Beograđanka Dara Kolić, posjetila je 42 države: Do kraja života putovala bih samo u Meksiko

Piše: Emina Dzafic

Travel blogerica iz Beograda Dara Kolić (26) diplomirana je profesorica španskog jezika i književnosti, ali samo kratko je radila u struci, jer je ubrzo shvatila da to nije njen poziv iz snova. Kako se nikada nije mogla zadržati na jednom mjestu, često je putovala i pisala o svojim putovanjima na društvenim mrežama. Pratitelji su se vrlo brzo zainteresirali za njene priče o državama u kojima je bila. Tako je postala, sada već prepoznatljiva, Dalinda. Na zanimljiv i neobičan način predstavlja kulture i narode, te slikom dočarava najatraktivnija mjesta. Do sada je posjetila 42 države, što je bio dovoljan povod da je ugostimo u našoj rubrici „Avanturisti“. Dara za „Azru“ otkriva kako je postala travel blogerica, kada su počele pristizati i prve saradnje i je li za sebe sanjala ove snove.

– Kao Strijelac u horoskopu, nikada nisam mogla dovoljno dugo da se zadržim na jednom mjestu pa mogu slobodno reći da putujem cijeli svoj život. Kako sam igrala folklor 15 godina, dobila sam priliku da nastupam širom svijeta. Ljubav prema putovanjima prenijela mi je mama, koja me je od malena vodila sa sobom, a već sa šest godina me upisala u školicu engleskog jezika, kako bih mogla da komuniciram s ljudima širom svijeta. Naučila me je da prihvatim i poštujem tuđu kulturu, tradiciju i običaje, što se trudim da prenesem i svojim pratiteljima. Nisam planirala da postanem travel blogger, sve se spontano odigralo. Na insistiranje drugarice prije dvije godine, postavila sam fotografiju s Kube ispod koje sam opisala kako nam je protekao dan, a potom nastavila sa objavama s narednih putovanja. S vremenom, ljudima su postali zanimljivi moji opisi i doživljaji pa su u velikom broju počeli da posjećuju moj profil. Trenutak kada sam shvatila da sve može postati ozbiljno bio je poziv za saradnju od jednog hotela iz Srbije. Ostalo je historija.

Koje su najzanimljivije destinacije koje ste posjetili?

– Iako mi je svaka destinacija zanimljiva na svoj način, dvomjesečno putovanje po Centralnoj Americi ostavilo je najjači utisak na mene. Ljudi tamo žive potpuno drugačiji život od onog na koji smo mi navikli. Iako nemaju mnogo, rado će podijeliti i to malo što imaju, dočekat će vas s osmijehom i ugostiti kao najrođenijeg. Uvijek kada putujem po nerazvijenim državama, postanem zahvalnija za sve što imam kod kuće.

Koje destinacije preporučujete da svako mora nekada u životu posjetiti?

– Ako mene pitate, ja bih do kraja života putovala samo u Meksiko (smijeh). Svi putujemo iz različitih razloga. Neko putuje zbog historije, neko je ljubitelj adrenalina i voli aktivni odmor, neko da bi vidio i doživio nešto drugačije. Svi smo različiti i ne bi ni bilo zanimljivo da smo isti. Destinacije kojima se uvijek rado vraćam su Meksiko, Egipat, Dubai, Španija i Italija.

A, koje ljetne destinacije preporučujete s prelijepom plažom?

– Hrvatska ima prelijepu obalu, Grčka također. Dok sam živjela u Americi, posebno mi je bilo zanimljivo koliku želju Amerikanci imaju da posjete grčka ostrva. Njima su ona egzotična kao nama njihovi Havaji. Ukoliko ste više za egzotiku, s Maldivima i Karibima nema greške.

Jesu li Vas neke države ostavile bez daha i koje, a koje su Vas razočarale?

– Ne postoji destinacija koja me je razočarala, jer se zaista u svakoj trudim da pronađem nešto lijepo. Postoje samo one koje su mi se manje svidjele i one koje su mi se više svidjele.  Obično kada imam prevelika očekivanja od nekog mjesta, kao naprimjer Milano, ne bude to to, dok od mjesta od kojih ništa ne očekujem, dobijem mnogo, naprimjer Mezopotamija, turski dio.

Od 42 države koje ste posjetili, koja, prema Vašem mišljenju, ima najzanimljiviju kulturu i tradiciju?

– Vrlo teško pitanje. O historiji, kulturi i tradiciji jednog naroda može se pročitati mnogo u raznim knjigama, međutim, kada doživite sve to uživo, ostanete zatečeni šta su ljudi uspjeli da naprave prije nekoliko hiljada godina bez savremene tehnologije. Fascinirana sam civilizacijom Maja i time koliko i dalje njeguju svoju tradiciju, svakodnevno noseći tradicionalnu nošnju i nedozvoljavajući da njihov jezik izumre. Ovo je posebno izraženo u Gvatemali i Meksiku, gdje smo čak imali priliku da naučimo nekoliko riječi na jednom od dijalekata jezika Maja.

Kako birate svoju sljedeću destinaciju?

– Kao i većina putnika, imam listu destinacija koje bih voljela da posjetim, međutim, neke od njih trenutno još nisu finansijski izvodljive, pa naredne destinacije biram gdje mi se ukaže prilika.

Jeste li se na nekim putovanjima susretali s poteškoćama, u opasnim situacijama? I kakvim?

– Hvala Bogu, do sada mi se nije desilo ništa ozbiljno. Bilo je tu propuštenih i otkazanih letova, prinudnih slijetanja, pa čak i privođenja na aerodromu (naravno, bila je greška u pitanju), krađa novca i dokumenata. Svako ko više putuje, s vremenom nauči da se ne nervira zbog situacija koje ga zadese na putovanju, jer su sve one njegov dio. Znate kako kažu: “Zbog problema koji je rješiv ne treba se nervirati, ali isto tako ne treba se nervirati ni zbog onog koji nije, jer svakako nema rješenje”. Jedina država gdje se nisam osjećala baš najprijatnije je Honduras, ali daleko od toga da sam bila u opasnosti. Jednostavno, gradovi nisu baš najsigurniji, česte su pljačke, pa čak i oružane. Upoznali smo djevojku koja je opljačkana 21 put. Tamo svaki objekt ima rešetke na vratima i prozorima i obezbjeđenje, uvečer se ne savjetuje šetanje. Opet, sasvim drugačija situacija je u turističkim dijelovima države, gdje je potpuno sigurno.

Koje ste najluđe avanture imali na putovanjima?

– Iskreno, nisam avanturist, vjerovali ili ne, u posljednje vrijeme sam čak razvila strah od letenja. Opet, bilo je nekoliko avantura kao što je let helikopterom iznad havajskih litica, bliski susret s losom na Aljasci, vožnja autostopom u Hondurasu, posmatranje lave uživo u Nikaragvi, pa i svaka vožnja lokalnim prevozima po Centralnoj Americi, gdje sam kočila nogama u svakoj krivini, avantura je za sebe, uključujući i vožnju u trajanju od sedam sati po Gvatemali s koferima u krilima, vozačem koji nema dozvolu i kočnicama koje se čuju kao na biciklu. Ono što mi, također, pada na pamet jeste putovanje na Tajland, kada smo pretrčavali autoput u tri sata ujutru s četiri kofera, jer nas je autobus ostavio tu i propustili smo let. Imala sam i jednu neplansku avanturu, a to je prinudno slijetanje na pistu u prašumi u Meridi (Meksiko).

Putujete li na mirne destinacije ili birate egzotična mjesta koja Vam mogu pružiti avanture?

– Ranije sam više bila za mirnije destinacije, ali otkako sam u posljednje vrijeme putovala na “divlje”, sada bih uvijek prije izabrala njih. Takva putovanja te promijene kao osobu, promijene ti poglede na svijet i nauče te da je za sreću potrebno malo. Iako možda nismo najzadovoljniji uslovima u našim državama, treba da imamo u vidu da tamo negdje daleko ljudi žive i preživljavaju s dva dolara dnevno. Na Kubi je, naprimjer, prosječna plata 30 dolara mjesečno.

Koliko novca se mora izdvojiti za jedno prekookeansko putovanje?

– Troškovi su individualni. Na istoj destinaciji mogu potrošiti 500 eura, a neko 5000. Zavisi ko šta voli. Nekome je bitan smještaj pa mu nije teško izdvojiti i nekoliko hiljada eura na dobre hotele, dok neko može da spava sa 10 različitih osoba u hostelu. Neko voli da jede u restoranima, dok neko preferira uličnu hranu. Za prekookeanska putovanja najskuplja je karta. U zavisnosti gdje neko želi da putuje, potrebno je izdvojiti 500-1200 eura samo za kartu. Također, na mnogim dalekim destinacijama potrošila sam manje novca nego u Evropi, ukoliko ne računamo kartu.

Putujete li za vrijeme pandemije i ako da, kako putovanja sada izgledaju? Je li, zapravo, moguće putovati?

– Sada putujem više nego ikada. U augustu sam organizirala grupno putovanje u Istanbul u okviru projekta “Travel with Nai and Dalinda”, koji sam pokrenula zajedno s Naidom, devojkom iz Bosne i Hercegovine, koja se bavi istim poslom kao ja. Nakon toga, putovala sam u Tursku, Dubai, Egipat. Također, obišla sam šest država u Centralnoj Americi (Meksiko, Panama, Kostarika, Nikaragva, Honduras, Gvatemala). Sada mi čak mnogo više prijaju putovanja, jer nigdje nema gužvi pa je osjećaj kao da imam destinaciju samo za sebe, mnogi hoteli su povoljniji. Jedino što predstavlja problem jesu testovi koji često znaju da budu izuzetno skupi, pa smo ih u Centralnoj Americi plaćali 150 dolara. Smatram da treba da naučimo da živimo s pandemijom, budemo oprezni i jačamo imunitet, ali ne smijemo da dozvolimo da živimo u strahu.

Ima li neka pouka i lekcija ili mudrost koju ste naučili  na putovanjima?

– Prije dva mjeseca bila sam na jednom vulkanskom ostrvu u Nikaragvi, gdje su ljudi izuzetno siromašni, bave se uglavnom poljoprivredom, a većina njih zarađuje samo dva dolara dnevno. Pitala sam jednog čovjeka, koji je jedan od rijetkih koji je u mogućnosti da se preseli iz države, zašto to nije učinio do sada i da li planira. Rekao mi je da u životu materijalno nije bitno, a ono što zaista jeste to je da imaš šta da pojedeš, krov nad glavom i koga da poljubiš za dobro jutro i laku noć, a on sve to ima na svom ostrvu. Dugo sam razmišljala o njegovim riječima.

Koje destinacije su Vaše neostvarene želje?

– Južna Amerika je moja najveća neostvarena želja. Nakon nje, safari u Africi, Maroko i Francuska Polinezija.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti