Elvedina Muzaferija (22), najuspješnija bh. skijašica, ove godine je ponosno predstavljala našu zemlju na Zimskim olimpijskim igrama u Tokiju, gdje je zauzela 25. mjesto, što je najbolji rezultat u historiji bh. skijanja na zimskim olimpijadama. Nakon velikog uspjeha na Olimpijadi, Elvedina je otišla na svjetski kup u Švicarskoj, te i tamo niže zavidne rezultate. Direktno iz Švicarske, za „Azru“ Elvedina je govorila o postignutim uspjesima, rezultatima, ali i svom sportskom načinu života, te koliko je potrebno odricanja da bi postigla današnje rezultate.
Kakav je osjećaj predstavljati svoju zemlju na Olimpijskim igrama i ući u historiju bh. skijanja?
– Osjećaj je divan, jer čitav život trenirate i onda imate dvije sedmice, koliko traju Olimpijske igre, da pokažete šta znate. Na OI svi nekako imaju još veću ljubav prma svojim državama, jer je to poseban ponos.
Trenutno vozite svjetski kup u Švicarskoj, koliko ste se pripremali za to natjecanje?
– Protekli vikend je za mene odlično prošao, još dva puta sam bila u bodovima u svjetskom kupu sa 21. i 29. mjestom. To su i najbolji rezultati u ovoj disciplini za mene, a i za BiH.
O čemu razmišljate prije nego krenete iz startne kućice?
– Prije starta uglavnom razmišljam o stazi i dijelovima na koje trebam obratiti posebnu pažnju, tj. ključnim dijelovima staza, te, naravno, o svom skijanju da ne pravim greške (smijeh).
Da se ne bavite skijanjem, šta bi bio Vaš životni poziv?
– To je teško pitanje na koje ni sama ne znam odgovor, jer od svoje šeste godine sam u skijanju i to mi je najbitnije u životu.
Kakav je položaj žene u bh. sportu?
– Mislim da BiH ima problem da žene u sportu ne shvata ozbiljno, počevši od skijanja, u našim krugovima stalno se može čuti da je žensko skijanje mnogo lakše. U svijetu to nije tema koju treba spominjati. Nadam se da će se i kod nas to promijeniti, ne samo u skijanju nego u svim sportovima.
Za velike rezultate koliko je potrebno ulaganja?
– Prije svega, potreban je pojedinac koji želi te rezultate. A onda ulaganje cijele zajednice, u skijanju su to velika ulaganja, jer i kada je ljeto, mi mormao tražiti snijeg na drugim kontinentima.
Kada niste na skijama i stazi, gdje provodite slobodno vrijeme?
– Posljednjih godina provodim mnogo vremena na skijanju, a kada sam kod kuće imam svakodnevne treninge u teretani, tako da slobodno vrijeme uglavnom koristim za odmor ispred TV-a ili uživam u nekoj laganoj šetnji. Ali, život skijaša je prilično dosadan. Nakon duge sezone imamo nekoliko dana odmora i odmah kreću pripreme za narednu sezonu, i tako u krug (smijeh).
Kako počinje Vaša ljubav prema skijanju? Jeste li od djetinjstva znali da je to Vaš put?
– Počela sam skijati sa 3-4 godine, a od šeste godine se takmičim. Sjećam se tih nekih početaka i jednostavno 16 godina poslije sam još u skijanju, a ni sama ne znam odakle ljubav, samo se desilo.
Možete li neki savjet podijeliti s nama, koji Vam je ostao upečatljiv na početku karijere?
– Sjećam se, kada sam imala 14 godina, bili smo na glečerima i do lifta smo imali dugu ravninu nakon staze i naravno samo smo ravno išli, dok nam trener nije rekao da i dok idemo ravno razmišljamo o skijanju i pravimo zavoje, jer svaki zavoj dodatno koji napravimo nas vodi stepenicu više ka pobjedi, dok će naši konkurenti samo ići ravno. Toga se uvijek sjetim kada imam prostora između treninga i lifta.
Koliko je bilo odricanja tokom života da biste danas bili tu gdje jeste?
– Za skijanje treba mnogo putovanja, tako da je bilo i mnogo odricanja. Počevši od toga da nisam išla u školu, nisam imala vremena za druženje itd. Kada sam bila mlada, to mi je smetalo, a sada vidim da nisam ništa propustila i da sam odabrala pravi put.
Da se u svakom trenutku možete teleportirati negdje, gdje biste otišli?
– To zavisi od raspoloženja. Nekad bi bilo cool da možemo skijati ujutro negdje, a poslije spavati kod svoje kuće, a ne u hotelima. A nekada bi to bila neka plaža, sunce i +30 Celzijevih stepeni.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?
– Teško bih izdvojila nešto, neki dani su bolji neki lošiji, ali ponosim se svim uspjesima i neuspjesima, jer znam da sam ih sama zaslužila.
Koliko se život profesionalnog sportiste razlikuje od života „običnih“ ljudi?
– Mislim da se naši životi mnogo razlikuju, jer zamislite da vi svoje dijete od 7-8 godina pošaljete 10 dana negdje da skija, počevši od toga, a kako rastemo u sportu, izrastamo u potpuno drugačije ljude od onih koji nisu bili u sportu. Nekada mi poznanici kažu kako sam sretna što putujem stalno, ali se nikada ne zapitaju kako je mijenjati hotelske sobe svaka 2-3 dana, te spakovati sve u dva kofera koja nosite pet mjeseci sa sobom, koliko traje sezona. Ali, meni je drago da sam izabrala ovaj put i ništa ne bih promijenila.
Nakon Olimpijade i Svjetskog kupa, hoćete li sebe počastiti odmorom? Kako zamišljate idealan odmor?
– Ovo je do sada bila tajna, ali ubrzo bi se saznalo, pa što da ne i odmah. S obzirom na to da ovog ljeta planiram svadbu, svoj odmor ću iskoristiti za vjenčanje i odlazak na bračno putovanje. Naravno, na nekoj plaži, što dalje od zime i snijega (smijeh).