Kada sam oborila prvi rekord, sa svojih osam godina, znala sam da je to ono što neizmjerno volim. Bilo mi je neobično, čudno i dosadno trenirati u malom bazenu u plasteniku. Međutim, zahvalna sam što sam mogla trenirati na bilo kakav način. Do sada sam osvojila više od 600 medalja i blizu 50 pehara
Iman Avdić (14) mlada je i perspektivna bosanskohercegovačka plivačica. Deveti je razred sarajevske osnovne škole „Isak Samokovlija“. Svoju ljubav prema plivanju počela je iskazivati od rane životne dobi, a njime se ozbiljno počela baviti sa šest godina. Već osam godina, kako navodi Iman, takmiči se i obara rekorde. Iman je prije više od godinu postala tema svjetskih medija nakon što je „Reuters“ objavio njenu priču kako u doba pandemije Corona virusa trenira u plasteniku, gdje su joj otac i djed smjestili bazen veličine 3×2. Do sada, Iman posjeduje impozantan broj nagrada, medalja, pehara i oborenih rekorda, a neki od njih su zlatna medalja u disciplini 200 metara mješovito te srebrena medalja u disciplini 400 metara slobodno na nedavno održanom prvenstvu Centralne Evrope u Beogradu. Na Evropskom prvenstvu u Rimu bila je najmlađa učesnica, koja je u utrci 200 metara delfin također oborila državni kadetski rekord. Kako i sama kaže, najveća želja joj je da predstavlja Bosnu i Hercegovinu na Olimpijskim igrama. U školi je odlična učenica, sve svoje obaveze stigne odraditi na vrijeme, tako da se može posvetiti treninzima, u šta smo se uvjerili kada smo i radili intervju za vrijeme njenog treninga na Olimpijskom bazenu u Sarajevu. Plivanje je njena iskrena ljubav i svoj život ne može zamisliti bez tog sporta. Skromna, vrijedna i iskrena, Iman je samo za „Azru“ govorila o treninzima, kako tokom pandemije Corona virusa, tako i sada, ali i o planovima za budućnost.
– Počela sam trenirati plivanje i gimnastiku u isto vrijeme, otprilike kada sam imala pet godina. Ljubav za plivanjem je bila mnogo veća, vrlo brzo sam zavoljela taj sport i, kada sam oborila svoj prvi rekord, sa osam godina, znala sam da je to ono što ja neizmjerno volim. Nakon toga, definitivno sam odlučila da ću se baviti ovim sportom. Gimnastiku sam skroz odbacila – kazala nam je Iman.
Koliko je vremena potrebno da se pripremite za takmičenje?
– Zavisi za koje takmičenje se pripremam i koliko je važno to takmičenje. Ne postoji određeni period, već samo bazni periodi sedmicu do dvije prije takmičenja, imamo lakše treninge, na kojima radimo na određenim specifikacijama.
Osvojili ste mnogo medalja i prepoznati ste na različitim takmičenjima kao kvalitetan takmičar. Koji su Vama najveći uspjesi koje ste do sada postigli?
– Mogu reći da su među najznačajnijima bezbrojni državni rekordi Bosne i Hercegovine, kao i nastup na Evropskom seniorskom i Evropskom juniorskom prvenstvu. Ali, kao svoje najveće uspjehe izdvojila bih dva zlata i srebra s Centralnog evropskog prvenstva za kadete, zlato i dvije bronze s Mediteranskog prvenstva za kadete. Sve je to urađeno bez napora, najvažnije mi je bilo da sam uživala u svim tim takmičenjima.
Kojeg takmičenja se rado prisjećate?
– Definitivno je to moj prvi nastup za reprezentaciju Bosne i Hercegovine u Budimpešti na Evropskom seniorskom prvenstvu, ali za mene svako takmičenje ima svoje čari i svako je lijepo.
Tokom pandemije Corona virusa i lockdowna, otac i djed su Vam napravili izum pomoću kojeg ste mogli trenirati i kada je sve bilo zatvoreno. Kako ste došli na tu ideju?
– Pošto su se zatvorili svi bazeni i mi nismo znali šta da uradimo, a dolazilo je toplije vrijeme, ljeto je tek počinjalo, moji otac, djed i amidža su došli na ideju da stave bazen u plastenik. Efektom staklenika voda se zagrijavala i nije bila hladna, pa sam mogla u tom malom bazenu (3×2) plivati. Uže inače služi, u normalnom bazenu, za povećanje brzine, pred takmičenje da se osjeti više vode, ali u ovom slučaju služilo je da me drži u tom jednom mjestu.
Kako Vam je bilo trenirati u takvom ambijentu? Koliko je trebalo da se naviknete?
– Bilo mi je neobično, čudno i neizmjerno dosadno. Međutim, jako sam zahvalna što sam mogla trenirati na bilo kakav način. Kada su se otvorili bazeni, zahvaljujući tom izumu, mnogo sam se brže vratila u formu, nego da nisam nikako plivala.
Kada ste se vratili na standardne treninge, je li Vam bilo lako vratiti se na staro nakon završetka lockdowna?
– Nije bilo lako navići se, ali bila sam toliko sretna i jako mi je bilo drago što sam se vratila, da ništa drugo nije bilo bitno. Bitno mi je bilo da mogu doći sa svojim drugovima i drugaricama plivati i takmičiti se. Kada nešto volite, ništa nije naporno.
Koliko trenirate sada?
– Treniram šest puta sedmično, nedjeljom je pauza. Svaki dan radim dva do tri treninga. Uglavnom provodim četiri sata dnevno u vodi, sa suhim treninzima, odnosno teretanom. Naravno, tu su i istezanja i vježbe s gumom.
Koliko imate ukupno osvojenih medalja s takmičenja?
– Imam više od 600 medalja i blizu 50 pehara.
Koje su Vam najdraže plivačke discipline?
– Najdraže discipline su mi 200 delfin i 400 kraul.
Jeste li najbolji u tim disciplinama?
– Najbolja sam u 200 i 400 mix, koje su mi također jako drage. Ali, ove koje sam navela više volim da plivam.
Koji su Vam planovi za budućnost?
– Ubrzo idem na takmičenje u Srbiju, u Zrenjanin, gdje ću pokušati isplivati normu, odnosno trebam postići rezultat za kvalifikaciju na Svjetsko prvenstvo u Abu Dhabiju, u malim bazenima, koje se održava od 9. do 20. decembra. A kad je riječ o daljim planovima, spremam se za EYOF u Slovačkoj 2022. godine.
Koji Vam je neostvareni cilj?
– Moja najveća želja je predstavljati Bosnu i Hercegovinu na Olimpijskim igrama i nadam se, osvojiti zlatnu medalju.
Šta Vam je ili ko Vam je najveća motivacija u radu?
– Trenirala sam s vrlo dobrim plivačima u Bosni i Hercegovini i na njih sam se ugledala kad sam bila mala. Osim njih, moji uzori su mađarska plivačica Katinka Hosszu i švedska plivačica Sarah Sjostrom.
Ko je Vaša najveća podrška?
– To su definitivno moji roditelji i moj amidža. Čitava moja porodica, ustvari. Oni su uvijek tu uz mene. Ne smijem izostaviti ni svoje prijatelje koji mi uvijek pružaju podršku. Svi me zaista uvijek podržavaju, i prije i poslije rezultata.
Vaš otac je ujedno i Vaš trener plivanja. Je li još neko u Vašoj porodici sportist?
– Moj amidža je moj trener u teretani, dok je moj otac trener plivanja. Amidža, mama, tata svi su završili DIF (Državni institut za fiskulturu), odnosno Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Sportska smo porodica.
Imate li brata ili sestru? Bave li se oni nekim sportom?
– Da, imam mlađeg brata i mlađu sestru. Oni, također, treniraju plivanje. Sestra, osim plivanja, trenira gimnastiku, a brat fudbal.
Kako Vaši prijatelji, drugovi i drugarice iz razreda reagiraju na Vaše uspjehe?
– Jako me podržavaju. A kad je riječ o školskim obavezama, prvenstveno se moram zahvaliti svom razredniku i svim svojim nastavnicima. Inače, odlična sam učenica, prosjek mi je 5,0. Nastavnici mi mnogo pomažu i pokušavaju da me oslobode ili da mi odgode obaveze. Kada nešto propustim u školi, svi nastavnici se trude da mi olakšaju, zaista imaju razumijevanja. Drugovi su, također, tu i pomažu mi, ali, naravno, ima i onih koji su ljubomorni.
Koju srednju školu planirate upisati?
– Drugu ili Treću gimnaziju.
