Prvih deset dana bilo je iznimno teško, ne samo zbog reza, ja sam se osjećala kao da se tijelo bori da ne odustane. Svjesna sam da ima žena koje mnogo ekstremnije prođu kroz baby blues i mislim da je veoma važno da podijele s nekim kako se osjećaju. Kaja je dobio ime po čovjeku s dobrim očima. Skoro do osmog mjeseca trudnoće radila sam u punom intenzitetu. Živim predstavama se planiram vratiti već u novembru
Nadine Mičić (27), afirmirana sarajevska glumica koja je u svoju dosadašnju karijeru upisala brojne zapažene uloge u predstavama „Demoni“, „Murlin Murlo“, „Slavna Florens“ … te ostavila značajan utisak svojim pojavljivanjem, ali vjerujemo da ovo nije kraj za Nadine, nego da njeno vrijeme tek dolazi. Rođena Zadarka, koja je veći dio svog života provela okružena mirisom Mediterana, u Sarajevu je diplomirala na Akademiji scenskih umjetnosti (ASU), gdje trenutno živi i radi. S partnerom Alenom Muratovićem, bh. glumcem i profesorom na ASU nedavno je dobila sina kojem su dali vrlo unikatno ime, Kaja. Samo za „Azru“ mlada mama je podijelila sve detalje o malom pojačanju koje im je stiglo te otkrila kroz koje izazove, strahove i nesigurnosti je prošla u svom putovanju do majčinstva. Sasvim otvoreno govorila je o trudnoći, Covid vakcini, izazovima dojenja, baby bluesu, ali i otkrila kada se vraća na pozorišnu scenu.
– Krajem septembra sam postala mama jednog dječaka. Iako je trudnoća zaista bilo jedno divno iskustvo s minimalnim poteškoćama, moram naglasiti da nije od samog početka bilo sve lagodno i lako. Godinu prije sam svoju prvu trudnoću izgubila pa da sam tokom ove trudnoće prva tri mjeseca bila u blagom grču i strahu. Prva tri zato što se tada rade sve pretrage i testovi. Tek nakon što je sve bilo uredu počeli smo i uživati – iskrena je Nadine na početku našeg razgovora.
Rodili ste carskim rezom. Kako teče oporavak? Imate li neki savjet koji biste podijeliti s budućim mamama?
– Oporavak još traje. Tijelo je još bolno i suočava se svakodnevno s izazovima i novim promjenama. Prvih deset dana je bilo iznimno teško, ne samo zbog reza, ja sam se osjećala kao da se tijelo bori da ne odustane, a ništa mu ne ide u prilog. Ne želim nikoga da prepadam, svaki oporavak je individualan, a moj je ovakav. Savjet mamama će se odnositi na mnogo raniji period. Birajte partnere koji će vam biti saborci. To vam je najbitnija osoba u danima oporavka. I ne forsirajte sebe. Žene često idu preko svojih mogućnosti zarad dokazivanja nečega, nečemu, ali ovo ne treba da bude taj slučaj. Odmarajte.
Sinu ste dali veoma unikatno ime Kaja. Kako ste odabrali?
– Kaja je dobio ime po čovjeku s dobrim očima. Dojmile su me prije desetak godina i tada sam to sebi negdje zapisala. Kaja znači čist i to značenje mu ga je nekako i zabetoniralo. Sreća u svemu jeste da se i Alenu dopalo.
Koliko Alen pomaže u obavezama oko sina? Kako ste rasporedili obaveze?
– Alen ne pomaže, on ravnopravno kao i ja sudjeluje u svemu oko Kaje, kućanstva i ostalih obaveza. Takav je naš odnos bio i prije dolaska bebe. Zato sam savjetovala da je važno da nađete sebi saborce koji će zajedno s vama prolaziti kroz lijepo i ružno što roditeljstvo nosi.
Kako se Alen snalazi u ulozi tate?
– Ma mi nemamo pojma šta tačno radimo (smijeh). Živimo dan za danom, bacamo sebi nevidljive petice kad preguramo noć, i smijemo se nemoći u kojoj se ponekad nađemo. Ja bih rekla da se snalazi, a to mi se za trenutnu fazu čini i više nego dovoljno.
Imate li zajedničke rituale koje ne propuštate?
– Noć je naša, epizoda serije i rezime dana, ali u ovim okolnostima nemoguće je ne propustiti, jer sada imamo čitavo jedno živo biće koje ima svoje potrebe i želje, ali nadoknadit ćemo mi to.
Ovo nije bila vaša prva trudnoća. Javno ste govorili o spontanom pobačaju, a gubitak djeteta doživjeli ste kao lični neuspjeh. S kojim ste se još emocijama tada morali nositi i šta Vam je pomoglo?
– Govorila sam javno zato što sam bila iznenađena koliko je to tabu tema na koju se gleda kao na ličnu sramotu. Mnoge žene oko mene su prošle isto, ali nikada o tome nisu govorile. Ja sam tada, također, prošla kroz osjećaj neke krivnje i feleričnosti, kao da nešto sa mnom nije uredu. Tuga, ljutnja, sve to prođe kroz vas i onda neka praznina. Meni su pomogli Alen i porodica, pomoglo mi je kada sam čula iskustva drugih žena, te detaljno objašnjenje moje doktorice, mislim da je to iznimno važno. Važno je znati šta se dogodilo.
Jeste li usporili s poslom tokom trudnoće ili ste bili aktivna trudnica?
– Bila sam prilično aktivna s tim što je pred kraj trudnoće bio i kraj pozorišne sezone pa sam išla na zaslužen odmor. Skoro do osmog mjeseca trudnoće sam radila u punom intenzitetu. Predstave do sedmog mjeseca, tačno toliko sam još uspjela da stanem u kostime, a nakon toga sam snimala i film u Hrvatskoj. Sve u svemu, godio mi je rad i aktivnost svake vrste.
Jeste li doživjeli mom shaming (osuđivanje odgojnih metoda drugih majki)?
– Živimo u društvu gdje svi imaju komentar na sve, ja sam to prilično efikasno naučila kanalisati još prije nekoliko godina. Znam razlikovati dobronamjeran savjet od upakovanih otrovnih iglica. Svi se mi trudimo da radimo najbolje moguće, samo je važan dobar filter informacija koje dopiru do nas.
A, baby blues (postporođajna depresija)?
– Po izlasku iz bolnice cijeli taj dan sam preplakala. Ne mislim da je baby blues, ali sigurno jeste divljanje hormona. Sve mi je bilo previše. Porodica koja je došla da nas vidi i da nam pomogne, moja lijeva dojka koja boli od mastitisa, beba s kojom svi drugi bolje znaju kako treba i tako dalje. Ali, prošlo je vrlo brzo. Svjesna sam da ima žena koje mnogo ekstremnije prođu kroz baby blues i mislim da je veoma važno da podijele s nekim kako se osjećaju, jer je to apsolutno normalno, ali može biti opasno ukoliko se odustane potpuno.
Dojite li?
– Dojim i mučno mi je. Prošla sam sve nedaće dojenja i na korak sam bila da odustanem, ali evo počelo je biti podnošljivo. Općenito mi vrlo smeta pritisak oko dojenja. Ima tu neke pasivne agresije koju žene koje ne doje dobijaju servirano svakodnevno. To stvara kontraefekt, sigurna sam.
Koji je Vaš stav o dojenju u javnosti?
– Meni je nevjerovatno da je ovo tema i dalje u 21. vijeku. Ljudi jedu gotovo svugdje, u svim okolnostima i na gotovo svim mjestima, apsolutno ne vidim zašto je problem dojiti dijete jednako tako.
Šta biste poručili budućim mamama koje planiraju dojiti i onima za koje je to još poprilično nelagodna stvar?
– Poručila sam im već, ali opet je sve stvar ličnog izbora.
Dio ste projekata „Slon u sobi“ i „Nisam tražila“, koji također progovaraju o zdravlju i važnim temama. Recite nam više o njima?
-„Slon u sobi” je inicijativa koja se bavi podrškom mentalnom zdravlju. Osim mene, tu su dvije psihoterapeutkinje, Diana Riđić i Sandra Muratović, te studentica psihologije Ajša Džindo. Skupa smišljamo sadržaje za društvene mreže kojima nastojimo odgovoriti na pitanja o mentalnom zdravlju, ali i olakšati svakodnevicu koliko je to moguće. “Nisam tražila” je inicijativa koja je nastala kao podrška ženama koje su pretrpjele seksualno nasilje i uznemiravanje. Inicijativu čine Asja Krsmanović, Ana Tikvić i Matea Mavrak. Iznimno se ponosim objema inicijativama i nadam se da služe svojoj svrsi, a to je da pomognu.
Neizvjesnost koju sobom nosi ovaj period u mnogima stvara osjećaj nelagode. Kako se Vi nosite s njom?
– Meni je neizvjesnost sada poprimila drugi oblik, a to je ovaj kroz majčinstvo. Kad je riječ o virusu, nekako sam opuštenija kako vrijeme prolazi. Ovo je neka datost na koju osim vakcinacije ne možemo utjecati. Vjerujem da će proći i nastojim više uživati u stvarima koje su nam, recimo, silnim lockdownima bile uskraćene, a kažem i fokus je za mene posljednih devet mjeseci potpuno na nečemu drugom.
Vakcinisali ste se u trudnoći. Kako ste se odlučili na taj korak? S kim ste se sve konsultirali, te kako ste se osjećali nakon vakcinacije?
– Vakcinisala sam se iz straha. Covid sam prebolovala na početku trudnoće i antitijela nisam razvila. Bilo je moguće pretpostaviti da bi se situacija sa virusom mogla opet zakomplikovati nakon ljeta, a to je za mene bio deveti mjesec trudnoće. Kapacitet pluća kod trudnica u visokom stadiju trudnoće je slabiji pa su i moguće komplikacije izazvane virusom opasnije. Nisam željela riskirati život. Kada sam došla na vakcinaciju, doktorica koja me je vakcinisala je rekla da su apsolutno sve preporuke od svjetske zdravstvene organizacije. Nuspojave nisam imala, ruka me je boljela i to je sve, ali sam osjećala mir. Nakon porođaja pedijatrica mi je rekla da je sretna mojim izborom i da je i beba dobila antitijela.
Polako se probudila i pozorišna scena. Kada se planirate vratiti na daske koje život znače?
– Ako sve bude uredu, živim predstavama se planiram vratiti već u novembru.
Majčinstvo Vam sjajno stoji, a i odlično izgledate. Koja je tajna Vašeg dobrog izgleda?
– Hvala vam, ja se baš ne mogu saglasiti s vama, još je mnogo viška koji meni lično smeta, ali je malo vremena prošlo tako da ću pustiti tijelo da se oporavi pa onda imati neku realnu sliku situacije.
Šta se sada uvijek nalazi u Vašoj torbi?
– Trenutno silikonske bradavice, gaza, novčanik, sunčane naočale i ruž.