Ime smo sasvim slučajno čuli prvi put dok smo sjedili s prijateljem na kafi. Kada gledate svog muža kako je dobar prema vašoj bebi, rađa se još veća ljubav. Gotovo 90 posto naših poruka sada je „da li je jela“,“šta radi beba“,“je li sve uredu“
Melisa Dizdar, na društvenim mrežama poznatija kao „Budi drugačija“, influnserica i youtuberica je koja svojom jednostavnošću i prizemnošću privlači pažnju javnosti. Snimajući svoju realnu svakodnevicu njen kanal sada broji blizu 20.000 pratitelja. Rođena Travničanka s adresom u Sarajevu nedavno se ostvarila u ulozi majke. Na svijet je stigla djevojčica koja u njihov dom unijela radost, te je njihova svakodnevica sada užurbanija, ali zasigurno i ljepša. Samo za „Azru“ Melisa je podijelila fotografije kćerkice Meline, te opisala emocije i ljubav koje vladaju u njihovom domu.
Na početku razgovora otkrila je kako protiču prvi dani s bebom.
– Slušajući druge kako govore da imaju osjećaj da njihov život prije bebe nije ni postojao, uvijek sam mislila „Bože kako je moguće“, no to zaista jeste tako. Imam osjećaj kao da sam do sada negdje lutala tako prazna i neispunjena i da sam samo trebala postati majka kako bi moj život dobio smisao. Čovjek dobije još veću želju za životom. Tek sada još više želimo da se trudimo i radimo, kako bi naš mali svijet bio baš onakav kakav želimo. Nama je porodica najvažnija stvar na svijetu – uz osmijeh će Melisa.
Kako teče oporavak od porođaja? Imate li savjet za mlade mame?
-Trebalo nam je nekoliko dana da se vratimo u normalu fizički i psihički te shvatimo šta i kako dalje. U prvim danima smo se učili i mi i beba. Naučili smo da je strpljenje najvažnije u svemu. Također, čovjeku znači da čuje savjete drugih, te da osjeti toplinu najbližih. Mi smo, srećom, imali podršku prijatelja i porodice u svemu. A, veliku pomoć sam imala i od svojih pratitelja koji su nam svakodnevno pisali savjete o svemu što beba prolazi u prvih mjesec dana. Budućim mamama savjetujem da se naoružaju ljubavlju i strpljenjem.
Djevojčici ste dali lijepo ime, Melina. Ko je i kako odabrao ime, ima li Vama neko posebno značenje?
– Ime smo sasvim slučajno čuli prvi put dok smo sjedili s prijateljem na kafi. Tada još nismo znali spol bebe, samo smo se pogledali i rekli „ako bude djevojčica, zvat’ će se Melina“ i nekoliko mjeseci kasnije naša Melina je pored nas.
Kakva je Melina kao beba? Kako biste je opisali?
– Melina i mi se još upoznajemo, trudimo se upoznati naše dijete i prilagoditi se njoj, ne porediti je s drugima. Radimo sve po osjećaju bez ikakvih strogih pravila. Ostaje nam da vidimo kakva će biti, Bože zdravlja samo.
Koliko Taid pomaže u obavezama oko kćerke? Kako ste rasporedili obaveze?
– Iskreno, imala sam veliki strah. Taid i ja smo u braku skoro tri godine, nikada nije htio da priđe djetetu, a kamoli da ga pomazi ili podigne. Riječ je o bratovoj djeci i djeci rođaka, imao je strah i uvijek je kroz šalu govorio kako ću ja sve raditi oko bebe jer on „ne smije“. Od prvog trenutka kada je ugledao Melinu on je ostao opčinjen njom i odmah je sve radio sam. Kada smo zajedno, on se doslovno otima da on sve sam radi oko nje. Mogu samo da budem zahvalna na ovakvoj porodici.
Kako se Taid snalazi u ulozi tate?
– Kao što rekoh, Taid od prvog dana ima poveznost sa svojom, kako on kaže, mezimicom. Mislim da svaka majka sanja o tome da njen suprug bude dobar prema njihovoj djeci koliko i prema njoj. Kada gledate svog muža kako je dobar prema vašoj bebi, rađa se još veća ljubav, jer onda znate da sve što ste prošli nije bilo bezvrijedno, osim ljubavi koje pruža dijete, ono što sve to upotpunjuje jeste i uloga muškarca. Moj muž važi za jednog mrguda, kako se interno šalimo. Kroz posao i u društvu je uštogljen i strog, karakterom težak i ters. Svi smo očekivali da će takav i ostati. Međutim, trebala nam je jedna Melina da vidimo koliko mrgudi mogu voljeti.
Imate li zajedničke rituale koje ne propuštate?
– Imali smo naše rituale prije bebe koji su se odnosi na naše zajedničko vrijeme. Sad kada je beba tu sve je okrenuto prema njoj. Nakon noćne rutine i kupanja bebe ispijamo čaj i razgovaramo o tome kakav nam je bio dan.
Koliko se Vaš odnos promijenio kada ste postali roditelji? Koliko imate vremena za sebe, samo za vas dvoje?
– Primijetila sam drastičnu razliku s obzirom na to da Taid i ja nismo imali mnogo komunikacije tokom dana. Nismo ometali jedno drugo na poslu i razgovarali bismo uglavnom tek kada se vidimo kući. Sada je to već drugačije, 90 posto naših poruka je „da li je jela“,“šta radi beba“,“je li sve uredu“ (smijeh). Osim toga, imam osjećaj da se još bolje upoznajemo. U Sarajevu smo sami, moji roditelji i Taidova mama žive u Travniku i viđamo se vikendima, tako da smo oslonjeni jedno na drugo. Prilagođavamo se jedno drugom, a zajedno se prilagođavamo bebi.
Jeste li doživjeli baby blues (postporođajna depresija)?
– Teško pitanje. Moram priznati da sam i ja imala neke kratke momente koje sam primjetila kao promjene raspoloženja i posljedicu nespavanja što je sasvim normalno. Život vam se upravo okrenuo za 360 stepeni, postali ste majka, dobili ste bebu za koju ste odgovorni. Brinete se da li će sve biti okej, da li sve radite dobro, kako će sve proći. Naravno da će svaka od nas doživjeti neki način postporođajne depresije i mislim da to trebamo prihvatiti razumno kao normalno stanje svake žene.
Dojite li?
– Da. Trudim i dajem sve od sebe da tako i ostane. Ovim putem pružam podršku svakoj majci koja je uspjela u tome i onima koje nisu još. Nije jednostavno zaista, noćni podoji su jako iscrpljivi i vjerujem da je podjednako teško i majkama koje ne doje, jer i one brinu o svojim bebama jednako kao i svi. Voljela bih da mi Balkanci malo manje osuđujemo jedni druge. Otkako sam se porodila ovo su mi pitanje najčešće postavljali. Šta ako ne dojim, da li sam loša majka.. Samo opušteno, drage majke, sve smo mi dobre prema našoj djeci i dajemo sve od sebe. Budimo podrška jedna drugoj.
Kažu da se dijete uči životnim navikama i vrijednostima od malena, te da će tako i biti kako bude odrastalo. Čemu ćete vi težiti da naučite svoju kćerku kako bude rasla?
– Smatram da je dijete u većini slučajeva ogledalo svojih roditelja, dok posmatram sebe i muža to mogu zaključiti. Svako od nas se trudi da djetetu bude najbolji primjer kroz život. Ja sam odrastala uz vrijedne, skromne i hrabre roditelje, neustrašive i takva sam i sama željela biti. Taid i ja želimo prenijeti dobre manire. Trudimo se živjeti pristojan život daleko od nekih modernih pravila i uštogljenih ramova u koje danas žele staviti mlade bračne parove i djecu. Želimo da naše dijete bude zdravo, prije svega, te da bude dobar čovjek, da zna šta su prave vrijednosti i šta je značenje porodice. Da bude samostalna, vrijedna i da se oslanja na sebe. Da kroči podignute glave putem svojih snova i da svoju ličnost izgradi sama. Odgoj djeteta je zaista velika zadaća.
Kažu da u životu ništa ne treba planirati, jer nikada ne znamo šta nam se u njemu servira, ali biste li u budućnosti voljeli imati još djece?
– Saglasna sam. Prije Meline smo planirali svašta, pitali se zašto se neke kockice nisu posložile kako smo željeli, međutim, sada vidimo da sudbina sama servira onako kako je najbolje za nas. Porodica je najveća blagodat i svakako da bismo željeli da imamo, prije svega, zdravu i složnu porodicu, time i još djece ako Bog da.
Niste tipičan influenser, ne prikazujete život kao postupno savršenu stvar. Koliko je danas teško biti drugačiji?
– Moj naziv „Budi drugačija“ znači zapravo „biti svoj“. U trenutku kada sam počela snimati svoj život bila sam neshvaćena i odbačena u svijetu influensa. Stalno su mi pristizale poruke tipa „zašto uopšte snimaš svoj dan u kući, koga to zanima“. Nisam snimala challange i aktuelne teme, nego sam snimala ono što se meni činilo zanimljivo i u čemu sam uživala.
Izabrala sam i teme koje ne dotičem kao što su poslovi koje radimo muž i ja, ne pričamo o politici i temama koje i mi sami ne želimo slušati u društvu. To je jednostavno naše mjesto za odmor i opuštanje uz lijep razgovor s pratiteljima u komentarima ispod naših videa.
Foto: Belma ART