Ponosan sam jer sam imao divne roditelje koji su mi usadili najvažnije vrijednosti, izveli me na pravi put i vjerovali u mene. Ono što sigurno znam jeste da ih nikada nisam, niti ću ih ikada iznevjeriti
Razgovarala: Selma Hodo-Petrović
Sergej Ćetković jedan je od najpopularnijih i najvoljenijih kantautora u našoj regiji. Godina koja je iza nas donijela mu je mnogo toga, tužne momente i veliku bol za gubitkom oba roditelja, ali i veliku sreću zbog poslovnih uspjeha. Tokom svoje 20 godina duge karijere Sergej je uvijek stvarao muziku koja traje i koja se voli. Sa Sergejem smo govorili o muzici, karijeri, ali i porodici, te o tome kako je na njegov život utjecala pandemija Covida.
– Poslije prvobitnog šoka koji su, vjerujem, svi doživjeli, kada nam se život potpuno promijenio prije dvije godine, shvatio sam da ne smijem da gubim optimizam i nadu da će pandemija proći. Nisam želio da paničim, kako zbog sebe, tako i zbog svoje porodice i okruženja te sam pokušao na najbolji mogući način da prihvatim novonastalu situaciju. Sada je već sve postalo sastavni dio našeg života, gotovo svi smo imali ovaj virus i nadam se da će skoro svemu doći kraj. Trudio sam se da vrijeme kada smo bili u karantinu i kada je mogućnost kretanja bila drastično smanjena nego danas, provedem na kreativan i kvalitetan način sa svojom porodicom. Shvatio sam da je zdravlje najvažnije i pokušao da u skladu s tim organizujem svoj život – kaže Sergej na početku svog razgovora za „Azru“.
Za vrijeme pandemije dugo je bilo zabranjeno održavati koncerte, koliko Vam je u tom periodu nedostajala publika i kakav je bio osjećaj ponovo stati pred nju?
– Vjerujem da će vam svaki muzičar reći da je to bio jako težak period i ja nisam izuzetak. Mnogo puta sam rekao da mi bez publike ne postojimo i da virtuelni koncerti nikada ne mogu da zamijene one prave, koji su nama razlog stvaranja i trajanja. Nikada neću zaboraviti prvi susret s publikom nakon dugo vremena, tu emociju, ljubav, energiju, atmosferu. Ti prvi koraci dok sam izlazio na scenu na tom koncertu su mi se urezali u pamćenje, jer nikada ranije nisam osjetio takvo uzbuđenje. Nadam se da će ubrzo Covid ostati iza nas i da ćemo se vratiti normalnom životu i pravim, velikim koncertima.
Iza Vas je karijera duga 20 godina, mada su od prve pjesme prošle 24 godine. Mnogi bi rekli savršena karijera, bez mrlje, skandala i svega što ova profesija sobom nosi. Koliko se ponosite ovom činjenicom i biste li nešto u svojoj karijeri promijenili?
– Najviše se ponosim time što ste spomenuli te što sam ostao dosljedan sebi u svakom smislu. Naravno da je bilo lutanja, grešaka i sumnji, što je i normalno kada je čovjek mlad, ali kako su godine prolazile, bio sam sve sigurniji u sebe, svoj put i svoju muziku. Vjerujem da je ta istrajnost rezultirala uspjehom i lijepom karijerom. Kada se osvrnem, apsolutno ništa ne bih mijenjao i veoma sam zahvalan za sve što sam uspio da uradim, doživim i iskusim.
Kada ste počinjali svoju karijeru, jeste li zamišljali da ćete jednog dana praviti velike solističke koncerte u cijelom našem regionu?
– Nikada nisam imao velike i preambiciozne snove, ali vjerujem da svako ko se bavi muzikom na početku sanja o takvim koncertima. To je nešto najljepše što postoji u našem poslu, osim samog stvaranja pjesama. Nisam želio da prenagljujem, ni da s jednim hitom pravim koncerte, već sam išao polako, korak po korak i onda, baš u pravo vrijeme, sve se otvorilo i koncerti su počeli da se nižu. Tada sam sebi dopustio da uživam u ostvarenim snovima.
Kada pogledate unatrag, koja je pjesma bila Vaša lična karta, a koja je Vama osobno najdraža i zbog čega?
– “Pogledi u tami“ su svakako prekretnica u mojoj karijeri, ali tu je i “Prsten na sto“ i mnoge druge divne pjesme koje i danas volim da pjevam. Nikada ih ne izdvajam, niti pravim neku klasifikaciju. Svaka je na svoj način lijepa, svaka ima svoju emociju i težinu. Ono što je meni najvažnije jeste da su sve stvorene iz srca i iskreno i publika je to prepoznala.
Prije osam mjeseci objavili ste pjesmu “Kofer”, a potom ste najavili i novi album. Kada publika može očekivati nove pjesme?
– Nadam se da ćemo ovog proljeća konačno moći da svečano objavimo novi album. Dugo sam ga pripremao, Covid je pomjerio mnoge planove, ali kako uvijek kažem, za dobre stvari nikada nije kasno. Jedva čekam da publika čuje nove pjesme, jer su zaista potpuno drugačije od svega što sam do sada radio, ali uvijek s mojim pečatom i emocijom koja je njihova suština.
Od djetinjstva ste živjeli muziku. Jeste li se ikada poželjeli baviti nečim drugim i zbog čega?
– Bilo je perioda kada sam razmišljao da ostavim muziku i odem negdje daleko, ali jednostavno srce vam uvijek pokaže pravi put, čak i u momentima kada sumnjate u sebe. To je ona dosljednost o kojoj sam govorio. Kada osjećate da ste za nešto rođeni i znate da biste u bilo kom drugom poslu bili manje uspješni, onda morate da istrajete, jer kvalitet uvijek ispliva, i svaki trud se isplati.
U tom periodu, jeste li imali nekog muzičkog uzora?
– Oduvijek sam volio pop muziku bivše Jugoslavije, Olivera Dragojevića, Kemala Montena, Zdravka Čolića, Arsena Dedića… Imao sam sreću da pripadam generacijama koje su djetinjstvo provele u nekim ljepšim vremenima uz divnu muziku, kakva se danas rijetko stvara.
Vaša supruga i Vi ste poznati po skladnom braku i svoje kćerkice vaspitavate po načelu ljubavi i moralne vrijednosti. Kako Vam to uspijeva u ovom suludom vremenu? Mijenja li ljubav svoje oblike u braku?
– Ljubav ne mijenja oblik, ni jačinu, ni snagu. Ona samo ponekad promijeni fokus u zavisnosti kome je u nekom trenutku više potrebna. Djeci, meni ili Kristini. U tome i jeste njena suština, da je dijelimo, razmjenjujemo, čuvamo. Da svako dobije onoliko koliko mu treba, a da sveukupno svi zajedno budemo sretni. Vremena jesu teška i neizvjesna, ali se trudimo od početka da u našoj porodici njegujemo prave vrijednosti i lijepe emocije, jer vjerujem da samo tako djeca mogu postati kvalitetni ljudi, a mi ostvareni na tom najbitnijem polju u životu.
U kakve biste ljude voljeli da odrastu Vaše kćerke?
– U dobre, poštene, čestite, snažne i iskrene. Vidim da smo na dobrom putu i ponosim se time.
Nažalost, u protekloj godini izgubili ste oba roditelja. Čini se da koliko god imao godina, kada taj trenutak dođe, čovjek nije spreman na takav gubitak. Koliko je to Vas promijenilo?
– Nisam sebi dozvolio da se slomim, jer vjerujem u ponovni susret, nekada, negdje… Tuga ostaje, praznina ostaje, i čovjek nauči s tim da živi. Ponosan sam jer sam imao divne roditelje koji su mi usadili najvažnije vrijednosti, izveli me na pravi put i vjerovali u mene. Ono što sigurno znam jeste da ih nikada nisam, niti ću ih ikada iznevjeriti.
Koje životne vrijednosti su Vam roditelji usadili, a koje ćete prenijeti i na svoje kćeri?
– Poštenje, čestitost, iskrenost, ljubav, osjećaj da pomogneš drugima, da im se nađeš, da dijeliš, da hrabro ideš kroz život, da vjeruješ u sebe i ono što radiš, da umiješ da voliš i da sve u životu, a mislim i na dobro i na zlo, prihvataš s dostojanstvom.
Odavno je poznat Vaš serijal crtanih filmova „Lola i Mila“. Radite li na novim epizodama i kakve avanture čekaju Lolu i Milu?
– Konstantno radimo na novim epizodama, kako su one starije, tako su i ideje za serijal raznovrsnije i zabavnije, tako da zaista uživamo u tome i radujemo se svakoj novoj priči.
Kakvi su Vam poslovni i privatni planovi za naredni period, i postoji li mogućnost koncertne turneje u našoj zemlji?
– Nadam se da će ih biti. Čim album bude objavljen krenut ću na koncertnu turneju i nadam se da nas ništa neće spriječiti da se družimo, uživamo i pjevamo zajedno.