Vedran Bađun iz Kolumbije za “Azru”: Preživio sam napad slona u Africi

Piše: Lejla Medinic

Vedran Bađun (45), rođeni Omišanin s trenutnom adresom u Bogoti, veliku pažnju javnosti privukao je svojim neobičnim načinom života i avanturama koje ruše sve granice. Na svom YouTube kanalu Vedran objavljuje sadržaj s nekih od najopasnijih destinacija te sa svojim pratiteljima dijeli iskustva iz divljine, prirode i mjesta gdje čovjek rijetko ili nikada ne boravi.

Priroda je njegova najveća ljubav, te se i sam bori za njeno očuvanje. Iako često nailazi na kritike negativnih ljudi, koji pokušavaju nipodaštavati njegova djela, Vedran neumorno nastavlja svoju misiju za očuvanje Planete, jer, kako kaže, ako nastavimo ovako, cijeli svijet će biti u velikom problemu. Samo za „Azru“, Vedran se javio iz Kolumbije i govorio o svom djetinjstvu, braku, avanturama i planovima za buduće pustolovine.

Kako je izgledalo Vaše djetinjstvo? Gdje ste odrasli i šta je prva asocijacija na te dane?

– Moje djetinjstvo je bilo super. Za razliku od današnje djece, ja sam bio stalno vani. Često sam išao u šumu i igrao se s drugom djecom. Nije bilo ekrana, osim crno-bijele televizije koju bih vrlo rijetko gledao. Odrastao sam u najljepšem gradu na svijetu – Omišu, koji je kroz sva četiri godišnja doba nestvarno lijep. Omiš mi je u srcu zauvijek. Prva asocijacija na djetinjstvo je kanjon rijeke Cetine i prve avanture u njemu.

Kada ste bili mali, čime ste se željeli baviti?

– Želio sam se baviti čime se bavim sada, putovati i pustoloviti, ali bilo je i faza kada sam bio vojnik, veterinar, ronilac…

Avantura u Amazonu zaintrigirala je Vaše brojne pratioce. Kako ste se odlučili na tu pustolovinu?

– Kad god odlazim u pustolovinu, gledam da bude luda, ekstremna, da me stavi na test, da vidim koliko mogu. Ono šta ja zovem pustolovinom je upravo to – ekstremna izolacija u divljini. Pustolovina u Amazonu je bila logičan odabir. Išao sam tamo nekoliko puta na razne načine, ali dva zadnja puta su bila po tri sedmice totalne izolacije. Napravit ću to ponovno.

Zašto je Amazon prekrasan pakao?

– Prekrasan pakao se zove ta prva avantura, a druga je opasan raj, trećoj ću tek dati ime. To je mjesto nevjerovatne čistoće, ljepote i surovosti. Definitivno, nije za nas ljude. Amazon je patnja uz prekrasan pogled.

Koja Vaša avantura je bila najopasnija?

– Bilo ih je mnogo, nekad neke i zaboravim pa ih se naknadno sjetim, a koja je baš najopasnija, sada mogu reći jednu, a već sutra se sjetiti druge. Možda napad slona u Africi.

Opišite nam najzanimljiviju anegdotu s putovanja?

– Prikradam se bradavičastoj svinji, da je mogu fotografirati, namjestim sve, a cc muha mi sleti na ruku. Ne želim propustiti fotografiju, pomaknuti se, da ne poplašim svinju, a opasno ako me ujede cc muha. Ufff, koji horor. Na koncu imam dobru fotografiju i još sam živ.

Tokom putovanja širom svijeta upoznajete brojne narode i kulture, ali koja kultura je Vama najbliža i gdje se osjećate najlagodnije?

– Svugdje sam dobro prihvaćen. A meni najviše odgovaraju zabačene sredine s jednostavnim životom. Neka sela uz vodu, prvenstveno mora, rijeke i jezera.

U Africi ste se borili protiv lovokradica. Kakva je danas situacija tamo i da li se planirate vratiti u Afriku, da nastavite svoju plemenitu misiju?

– Afrika je u srcu. Situacija je alarmantna, mnogo vrsta je na rubu istrebljenja. Svakim danom sve je gore. Da se nisam oženio, sada bih bio tamo i besplatno radio na očuvanju prirode. Planiram se vratiti, dati svoj doprinos i pomoći koliko mogu.

Vaša supruga je Kolumbijka. Kako izgleda život Dalmatinca i vatrene Latinoamerikanke?

– Yohhana, moja supruga, jeste Kolumbijka, majka joj je s Atlantika, otac s Pacifika. Oni su crnačka populacija Kolumbije. Život funkcioniše jako dobro. Mnogo smo različiti, ali u važnim stvarima gotovo isti. Brak je harmoničan i pun pustolovine.

Borili ste se i za očuvanje Amazona. Kakva je danas situacija tamo i da li se stvari mijenjaju nabolje?

– Amazon je na koljenima. Ljudi nemaju pojma koliko ga nestaje svakim danom. Ja imam informacije iz prve ruke. Stalno sam u kontaktu s tamošnjim ljudima. Užas, ako se nešto ne promijeni, gotovi smo. Cijeli svijet će nestati. Još se borim za njega i nastavit ću, ali bojim se da mu nema spasa.

Šta je Vaš najveći strah?

– Već dugo prakticiram tezu da od straha nema nikakve koristi. Osjetim strah za druge, a ne za sebe. Ja nisam ni najmanje važan.

Koju avanturu Vaši pratioci mogu očekivati u skorije vrijeme?

– Nisam siguran, trenutno sam u fazi potrage. Svi znamo kakvo je stanje s nevidljivim neprijateljem, ta ludost diktira dinamiku putovanja. Strpljivo čekam kako će se stvari odvijati. Može se putovati, ali uz uvjete, PCR, genske testove, karantine i slično. Meni se to ništa ne radi. Možda odem za Sjevernu Ameriku, a možda budem radio neki teški ekstremizam u Kolumbiji. Ko to može znati sa mnom. Ako se otvore granice, onda bi bilo ludo. Svugdje bi me bilo.

Koliko je pandemija Corona virusa utjecala na Vaša putovanja?

– Utjecala je nevjerovatno mnogo. Uništila je nevjerovatne stvari koje su se trebale dogoditi. Mnoga putovanja su otkazana, a samo ću neka nabrojati pa vi recite je li šteta: Patagonija, Uskršnji otoci, Antarktik, Urugvaj, Surinam, Gvajana, Salto Angel Venezuela, Jamajka, Aljaska, Island…

Kako zamišljate svoju starost, da li ćete se vratiti u Hrvatsku?

– Starost zamišljam uz okean u brvnari. Vidim sebe kako lovim ribu i pijem kokos. Ali, ne trebam čekati starost za to, već bih ja tako da mogu.

Koje putovanje uvijek preporučujete ljudima koji su željni avantura?

– Uvijek kažem ljudima: „Idite tamo gdje vas srce vuče, a ne tamo gdje mislite da biste bili faca kad biste se vratili“.

Jeste li i u Bosni i Hercegovini imali neku pustolovinu?

– Slabo, ali imam to u glavi. Želim Bosnu i čitav Balkan pokazati na svom YouTube kanalu VBA, na svoj način. Inače, iz Bosne su ljudi koji vole moj rad, veliku podršku imam iz Bosne i Hercegovine, Sarajlije i Mostarci su tu uz mene. Ali, nažalost, i najveći moji hejteri su iz Bosne, a apsurdno je da i postoje brojni Splićani koji negoduju i preziru moj rad. Ne svi naravno, samo pojedinci. Međutim, to je tako kada radiš nešto dobro.

Šta Vas motivira da ostanete pozitivni u ovakvom vremenu?

– Ne treba mi motiv za to. To je moj karakter i moja esencija. Bez obzira na luda vremena, na ljudske slabosti i zloće, ja sam uvijek dobronamjeran i pozitivan. Uostalom, ne zovem se Vedran bez razloga.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti