Hranitelji Maida i Vedad Gljiva nesebično su jednom djetetu pružili topao dom

Piše: Zerina Tihic

Svijest o hraniteljstvu kod nas nije razvijena. Sasvim slučajno sam vidjela plakat u tramvaju i odlučila sam da pozovem broj koji je pisao na plakatu. Svima mnogo znače ljubav, pažnja, kao i funkcionalna porodica, a naročito djeci. Žao nam je što ovo nismo ranije uradili

U Bosni i Hercegovini veliki broj djece odrasta bez adekvatnog roditeljskog staranja, koja usljed nemogućnosti života u vlastitoj biološkoj porodici budu smještena u ustanove socijalne zaštite. Jedan od najboljih načina da se ovoj posebno osjetljivoj i ranjivoj populaciji pruže zaštita, ljubav i podrška jeste hraniteljstvo. Hraniteljstvo predstavlja oblik zaštite izvan vlastite porodice koji se osigurava djetetu ili odrasloj osobi uz adekvatan porodični smještaj. Osim toga, djetetu se pružaju njega i briga o zdravlju, obrazovanju, te podrška za uspostavljanje i održavanje veza s biološkom porodicom, rodbinom, prijateljima i lokalnom zajednicom, kao i podrška za očuvanje ličnog, porodičnog i nacionalnog identiteta. Da bi hranitelj preuzeo brigu o djetetu bez roditeljskog staranja, potrebno je da ispunjava određene uslove propisane Zakonom o hraniteljstvu FBiH, te da prođe stručnu procjenu i edukaciju. U okviru JU “Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo“ formirana je Služba za hraniteljstvo. Služba za hraniteljstvo nastoji stvoriti što kvalitetnije uslove da se djeci i odraslim osobama koje se nalaze na smještaju osigura podrška za vrijeme smještaja u hraniteljsku porodicu, te obezbijediti podršku hraniteljskim porodicama.

Maida Šabanović-Gljiva (37) po profesiji je frizerka, a njen suprug Vedad Gljiva (37) trgovac. Ovaj bračni par jedan je od rijetkih primjera ljudi u Bosni i Hercegovini koji se odlučuju na hraniteljstvo. Razlog donošenja ove odluke je prvenstveno nemogućnost biološkog roditeljstva, a kasnije se sve odvilo slučajno. Tokom vožnje u tramvaju Maida je primijetila plakat na kojem se oglašavala Služba za hraniteljstvo, odlučila ih je kontaktirati i pokrenuti proceduru. Ovog puta samo za magazin „Azra“ Maida i Vedad su ispričali kako je tekao kompletan proces dobijanja hraniteljstva, koji su najznačajniji i najljepši trenuci otkako su postali hranitelji jednog djeteta.

– Hraniteljstvo za nas prvenstveno predstavlja ispunjenje našeg životnog sna da postanemo roditelji. Htjeli smo to na bilo koji način, s obzirom na to da, nažalost, nemamo biološku djecu.

Da li ljudi u BiH imaju razvijenu svijest o tome šta je hraniteljstvo i kakav je to oblik zbrinjavanja djece?

– Svijest o hraniteljstvu nije razvijena ni kod nas, ni generalno u našem regionu. Razlog tome je nedostatak informacija o ovoj temi, kao i neznanje o tome šta je, zapravo, hraniteljstvo.

 

Koliko hraniteljstvo pomaže djeci i utječe na njihov emocionalni i fizički razvoj?

– Hraniteljstvo mnogo pomaže djeci u njihovom psiho-fizičkom i emocionalnom razvoju, koje se znatno primijeti nakon određenog perioda u hraniteljskoj porodici punoj ljubavi, pažnje i posvećenosti.

 

Mnogi često u nedostatku informacija povezuju hraniteljstvo s usvojenjem. Koja je razlika između ta dva pojma?

– Kao što je navedeno, zbog nedostatka informacija, mnogi ne prepoznaju razliku između ta dva pojma, a razlika u tome je što u hraniteljstvu ne posjedujete sva prava nad djetetom, jer ta prava ima njegov skrbnik, dok kod usvajanja vi imate sva prava nad djetetom kao kod biološke djece.

 

Koje vrste hraniteljstva postoje i koje ste Vi izabrali?

– Postoji više vrsta hraniteljstva, kao što su tradicionalno, specijalno i brzo hraniteljstvo. Mi smo lično odabrali tradicionalno i brzo hraniteljstvo. Sasvim slučajno sam vidjela plakat u tramvaju i odlučila sam da pozovem broj koji je pisao na plakatu, te kontaktiram ovlaštene ljude. Dogovorila sam s gospođom Mirelom sastanak, a nakon ugodnog razgovora zakazale smo termin i s mojim suprugom. Poslije je sve krenulo brzo i spontano.

 

Šta je najljepše kada je riječ o hraniteljstvu?

– Najljepše je kada vidite napredak u razvoju djeteta, kao i najslađi osmijeh i sjaj u okicama.

Kako se postaje hranitelj? Koja je procedura?

– Nakon prvog sastanka brzo uslijedi novi poziv, ukoliko se odlučite da postanete hranitelj. Poslije treninga i testiranja slijedi papirologija, koja iziskuje mnogo vremena, kao i kod drugih stvari. U našem slučaju, bila su potrebna četiri mjeseca do konačnog cilja i djeteta u našem domu.

 

Koliko znači djetetu, kojem je potrebno hraniteljstvo, hraniteljska porodica?

– Svima mnogo znače ljubav, pažnja, kao i funkcionalna porodica, a naročito djeci.

 

Je li teško uskladiti odnose na samom početku?

– Na početku je teško uskladiti odnos i s djetetom i s hranjenikom. Nama je trebalo šest mjeseci, ali, hvala Bogu, kasnije je sve došlo na svoje.

 

Kakve su bile Vaše reakcije, a kakve djetetove, nakon što je stiglo u Vašu porodicu?

– Mi smo bili zbunjeni, ushićeni, sretni, zaista pregršt emocija u jednom danu. Ipak, sve se nekako slegne i krene se ispočetka s nas troje. Sada ne žalimo ni minute i nikada nismo otkako je dijete kod nas. Žao mi je što ovo nismo ranije uradili.

Pročitajte još