „Huffington Post“, „Daily Mail“, „Telegraph“, „Vogue Arabia“. Već dugo radi na veoma zanimljivom projektu “Freckles” (pjege) , u kojem fotografira portrete crvenokosih djevojaka s pjegicama i plavim očima, kojih na svijetu ima samo dva posto. O tom projektu su pisali brojni svjetski i regionalni mediji, a zapala je za oko i svjetskim zvijezdama. Glumac Ashton Kutcher prepoznao je Majin rad, koji je podijelio na svojoj web stranici. Trenutno živi i radi u Sarajevu, udata je i majka djevojčice Elle, koja je često njen model.
S kćerkicom Ellom
Drugačiji pogled na svijet
– Došla sam u Sarajevo na magistarski studij, položila sam sve ispite, napisala magistarski rad, ali ga nikad nisam završila do kraja. Znala sam da taj posao nikad neću raditi, jer je fotografija moja najveća ljubav. Ali, matematika mi daje drugačiji pogled na svijet. Voljela sam je odmalena, kao i fotografiju. Nisam imala priliku da upišem studij fotografije pa sam igrom slučaja postala matematičarka koja je zaljubljena u fotografiju, i tako mi je mnogo draže – počinje razgovor Maja za naš magazin.
Za nju spoj matematike i fotografije nije slučajan ni nevjerovatan. Smatra da su te dvije umjetnosti povezane i da se svijet oko nas može opisati matematičkim formulama.
– Fotografija i matematika su povezane, koliko god to čudno zvučalo. Matematika se provlači kroz prirodu, živi svijet, slikarstvo, pa i fotografiju. Fotografija je umjetnost kao i matematika. Jer, kada malo zagrebemo po površini, shvatimo da se sve oko nas može na neki način opisati matematičkim formulama – ističe Maja.
Bavi se ovim poslom već 12 godina i sretna je, jer ima priliku živjeti umjetnost i raditi ono što voli, dok je najveći izazov bio uvjeriti roditelje da će diploma stajati na polici.
Majini radovi
– Oduvijek sam voljela umjetnost. Dok sam odrastala prepoznala sam ljubav prema fotografiji i obradi fotografije. Spontano sam shvatila da me to najviše čini sretnom i da je to moja najveća strast. Sretna sam što me odabrao posao koji dozvoljava da sama sebi organiziram vrijeme i obaveze. Po prirodi sam slobodnjak i ne volim ograničenja. Čim osjetim da me nešto sputava i ograničava, ja doživljavam kreativni blok. Uvjeriti svoje roditelje da ću diplomu profesorice matematike i informatike uredno ostaviti na policu i baviti se poslom koji me ispunjava za mene je bio najveći izazov. Uspjela sam jer su roditelji, porodica i prijatelji vjerovali u mene. Ništa bez njih – kaže ona.
Njena najveća inspiracija je život, a fotografijom želi da prenese svoju poruku svijetu i ostavi trag svojim umjetničkim djelima. Najsretnija je, kako kaže, kada stvori nešto čime je zadovoljna.
– Upijam sve što doživim i vidim oko sebe i projiciram to kroz svoj rad. Najviše me pokreće kada radim za svoju dušu i kada kreativnu energiju prenesem na fotoaparat. Fotografija je za mene umijeće prenošenja vlastite poruke širokoj javnosti, ili onima koji žele da je čuju. Svi smo drugačiji i svako svoju priču prenosi na drugačiji način, bitno je da ona u ljudima probudi emocije i potakne ih na razmišljanje. Spoznaja da si nešto ostavio svijetu poslije tebe te čini potpunim – kaže ova umjetnica.
Pravi trenutak ne treba tražiti
Njene fotografije su posebne i unikatne, a drugi ih često prepoznaju a da nisu ni vidjeli ime autora. Pravi trenutak ne treba tražiti, bitno ga je samo prepoznati. Baš zato se trudi da njena snimanja budu spontana, osim ako je riječ o velikim projektima koji zahtijevaju pripremu. Iza sebe ima mnogo projekata kojima se veoma ponosi.
– Najponosnija sam na svoj projekt “Freckles”. Prije nekoliko godina, nakon članka u „Huffington Postu“, dobila sam nekoliko stotina mailova zahvale od ljudi koji su proživjeli bar neku vrstu verbalne torture, jer su drugačiji, jer su crvenokosi i imaju pjegice. Čak je i glumac Ashton Kutcher podijelio vijest o mom projektu “Freckles”, fotopriču o crvenokosim djevojkama s pjegicama, na kojem sam radila dugo godina. Također sam veoma ponosna što su moje fotografije objavili: „National Geographic“, „Huffington Post“, „Daily Mail“, „Telegraph“, „Vogue Arabia“, i da je „Canon Europe“ napravio kratki dokumentarac o meni i mom radu. To je za mene stvarno predivno iskustvo – zaključuje.
Jednog fotografa, kako kaže, izdvajaju vizija, ljubav i energija. Za sve što je danas morala je pristati na mnogo odricanja i truda. Konstantno učenje i predanost poslu za nju je ključan faktor svakog uspjeha. Trenutne želje su joj da samo bude zdrava, a karijera može biti na čekanju. Majka je i jednogodišnje djevojčice Elle, kojoj je posvetila svu svoju pažnju.
– Balansiram između poslovnih obaveza i obaveza majke jednogodišnje kćerkice. Shvatila sam da je nemoguće da stižem sve. Jedino što je važno jeste da se posvetim Elli što je više moguće. Ne stižem organizirati posao kao prije. Pokušavam, ali je to veoma teško, zato radim manje i biram poslove. Mislim da smo svi sada najviše fokusirani na porodicu, kako i treba da bude – kaže Topčagić.
Društvene mreže pomogle su joj da bude tu gdje jeste. One su omogućile da njen rad vidi internacionalna publika.
– Bez Facebooka, koji je bio popularan ranije, a sada Instagrama, ne bih održala workshop u Brazilu ili sarađivala s mnogim brendovima, putovala u Afriku ili uopće napredovala na fotografskom polju.
Tim Walker, Peter Lindbergh, Mario Testino, Alessio Albi, Emily Soto su njeni fotografski uzori, a njena neostvarena želja je da fotka Belu Hadid.
– Želja mi je da fotkam Bellu Hadid ili Zoe Kravitz. Također, san mi je da fotkam modne editorijale na predivnim lokacijama – otkriva na kraju Maja za naš magazin