Dino Bajrović: Svaka nova uloga za mene je izazov

Piše: Ilma Jakubovic

Snimanje filma „Quo vadis, Aida?“  bilo je teško, jer kao i svaki glumački zadatak iziskuje emotivni upliv. Bez obzira što nisam preživio rat nije mi bilo teško pripremiti se za ulogu, jer to i jeste posao glumca, da se iznese sa zadatkom koji je pred njim. Nadam da ću imati priliku što više da radim, jer je za mene sve novo izazov. Najčešće slušam tehno muziku

Mladi, ambiociozni i perspektivni glumac, Dino Bajrović (26) na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu diplomirao je 2020., a prvo filmsko iskustvo imao je u kratkometražnom filmu „Majkino zlato“ reditelja Irfana Avdića, gdje mu je pripala čast da bude glavni glumac, dok je prvu profesionalnu glavnu ulogu imao u filmu „Sin“ rediteljice Ines Tanović, koji je otvorio 25. Sarajevo Film Festival. Ovom Sarajliji nisu nepoznate ni daske koje život znače, pa se pojavio i u predstavi „To nikad nigdje nije bilo“ reditelja Dine Mustafića, a trenutno je na pripravničkom stažu u Sarajevskom narodnom pozorištu. Njegovo posljednje glumačko ostvarenje bilo je u filmu kandidiranom za Oscara „Quo vadis, Aida?“ rediteljice Jasmile Žbanić, kada je udahnuo život Seadu. U tom maestralnom filmu glumio je rame uz rame s ocem Izudinom Bajrovićem, bardom našeg glumišta. Dino će se ove godine naći u do sada nepoznatoj ulozi, u ulozi domaćina 27. Sarajevo Film Festivala. Prepoznali su ga kao uspješnog bosanskohercegovačkog mladog umjetnika mlađe generacije, a samo za magazin „Azra“ Dino nije krio uzbuđenje i kazao nam je kako je reagirao kada je dobio poziv.

– Kada sam dobio poziv da vodim svečanost otvaranja Sarajevo Film Festivala bio sam zatečen jer nisam očekivao da će mi pripasti ovako odgovorna uloga. Sada sam zbog toga presretan i kako se vrijeme ceremonije bliži uzbuđenje sve više raste – iskreno je kazao Bajrović.

 

Imate li tremu?

– Imam tremu, ali planiram da je prevaziđem.

 

U filmu “Quo vadis, Aida?” igrali ste jednu od glavnih uloga. Kakva iskustva nosite sa snimanja?

– Atmosfera na setu je uvijek bila odlična i to je za mene jedno predivno iskustvo. Snimanje je bilo teško, jer kao i svaki glumački zadatak iziskuje emotivni upliv, pogotovo kada je riječ o ovako osjetljivoj temi. S druge strane, olakšavajuća okolnost je bila što sam imao konstantnu podršku svojih partnera i svakom bih glumcu poželio da doživi barem jednom ovakvo iskustvo.

Tematika filma je bolna. Kako ste doživjeli svoju ulogu, koja nije bila nimalo jednostavna? Kako ste se pripremali?

– Bez obzira što nisam preživio rat nije mi bilo teško pripremiti se za ulogu, jer to i jeste posao glumca, da se iznese sa zadatkom koji je pred njim. Pripreme su počele veoma rano, mnogo sam istraživao o tim ratnim, kobnim danima u Srebrenici i redukovao ishranu. Ipak, najveće iskušenje bilo je  izdržati snimanje do kraja i dati cijelog sebe u ovako bitan projekt.

 

U spomenutom filmu našli ste se rame uz rame s maestralnim glumačkim imenima. Postoji li neki savjet koji ćete posebno pamtiti?

– Raditi s takvim glumcima je za mene bila čast, poseban savjet ne mogu izdvojiti, ali ću uvijek pamtiti divan odnos starijih kolega prema meni. Davali su mi vjetar u leđa i time natjerali da se osjećam ravnopravno s njima, iako sam bio među najmlađima na snimanju.

I u filmu ste se s ocem Izudinom našli u ulogama oca i sina. Je li bilo neobično igrati u takvim ulogama?

– Mislim da nam je obojici u početku bilo neobično, jer se bar ja nisam nadao da ću dobiti priliku da igram rame uz rame s njim već na početku karijere. Kada smo se na to navikli, nije bila potrebna gluma, samo smo trebali biti ono što zaista i jesmo, otac i sin.

Film je nominiran za Oscara, ali zlatni kipić nije stigao u BiH. Kakva su bila Vaša očekivanja?

– Mislim da je ovaj film već napravio ogroman uspjeh samom nominacijom za tu prestižnu nagradu. Naš prvobitni cilj jeste bio da svijet sazna šta se dešavalo tih kobnih dana u Srebrenici i u tome smo uspjeli. Nadali smo se Oscaru, a to što ga nismo dobili je stvar matematike.

Iza Vas su brojne uloge kojima ste osvojili srca publike. Radite li na nekim novim projektima?

– Trenutno postoje planovi za naredni period, ali je još rano o tome govoriti. Međutim, ako se ostvare, vjerujem da ćete to saznati.

Pozorište ili film?

– Pozorište pa film.

 

Uloga koju biste voljeli igrati?

– Filoktet.


A, film ili predstava koja bi Vam bila pravi glumački izazov?

– Ja sam tek na početku karijere, zbog toga je širok i šarolik spektar mojih glumačkih želja, stoga se nadam da ću imati priliku što više da radim, jer je za mene sve novo izazov.

 

Koje žanrove filmova privatno volite gledati?

– Nemam određeni žanr, volim pogledati kvalitetan film i izvrsnu glumu.


A, kakvu muziku slušate?

– Najčešće slušam tehno muziku.

Šta Vam najbrže izmami osmijeh na lice?

– Susret s dragom osobom.


Da niste glumac, šta biste bili? 

– Ne bih mijenjao profesiju.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti