Sedina Muhibić: Apel iz bolničke postelje

Piše: Lejla Bejdic

Mlada sarajevska heroina Sedina Muhibić, poznatija kao Seddina Bosna, s teškim životnim iskušenjima nosi se od rođenja, a ne bez razloga odavno već nosi epitet nevjerovatno hrabre djevojke. Zbog svoje hrabrosti i pozitivne energije koja je ne napušta ni u borbama s najtežim nedaćama, poznata je i širom naše regije. Sedina je, podsjetimo, rođena 1991. u Sarajevu, ali roditelji su je ostavili po rođenju u Dječijem domu Bjelave te je odrasla u SOS dječijem selu. Nakon ratnog izbjeglištva vratila se u svoju Bosnu te postala magistrica i uspješna sportašica. Veliku podršku ima od brojnih poznatih ličnosti, a posebno na sportskom putu je bodri legendarna skijaška porodica Kostelić.

 OD GRADA SKIJANJA DO GRADA UMIRANJA

Iza sebe Sedina ima nekoliko operacija zbog povrede koljena doživljene na skijanju. Posljednju godinu boravila je u Hrvatskoj, a u Sarajevo je nedavno došla na odmor s namjerom da kratko ostane u rodnom gradu, ali neplanirano je ostala da vodi još jednu od bitaka za svoje zdravlje. Iako bi trenutno najviše voljela da je u Opatiji, zbog infekcije se već duže od mjesec liječi na Infektivnoj klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

– U Opatiji sam se zarazila i odbolovala krizu u Thalassotherapiji. Zahvaljujući tamošnjem fenomenalnom liječničkom timu, koji se svim silama borio da ne završim u Rijeci na Covid odjelu, spašena sam. Mislila sam da sam ozdravila, dobila sam i negativan test i došla u Sarajevo, ali sam i dalje imala posljedice. Zbog visoke temperature, slabosti, glavobolje, bolova u tijelu, završila sam na Infektivnoj klinici. Sve me je ovo sad šokiralo. Iz države gdje je sve zatvoreno i gdje je manji broj zaraženih i umrlih, došla sam ovdje gdje je sve radilo kao da Corone nema, a skijališta su bila procvjetala – navodi Sedina u telefonskoj izjavi za magazin „Azra“ dok svakodnevno svjedoči sarajevskom Corona paklu.

Jedno od svjedočenja ove 29-godišnjakinje na društvenim mrežama nedavno je posebno privuklo pažnju javnosti, kada je objavila potresno svjedočenje „Od grada skijanja postali smo grad umiranja“.

– Nalazim se na Infektivnoj klinici već mjesec, izolacija, pojma nemam šta je s mojom kliničkom slikom, jer sam od prve zaraze imala i negativne i pozitivne testove, antitijela nemam. I dalje imam posljedice zaraze, slabost, infekcija, visoke temperature i liječim se. Nekad sam bolje, nekad lošije… ali, imam snage viriti na prozor, jer je konstantno buka. Samo se smjenjuju hitna pomoć, kombi od mrtvačnice i kamioni s kisikom. Tako cijeli dan i noć. S lijeve strane na recepciji neprestano zvone telefoni, jer se svi raspituju za svoje, a sad je već više od 500 pacijenata na KCUS-u. Sestre i doktori su u trku i neprestano rade, padaju s nogu. Razgovaraju s pacijentima, bore se da spase svakog. Kad ujutro čujem da je sprat niže na intenzivnoj za noć 16 umrlo, jednostavno nevjerovatno, samo pomislim kako je njihovim bližnjima koji su te noći zvali za informacije i šta kad saznaju da je gotovo i da je već u mrtvačnici – napisala je Sedina na Facebooku, ali je njena objava izazvala različite komentare.

Iznenađujuće, odmah su se našli i oni koji su je počeli osuđivati, tvrdeći kako je „plaćena za ovu objavu“.

– Nisam očekivala da će sve postati tako viralno, ali mi nije žao. Ako će to promijeniti svijest barem kod jedne osobe, onda smatram da vrijedi proći linč pojedinaca. No, u šoku sam koliko ljudi ne vjeruje da smo u problemu. Na svom profilu blokiram sve ljude koji pišu neumjesne komentare, jer mi se ne raspravlja. Po drugim portalima ne čitam objave o meni, jer sam karakter i mogu bez toga, to su ljudi koji su jaki samo za tastaturom i sve što pišu govori o njima. Ja sam svojom objavom željela samo pokazati kako to izgleda iz perspektive jedne djevojke koja leži u Covid bolnici. Nisam plaćena niti natjerana bilo šta da objavim, to je bila moja reakcija na neodgovorno ponašanje u Sarajevu koje je dovelo do ovoga – kaže nam Sedina, dok broji dane u bolničkom krevetu KCUS-a.

O Coroni Sedina od početka pandemije smatra kako je to virus čiji izvor može biti ili prirodan ili laboratorijski, ali je uvjerena da u oba slučaja lijek postoji.

– Ono što ubija narod je raspad zdravstvenog sistema. Kako stvari stoje, svi ćemo se zaraziti, neko i više puta. Važno je da se ne razbolimo svi odjednom. Bojim se da je Sarajevo na granici pucanja zdravstvenog sistema – svjedoči Sedina iz prve ruke.

 SAMO ZA VIKEND STIGLO 40 PACIJENATA

Kada je tek stigla na Infektivnu kliniku, kaže da tu nije bilo Covid odjela niti intenzivne.

– Bili smo samo mi postcovid i ostalih 15-ak pacijenata. Radile su po dvije sestre na Odjelu. No, u narednim danima, kako se sve na Covid klinici Podhrastovi popunilo, i ovdje su otoreni Covid odjeli. Desila se reorganizacija. Stigli su respiratori, boce kisika, kreveti, oprema.

– Za jedan vikend stiglo je 40 pacijenata, a već do kraja sedmice samo ovdje na Infektivnoj primljeno je više od 100 oboljelih od Corone. Svaki dan dolaze, dolaze i sada… Sve više ljudi dnevno umire. Sestre i doktori jedva stižu. Stalno je frka. Nestaje kreveta, popunjava se i preko kapaciteta, a kako smo saznali, onda su počeli otvarati Covid odjele i po drugim klinikama, na Neurologiji, Ortopediji… – opisuje nam Sedina stanje na KCUS-u.

Apel iz bolničke postelje

Sedina za medicinsko osoblje ima samo riječi hvale. Očevidac je da se maksimalno bore za život svakog pacijenta te da su umorni, iscrpljeni i mahom su prebolovali Coronu, kako oni, tako i njihovi bližnji.

– Treba da imamo na umu da svi koji brinu o nama bolesnima su nečija djeca, roditelji, braća, sestre i njih neko voli, i za njih se neko moli i želi ih ponovo vidjeti, stoga, olakšajmo im, jer samo zajedno možemo pobijediti – apelira Sedina iz bolničke postelje.

 Pomoć iz Opatije

– Doktori i sestre iz Opatije mi mnogo pomažu. Najveća su mi podrška u liječenju, jer prolaze sa mnom sve. Jednostavno, prepričavam im dešavanja, imamo grupni chat na Viberu. Sva pitanja, strahove, nedoumice s njima rješavam, jer mi ne pomaže pričati s prijateljma, malo ko razumije, a onda ih samo stresiram. Osoblje iz Opatije po potrebi se čuje s mojim doktorima. Plan je čim ozdravim da se vratim u Opatiju, i riješim povredu koljena – kao i uvijek optimistična je naša sagovornica.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti