Umjetnost uvijek pronađe put do umjetnika. Počele smo i neke zajedničke slike da radimo, pa možda se uskoro i dogodi neka zajednička izložba. Uzor je od spiritualnog značaja u obliku vjere i duhovnosti. Umjetnost na socijalnim mrežama dobro kotira
Prijateljice Vildana Brkić i Ina Čano su dvije mlade umjetnice iz Sarajeva koje plijene svojim talentom i nesvakidašnjim izgledom. Imaju mnogo zajedničkog, a najviše ih spajaju prijateljstvo i ljubav prema umjetnosti. Obje rade u poznatom sarajevskom koncept butiku „Bazerdžanu“, te tamo zajedno stvaraju magiju umjetnosti. Za „Azru“ Vildana i Ina su govorile o umjetnosti, inspiraciji, motivama, kao i o svom prijateljstvu.
Odakle ljubav prema umjetnosti, slikarstvu?
Vildana: Mislim da se svi rodimo s nekim talentom, koji kasnije, ako imamo sreće, prepoznamo, odnosno otkrijemo i usmjerimo, što znači da smo od početka života s tim talentom u nekoj vrsti ljubavi, što raste zajedno s vama. Umjetnost uvijek pronađe put do umjetnika. Rano sam otkrila svoj talent za slikanje i mogu reći da stvaram duže od pola svog života. Naravno, tu je bilo mnogo eksperimentiranja dosad s različitim stilovima, tehnikama, medijima, ali u suštini, konačnica za stvaranjem nečega je ostala ista. Kako sam sebe pronašla u apstraktnom slikarstvu, kroz moje slike se može primijetiti želja za eksperimentiranjem i pronalaskom nečega novog. Vrlo rijetko radim cikluse od više slika koje imaju neku poveznicu ili su tematski obrađene, svaka moja slika je doživljaj i priča za sebe.
Koliko je obrazovanje bitno za umjetnika modernog doba?
Vildana: Za svakoga je bitno da se educira, jer obrazovanje je na prvom mjestu uvijek ako želiš da napreduješ u životu, rasteš, razvijaš se u profesionalnom smislu i svim poljima života. Bitno je da stalno učiš nove stvari, jer svakoga dana svijet oko nas napreduje takvom brzinom kao nikad dosad i pruža nam mogućnosti lakšeg educiranja, prikupljanja informacija, obrazovanja u okvirima naših interesovanja. Ako se čovjek zaista ne obrazuje dok god je živ, mislim da tu nikad neće biti nekog progresa. Nisam sigurna je li umjetniku potrebna završena akademija ili ne. Ja sam završila srednju školu primijenjenih umjetnosti, potom akademiju, diplomirala i magistrirala na slikarstvu, ali nikad nisam osjetila da sam zbog toga vrjednija u odnosu na kolege koji nemaju akademsko obrazovanje, a koji stvaraju izvanredno. Tek po završetku studija osjetila sam da počinjem učiti i stvarati, jer obrazovanje na akademiji ili bilo kojoj drugoj ustanovi, prema mom mišljenju, samo je odskočna daska ili olakšavajuća okolnost u smislu da si u “treningu” rada i imaš kontinuitet u stvaranju. Mislim da je mnogo bitniji rad na sebi, da pronađeš šta je to što te zaista zanima da radiš, inspirira, pokreće da uzmeš i stvaraš i ne odustaješ od toga ni po koju cijenu.
Gdje pronalazite inspiraciju?
Vildana: Nemam neki ritual pronalaženja inspiracije, svaki put me nešto drugo inspirira, mislim da je to podsvjesni momenat kad se spoji mnogo različitih stvari, događaja, doživljaja, koji na kraju formiraju okidač koji uključi inspiraciju. Samo momenat. To može biti neka slika, osoba, pjesma, riječ, hrana, šetnja, bilo šta. Ipak, oduvijek me fascinirao podvodni svijet, dubine okeana, džungle, egzotične životinje, ta netaknuta priroda, najviše zbog sklopa boja koje, zapravo, u prirodi izgledaju neprirodne, počevši od fluorescentnih ptica, riba, korala, pa do cvijeća, drveća, u kombinacijama koje nisu svakidašnje, a postoje i dio su našeg svijeta.
Jeste li imali nekog uzora u životu?
Vildana: Ne baš u fizičkom smislu, mislim da ni dan-danas nisam shvatila taj momenat kad trebaš da se ugledaš na nekoga, malo mi je to strašno da slijediš nečiji put i vodiš se time kako je neko nešto napravio pa ćeš tako isto i ti jednog dana. Svi mi možemo sami sebi biti uzori u životu i sljediti svoj put. Naprimjer, meni je više taj uzor od spiritualnog značaja u obliku vjere i duhovnosti, to je nešto što me uvijek čini prizemljenom dovoljno da mogu odletjeti u beskonačno i opet se vratiti.Ž5=
Kakva je pozicija umjetnosti u današnjem svijetu, je li potcijenjena?
Vildana: Nekad mislim da je više precijenjena nego potcijenjena, čak da je umjetnost postala i vrsta trenda. Možda nam je iz tog razloga sve otvorenije i pristupačnije, posebno sloboda izražavanja, tako da svi mogu stvarati nešto i to nazivati umjetnošću, ali ne mislim da je to loše. Živimo u 21. stoljeću i mislim da sve ide u skladu s vremenom, ljudi će svakako izabrati ono što vole i što im se sviđa, a sve ima svoju publiku.
Čime se najviše ponosite u životu?
Vildana: Ponosim se svim što sam do danas napravila, uvijek sam radila stvari koje volim i koje sam željela, krojila život onako kako mislim da je najbolje za mene. Sve odluke bile su isključivo moje i dolazile su iz srca, rijetko kad sam glavom razmišljala, čime se ponosim, jer znam da je iskreno i to je najljepši osjećaj.
Kako je počelo Vaše i Inino prijateljstvo?
Vildana: Obje radimo u „Bazerdžanu“, tu smo se i upoznale prije skoro šest godina. To je bilo prijateljstvo na prvu, jednostavno su nam se energije poklopile kao da se znamo čitav život. Ina je, također, sjajna umjetnica. Uvijek se nadopunjujemo u radu, idejama, razmišljanjima. Počele smo i neke zajedničke slike da radimo, pa možda se uskoro dogodi i zajednička izložba.
Koji motivi Vas inspiriraju u kreiranju vlastitog, unikatnog stila?
Ina: Mnogo stvari me inspiriše, a najčešći motivi koji nastaju u ateljeu su aktovi i portreti s modifikacijama i biomehaničkim nadogradnjama.
Jeste li oduvijek znali da je umjetnost Vaš životni put?
Ina: Još od najranije dobi okolina i roditelji su primjećivali talent i usmjeravali me u tom pravcu. Interes za umjetnost je oduvijek bio prisutan i s vremenom je prerastao u ljubav. Kada se odlučite za umjetnost, morate je i živjeti.
Društvene mreže su mediji savremenog doba. Koliko su one važne za Vas kao umjetnika?
Ina: Umjetnost na socijalnim mrežama dobro kotira. Iako ne smatram da je broj pratitelja i lajkova mjerilo nečijeg rada, društvene mreže itekako mogu da pomognu u izgradnji karijere. Na Instagramu me prati mnogo poznatih i utjecajnih ličnosti, koji me motivišu i čija podrška mi je veoma značajna.
Svestrani ste, ali u kojoj vrsti umjetnosti se najviše pronalazite?
Ina: Trenutno se najviše pronalazim u slikarstvu i kiparstvu. Svestranost samo olakšava i ubrzava proces stvaranja.
Koliko se različitosti cijene i jeste li se susretali s predrasudama zbog svoje unikatnosti?
Ina: Nisam se susrela s mnogo predrasuda niti su ikad utjecale na moj život i karijeru. Bitno je naučiti slušati i slijediti sebe. Različitosti se itekako cijene u današnje vrijeme i smatram da su društvene mreže umnogome utjecale na to. Velika imena i brendovi omogućili su ljudima različitog porijekla da se izraze i podijele ono što znaju.
Želite li svoju kreativnost pokazati i izvan granica BiH i Balkana?
Ina: Marketing na društvenim mrežama danas je neizostavan dio komunikacije i zahvaljujući brzini širenja informacija, prvo sam skrenula pažnju na sebe i svoj rad van granica BiH i Balkana.