Raskošan glas i nenametljivost riječi su koje najbolje opisuju tridesettrogodišnjeg pjevača iz Visokog, Armina Muzaferiju, koji nam je pokazao kako se može doprijeti do publike, a oduprijeti pravilima komercijalizacije muzike. U razgovoru za „Azru“ Armin govori o karijeri, porodici, supruzi Amini koja mu je bezrezervna podrška i bez čije pomoći, kako nam je kazao, ne bi mogao ostvariti sve uspjehe.
U trenucima kada svi strahuju od pojave novog vala pandemije Corona virusa, Muzaferija nam kazuje kakav je utjecaj pandemija imala na njegov posao.
– Pandemija je ugrozila mnoge grane privrede, ali muzičari su definitivno najviše pogođeni. Iza nas je zaista jedan težak period kada je riječ o poslu i, kako kažu, ne ponovilo se!
Pandemija nam je svima pokazala kako se svakodnevica odjednom može preokrenuti, a planovi „pasti u vodu“. Šta je Vas naučila?
– Poenta i jeste da iz pandemije i sličnih iskušenja izađemo kao bolji ljudi i da uzmemo pouku. Prije svega, da sreća nije u materijalnom i da bogatstvo porodice i prijatelja ništa ne može zamijeniti. Meni lično, protekla godina će ostati u lijepom sjećanju jer sam nakon toliko godina i turneja napokon proveo kvalitetno vrijeme s porodicom.
Održali ste veliki koncert u okviru manifestacije „Dani povratka 2021“ u povratničkom mjestu Divič kod Zvornika. Kakve su Vaše impresije?
– Svaki koncert koji održim ugraviran je u sjećanje i srce, ali koncerti poput ovih u Zvorniku su posebni, jer je riječ o mjestu i ljudima koji drugačije doživljavaju ovakva dešavanja. Da pojasnim, u većim gradovima BiH ljudi su navikli na stalne koncerte i nakako su postali hladniji i teže im je aktivirati emocije, u manjim mjestima ljudi više cijene koncerte i dočekaju nas otvorenog srca.
Izvođač ste pop muzike, ali i sevdaha i ilahija. Šta Vam je draže, gdje se više pronalazite?
– Pa može se kazati da je upravo mješavina tih triju žanrova moj pravac, nazovimo ga etno-pop.
Za pjesmu iz 2018. godine „Džehva“ kazali ste da je najozbiljnija u Vašoj karijeri, kao i da je ispred ostalih. Kako je nastala?
– Pjesme su kao i koncerti, ne bih rekao da je neka pjesma ispred druge, samo je stvar stanja duše i zrelosti. Pjesma „Džehva“, „Studen Vodo“ , zatim ilahija „Tvom Resulu“ i još mnoge koje spremamo su, ipak, posljedica starenja i zrelosti u svakom smislu.
Vaše pjesme uvijek nailaze na pozitivne reakcije publike i prenose istinsku emociju. Na koji način se odupirete trendovima komercijalizacije muzike u kojima fokus, nažalost, nije stavljen na tekst pjesme?
– Iskreno, nisam nikad osjećao teškoću odupiranja današnjoj šund i kič muzici. Nekako tome doprinese, prije svega, kućni odgoj, ali i društvo. Jednostavno nisam neko ko uopće prati trendove već govor srca. Ono što je iz srca to traje, to je klasa.
Da li je muzika uvijek bila Vaš prvi izbor ili ste se nekad željeli baviti nečim drugim?
– Pola mog srca je muzika, a drugo pola nogomet.
Kakav biste savjet sad, s ove vremenske distance, dali mladom Arminu koji tek ulazi u muzičke vode?
– Vjerovatno kao i svako drugi koji bi sebi dao savjet, a u vezi s nečim neprocjenivim: vremenom. Da ne treba potrošiti ni djelić sekunde na pogrešne ljude… ali ko to može znati, iz toga nastaje ono što zovemo iskustvo.
Na kojim projektima trenutno radite, je li u planu organizacija nekog koncerta, snimanje nove pjesme ili albuma?
– U jeku pandemije i lockdowna spremili smo mnoge numere koje tek trebaju biti objavljene. U zavisnosti od daljih dešavanja oko pandemije ćemo i planirati objavljivanja i koncerte.
Kakvu muziku volite slušati, koja Vam je omiljena pjesma i izvođač?
– Najjasnije će vam biti kada kažem koji CD-ovi mi se nalaze u automobilu: Sami Yusuf, Linkin Park, Himzo Polovina, Oliver Dragojević, Brian Adams, Laura Pausini…
Uvijek ste isticali kako Vam je supruga Amina velika podrška u svemu što radite. Koliko dugo ste u braku i postoji li recept za uspješan bračni život?
– Nekad mi je teško i zamisliti da bih ijedan životni pogodak ostvario bez asistencije supruge. Recept da budete sretni jeste da slušate govor svog srca, a recept da budete sretni u braku je da poslušate i govor srca supružnika.
Na koji način volite provoditi zajedničko vrijeme?
– Nije bitno mjesto ni vrijeme već samo srčana prisutnost i razgovor.
A hoćete li nam otkriti neki trenutak u Vašem braku koji biste Vi okarakterizirali najromantičnijim?
– Ima li išta romantičnije od toga kada nakon nekoliko godina braka vaša ljubav se povećava a ne stagnira.
Imate dva sina, Abdulaha i Imrana, i kćerku Fatmu. Kako balansirate između privatnih i poslovnih obaveza?
– To je ono gdje supruga pomaže, ali i ja sam postao mudriji u posljednje vrijeme i radije ću da posao trpi a ne porodica.
Šta Vas najviše opušta?
– Slušanje Kur’ana.
Knjiga koja je imala najviše utjecaja na Vaš život?
– Odgovor je kao i prethodno pitanje.
Kako se snalazite u kuhinji, postoji li neko jelo koje baš Vi najbolje pripremate?
– To pitajte suprugu. A šalu nastranu, volim kuhanje i generalno muški dio moje šire porodice se dobro snalazi u kuhinji i, naravno, dobro spremamo sva jela s mesom, ipak smo Visočani.
INFO VIŠE
Muzaferija je 2000. godine dobio nagradu za najperspektivnijeg mladog interpretatora na tradicionalnom muzičkom Festivalu u Zenici, te naredne godine pobijedio na tom festivalu, nakon čega su uslijedile mnoge nagrade na lokalnim i regionalnim takmičenjima mladih talenata. Krajem ljeta 2007. Armin odlazi na usavršavanje engleskog jezika u Veliku Britaniju, gdje pohađa prestižni Univerzitet u Cambridgeu. Pri povratku upisuje Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Godine 2007., sarađuje s bosanskohercegovačkom pjevačkom zvijezdom Hajrudinom Harijem Varešanovićem, koji je autor i aranžer kompozicije “Još te volim”, a s kojom je Armin nastupio na festivalu Melodije Mostara 2007. i osvojio drugu nagradu stručnog žirija. Nastupom na Sunčanim Skalama 2007. u Herceg Novom sa pjesmom “Povedi me”, koju potpisuju Varešanović i Fahrudin Pecikoza, osvojio je visoko peto mjesto u snažnoj konkurenciji. Od tog trenutka njegova karijera je u uzlaznoj putanji.
Osim muzičke karijere, Armin je ostvario prvu glumačku ulogu u kratkom dokumentarno-igranom filmu Marimaga, premijerno prikazanom u okviru manifestacije “Sarajevo kojeg više nema”. Armin je i glumio u filmu i pjevao sevdalinku “Kad ja pođoh na Bendbašu”, koja je ujedno i “sound-track” filma.
UPOZNAVANJE SUPRUGE I BRAK
Godine 2009., na iftaru u Kiseljaku sreo je svoju suprugu Aminu.
– Bila je noć Bedra i krenuo sam do tekije u Kaćunima, na program povodom te mubarek noći. Kada krenem prema Busovači, idem preko Kiseljaka, a na tom putu nalazi se mjesto Gromiljak. Tu me moj efendija Hamza Berbić pozvao da dođem na omladinski iftar, nakon kojeg sam trebao ići u Kaćune. Na iftaru sam upoznao i hafiza Nedžada Ćemana, ali i ugledao Aminu i, naravno, zaljubio se na prvi pogled – kazao je Armin u prethodnom intervjuu za magazin „Azra“, koji je odmah pitao prisutne u džematu ko je ta djevojka.
– Kako niko nije znao ko je ona, zamolio sam efendijinog tada šestogodišnjeg sina Farisa da pita sestru ko je ona, jer oni su domaćini i moraju znati. Nakon što smo iftarili sjeo sam s efendijom i hafizom da popijemo kafu i baš u tom trenutku prišao je Faris i rekao: „Eh to ti je hafizova kćerka“. Na mom licu u tom mometu pojavilo se hiljadu boja. Srećom, hafiz je to „iskulirao“ – kroz osmijeh se prisjetio Armin.
Sudbonosni iftar desio se 5. septembra 2009. godine, a sudbonosno „da“ Armin i Amina izgovorili su na isti datum 2013. godine.