Samo za „Azru“ Petronijevići su se prisjetili početaka pletenja, otkrili nam sve tajne makramea i ispričali kako je Dino Merlin reagirao kada su mu poklonili unikatno pletene makrame cipele
Ida Velikanje Petronijević i Danko Petronijević, oboje 67-godišnjaci, bračni su par iz BiH s već dugogodišnjom adresom življenja u Sloveniji, čije rukotvorine nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, a iza umjetničkog dvojca krije se interesantna životna priča. Ida je rođena Brezanka, a Danko je Sarajlija, i nekoliko godina su živjeli samo od makramea, oblika tekstila proizvedenog tehnikama čvorova. Idinu pleteninu nosila je na Festivalu Omladina 1977. i slavna Jadranka Stojaković, koja je s Idom odrastala u Brezi, a i nakit, torbe i tapiserije su prodavali kao studenti u galeriji LIK skupa s profesorima sa sarajevske Akademije likovnih umjetnosti (ALU), koji su imali izložene slike i grafike.
Sudbina ih je 1992. odvela put Kopra. Kreativna Ida je prije odlaska u Sloveniju radila kao montažerka na RTV BiH, a bila je i asistentica montaže na filmu „Aleksa Šantić“, dok je Danko bio laborant na predmetu Osnovi fotografije kod prof. Mehmeda Akšamije na ALU u Sarajevu. Tokom rata Danko je bio dio fotografske ekipe Informativne službe Teritorijalne odbrane BiH pod rukovodstvom pjesnika Muhameda Zlatana Hrenovice, koja je pravila fotoarhivu ratnih događanja u Sarajevu. Po dolasku u Sloveniju Ida je počela raditi za RTV Koper kao montažerka i nakon nekoliko godina ponovo počela plesti makrame, kada su i ostvarili saradnju s modnom kućom iz Njemačke te održavaju modnu reviju unikatnih pletenina.
U međuvremenu su pauzirali od makramea, da bi se s odlaskom u penziju 2016. godine vratili pletenju s još većom strašću i uz otkrivanje novih čvorova te mogućnosti korištenja konopa koji im služe kao terapija od užurbane svakodnevice. Osim pletenja makramea, Petronijevići se bave i fotografijom, videom i grafičkim dizajnom, gdje su sa sinom Igorom i kćerkom Ivom osnovali porodičnu firmu. Samo za „Azru“, Petronijevići su se prisjetili početaka pletenja, otkrili nam sve tajne makramea i ispičali kako je Dino Merlin reagirao kada su mu poklonili unikatne cipele.
Kojim materijalima se koristite pri izradi?
– Koristimo sve vrste kanapa od konopljinog do sintetičkog, jedan milimetar širine svilenog konca, recikliranog pamučnog konca, povoskanog poliester kanapa, sisala, sve što se može naći na tržištu i što naručioci zahtijevaju, sve do kože, koju smo koristili za cipele Dine Merlina.
Napravili ste cipele za Dinu Merlina. Kako je došlo do toga?
– U toku saradnje s obućarom Samirom Šakovićem iz Kopra došao sam na ideju da bismo mogli možda napraviti unikatne cipele za nekoliko poznatih muzičara iz bivše Jugoslavije kao poklon. Nazvao sam porodičnog prijatelja Branu Jakubovića iz „Dubioza Kolektiva“ i zamolio ga da me poveže s menadžerom Dine Merlina Asimom Kraljićem, da mu predstavimo našu ideju, kako bi Samir napravio unikatne cipele po mjeri za Merlina, a Ida isplela posebne cipele u makrame tehnici, jedine takve na svijetu. Prvi put smo se sreli u ljeto 2011. godine u Grosuplju nekoliko sati prije koncerta u Križankama u Ljubljani, kada je Samir zamolio Merlina da mu uzme mjeru stopala i napravi kalup, a Ida je prema tom kalupu isplela cipele od kožnih kajasa debljine dva milimetra.
Kakva je bila Merlinova reakcija kada ste mu predali?
– Bilo je to u Zagrebu, dvorana Arena, 23. decembra 2011. Prije koncerta donijeli smo Samirove duboke cipele i Idine makrame ljetne cipele. Dino je uzeo Idine cipele u ruke i pitao: „A šta je bolan ovo?“, jer mu nismo najavili da će dobiti nešto takvo i onda je na primjedbu da je to koža uzeo i pomirisao cipele, iznenađen i nasmijan, jer nije mogao da vjeruje da se takvo nešto može napraviti i da tako dobro izgleda.
Jeste li napravili cipele za još neke poznate osobe i imate li neku posebnu želju koga biste voljeli obradovati vašim prozvodima?
– Da, spremili smo za Tonija Cetinskog skupa sa Samirom Šakovićem kombinaciju cipela i makramea, i imali smo namjeru napraviti za Željka Joksimovića unikat cipele za njegov nastup na Euroviziji 2012., ali smo zakasnili, nažalost. Bila je ideja da u svakoj državi bivše Jugoslavije izaberemo jednu zvijezdu i za nju napravimo cipele, ali samo kao kombinaciju s makramejem. Za sada samo naš Dino Merlin ima unikatno pletene makrame cipele.
Koliko vremena Vam je potrebno za izradu jednog proizvoda? Možete li nam opisati kako izgleda čitav proces izrade jednog predmeta?
– Sve zavisi šta se plete, narukvice i naušnice pletu su relativno brzo, dok torbe, tapiserije i draperije za vrata su već komplicirane pletenine, jer treba provući kroz ruke od 100 pa do 300 metara konopa raznih širina i kvaliteta i tu trebaju dva-tri dana pletenja. Konoplja je gruba i reže prste, a najviše smo imali problema kad smo radili draperiju između restorana i hodnika za hotel u Splitu jer je konopljin konop bio debljine dva centimetra i trebalo je 450 metara nategnuti preko željezne konstrukcije, a u rukavicama se konop kliže. Prvo se napravi skica projekta i nakon toga počinje izračunavanje koliko nam treba konopa za cijeli projekt, koje bismo čvorove upotrijebili, koliko bismo pustili niti, koji čvor upotrijebi više ili manje konopa, i kako koja debljina konopa se troši u pletenju. Sve to se mora dobro izračunati, da se ne bi desilo da nam pri kraju pletenja nedostaje materijala. Kad Ida plete tapiseriju, ja se ne miješam u njen posao, jer ja pletem drugačije, više stiskam konopac tako da se vidi razlika u pletenini.
Ida, inače, plete sve što se da zamisliti, mašta je neograničena, od narukvica, naušnica, lustera, jastuka, ležaljki, haljina za plažu, opletenih boca, draperija za vrata, vreća za spužve za jogu, tapiserije, a posebno smo spremili makrame pleteninu za vjenčanja u boho stilu od recikliranog pamučnog konopa, a svaki dan istražujemo šta bismo mogli novo izrađivati.
U čemu pronalazite inspiraciju?
– Pronalazimo je u svakoj novoj pletenini, novoj ideji, novom konopu koji uspijemo da nabavimo i onda Ida istražuje gdje bi ga mogla upotrijebiti s kojim kombinacijama, svaki novi rad je izazov kako ga napraviti da nije neka kopija, da se razvija kretivnost, da ponudimo nešto novo i da klijent koji se odluči za tu pleteninu bude zadovoljan jer ima nešto unikatno, nešto napravljeno rukama i dušom.
Kako je sve počelo
Ida je, inače, u proljeće 1975. godine, dok je bila trudna sa sinom Igorom, u časopisu „Praktična žena“ našla članak o pletenju cekera u tehnici makrame i tako je sve počelo. Sin Igor u firmi je glavni za tehnološki razvoj, a dao joj je ime „Madidah“, kombinirajući mamino ime Ida, mama, tatino Danko, a kada su istraživali značenje, otkrili su da na arapskom znači Mjesec i da je to muslimansko žensko ime koje se daje lijepim djevojčicama.
Potrebna strpljivost
Kako su nam pojasnili, makrame je stara tehnika ručnog rada, koja se pretvorila u umjetnost vezanja čvorova u određene uzorke, koji se kombiniraju i stvaraju dekorativni oblik pletenine. Vrijednost makramea leži u tome što se s nekoliko čvorova mogu stvoriti različite kreativne dimenzije i združivanjem u jednu cjelinu napraviti super vizuelni ugođaji. Tehnika je slična heklanju ili pletenju samo bez igle. Konop koji koriste obično je deblji od onoga koji se koristi za pletenje džempera i za heklanje. Upravo zbog toga su predmeti ispleteni u makrame tehnici dovoljno jaki i upotrebljivi su ne samo za modu i ukrase, nego se mogu koristiti kao detalji za namještaj, police, viseće stolice i mreže za izležavanje.
– Kao i kod svakog ručnog rada i kod makramea je potrebna strpljivost jer imamo posla s prstima i malo tanjim i debljim konopom i jednostavije je od heklanja i vezenja – objašnjava Danko Petronijević.
Jadranka Stojaković u haljini od makramea, Omladinski fest 1977.
