Dragan Marinković Maca za „Azru“: Jovani sam za rođendan poklonio vjenčanje

Piše: Lejla Medinic

Kod matičara treba da se postavi pitanje – da li prihvatate tamnu stranu buduće supruge. U Sarajevu nema zvijezda, ili si raja ili si papak. Jedva čekam da se stvari vrate u normalu, pa da mogu i u Sarajevu igrati. Fjodor je još mali, ali Lav već ima 17 godina, on je moj gospodin tinejdžer. Danas je vrlo teško odgajati djecu. Ja sam odrastao uz tekstove pjesama „Zabranjenog pušenja“, „Azre“, „Partibrejkersa“, a današnja omladina uz tekstove „došao si kući i sa sebe skinuo Gucci“. Lažemo sami sebe da kod nas nema pedofilije, silovanja i ostalih morbidnih stvari. Život živim zbog sebe, a ne zbog drugih

Dragan Marinković Maca jedan je od najprepoznatljivijih glumaca našeg regiona. Poznat je po svojoj iskrenosti i otvorenim stavovima. Ovaj rođeni Sarajlija je završio Akademiju scenskih umjetnosti, te svoju glumačku karijeru godinama širio kako u pozorištu, tako i na filmu. Danas je podjednako uspješan voditelj, TV ličnost kao i glumac. Tokom protekle decenije profilirao se i u pisanju scenarija za svoje predstave, koje je igrao širom svijeta. Također, Maca je vlasnik ugostiteljskog objekta u Beogradu, gdje danas živi sa suprugom.

U intervjuu za magazin „Azra“ Dragan Marinković Maca govori o odrastanju u Sarajevu, karijeri, sinovima, te otkriva kako je izgledalo njegovo vjenčanje sa suprugom Jovanom.

Kako je pandemija Corona virusa utjecala na Vaš posao?

-Sve vrijeme tokom pandemije sam se borio. Pokušavao sam održati svoj posao u nekom toku. Igrao sam predstave, poštujući mjere koje su nam nametnute. Još radim koliko mogu i za koliko mogu. Vlasnik sam jednog restorana u Beogradu, pa, kad je riječ o poslu u ugostiteljstvu, trudio sam se da radnici ne trpe posljedice. Nisam nikoga otpustio. Uspjeli smo izgurati najgore. U restoranu smo ponovo počeli organizirati stand-up nastupe, mini koncerte i svirke. U Beogradu su se stvari vratile na staro, ponovo se održavaju koncerti, nastupi i, naravno, drago mi je što to vidim.

Kada će predstava „Kakva ti je žena, takav ti je život“ biti igrana u Sarajevu?

-Žao mi je što trenutno nemam nikakvih naznaka da bih mogao igrati predstavu u Sarajevu. Prije pojave pandemije Corona virusa karte za moju predstavu su bile rasprodate u „Domu mladih“ i u BKC-u. Zbog mjera Kriznog štaba morali smo otkazati predstavu. Jedva čekam da se stvari vrate u normalu, pa da mogu i u Sarajevu igrati, željni smo jedni drugih. Sada sam imao turneju po Hrvatskoj, imam zakazane nastupe i po dijaspori, ali Bosna je najgore prošla, ne znam zašto, možda zbog respiratora. Samo se nadam da će sve ovo proći, pa da nam se gripa vrati.

Nedostaje li Vam Sarajevo?

-Mnogo sam poželio Sarajevo. Prije nekoliko mjeseci sam igrao predstavu u Mostaru, tamo je bilo odlično. S uzbuđenjem očekujem svaki moj naredni dolazak u Sarajevo. To je moj grad, Sarajevo je metafora. U kontaktu sam s ljudima, organizatorima koji planiraju moju predstavu u Sarajevu, pa se nadam da će što prije biti igranje. Vidim na društvenim mrežama da publika čuva već kupljene karte otkazanog igranja i čekaju naredno. Samo Bože daj zdravlja, pa možda najesen dođem, ako sve bude po planu, ništa ne smijem obećati. Čak sam prošle godine razmišljao da predstava bude igrana na Bijeloj tabiji, ali su planovi zbog Corona virusa propali.

Koja je Vaša prva asocijacija na djetinjstvo i mladost iz Sarajeva?

-Klikeri i razne druge igre, koje smo igrali do kasno u noć po ulicama Sarajeva. Uvijek se rado prisjetim branja rezdelija i brojnih anegdota koje smo iz dana u dan doživljavali. Sjećam se sanki koje sam imao, bile su toliko teške da sam kao dječak jedva mogao da ih nosim, ali sankao sam se do iznemoglosti. Majka me zove da uđem u kuću, ali ja, iako ne osjećam tijelo od studeni, ne želim ići, jer su u tom trenutku snijeg i te sanke moj čitav svijet. Imao sam zdravo djetinjstvo. Sretan sam i ponosan što sam odrastao u Sarajevu. To je grad koji je mene mnogo čemu naučio. Te lekcije se ne mogu kupiti. U Sarajevu nema zvijezda, ili si raja ili si papak. Zato su meni banalni ljudi koji se u Beogradu i Zagrebu predstavljaju kao zvijezde. Svi smo mi ljudi i treba gajiti taj odnos čovjeka s čovjekom. To je esencija odrastanja u gradu koji se zove Sarajevo – tu nema foliranja. Raja iz Sarajeva zna šta je ulica i kakva je to škola. U Sarajevu sam stvorio mikroklimu, okružio se ljudima s kojima se razumijem i to mi nedostaje kada nisam tu.

Prije pet godina ste prvi put zvanično stupili u bračnu zajednicu. Šta za Vas znači brak?

-Meni papir i dalje ništa ne znači, formula je jednostavna, ili jesi ili nisi, bez obzira na banalan potpis na papiru. Čak i u mojoj predstavi „Kakva ti je žena, takav ti je život“ ima dio koji kaže: „Kod matičara treba da se postavi pitanje – da li prihvatate tamnu stranu buduće supruge, a ne – sada možete da poljubite mladu“. Moje vjenčanje s Jovanom je bilo iznenađenje. Prije općinskog mi smo imali crkveno vjenčanje. Nakon toga, bio je Jovanin rođendan, otišli smo na jedan intimni, mali splav. Naravno, bilo je 20-ak naših prijatelja koji su znali da se te noći planiram oženiti Jovanom. Tada je došao matičar, Jovana je bila oduševljena, a sve ostalo je historija. Ženama to mnogo znači. To je bio moj rođendanski poklon za nju. Važno je naglasiti da i u bračnoj i u vanbračnoj zajednici obaveze ostaju iste. Ne treba banalizovati stvari. Papir vas ne oslobađa obaveza, niti vam daje neke privilegije.

-Otužno je to čime se mi bavimo. Umoran sam od priča o nacionalizmu, politici i teških tema. Mi na Balkanu smo takav narod. Nemam ništa protiv političara, „šišaju“ nas godinama, od Karađorđevića do danas se priča ista priča, koja očito prolazi. Ne treba njih kriviti ni za šta, oni samo rade svoj posao, a mi im to dopuštamo. Da bismo ostali pozitivni, moramo sami sebi napraviti takvu atmosferu i okružiti se dragim ljudima. Nažalost, ne možemo biti apolitični, jer je politika oko nas, ali moramo učiti na svom iskustvu da na takve stvari ne smijemo trošiti energiju. Svako ko razmišlja da je pitanje vjere i ideologije privatna stvar i da neko druge vjere i ideologije nije kriv za poluprazan frižider, može ostati pozitivan. Mi koji tako razmišljamo smo samo kolateralna šteta današnjeg vremena i šovinista koji nas okružuju.

Počinje sezona ljetovanja. Znate li gdje ćete ove godine provesti odmor?

-Trenutno nemam nikakvih planova. Tokom ljeta imam turneje, pa kada to završi, onda ću razmišljati o odmoru i putovanju. Ne volim ići nigdje kada svi idu. Pobjegnem od ovog ludila kada je jesen ili zima i tada biram neke egzotične destinacije. Ali, biram na koji način idem, ne želim trošiti ogromne količine novca na putovanja. Nedavno sam bio na Rodosu za 250 eura, u Zanzibaru za 800 eura. Ima vrlo jeftinih opcija, ukoliko želite da otputujete negdje. Mada danas ljudi masovno putuju samo kako bi mogli objaviti fotografije na društvene mreže, mene to ne zanima. Ja svoj život živim zbog sebe, a ne zbog drugih.

Popularni Maca ima i video poruku za sve čitaoce “Azre”.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Azra Magazin (@azramagazin)

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti