April je u cijelom svijetu mjesec podizanja svijesti o carskom rezu. Prvi carski rez uradio je 1868. godine Horatio Storer kod žene koja je imala ogroman tumor u predjelu vagine. Tri godine kasnije akušer iz Milana Eduardo Poro uradio je carski rez prilikom kojeg je odstranio i maternicu. Carski rez je postao popularan tek tokom 20. stoljeća, mada se na njega sada gleda s lakoćom. Prvenstveno su tome pridonijeli unaprijeđena operativna tehnika, razvoj anestezije i upotreba antibiotika, što je dovelo do smanjenja komplikacija i smrtnosti majki. O carskom rezu i oporavku nakon operacije razgovarali smo s ginekologinjama Ninom Tiršom i Hanom Štimjanin
Koliko puta smo čuli komentar kako je nekoj ženi porođaj bio lagan jer je učinjen carskim rezom? U današnje vrijeme se na vaginalni prirodni porođaj gleda kao na jedan iscrpljujući i jako bolni način, a carski rez kao bezbolni, elegantni i porođaj dovršen za čas.
– Razvijanjem medicine i hirurških tehnika i carski rez kao operativna metoda dovršenja trudnoće se razvio, usavršio i samim tim sigurno postao manje rizičan i sigurniji nego ranije, kako za majku tako i za dijete. Međutim, reći ću da je to zapravo samo jedna strana medalje, i da druga strana medalje svakako nosi brojne moguće komplikacije, kao i svaki operativni zahvat. Ova operacija nije bezazlena i praćena je mnogo većim morbiditetom i mortalitetom nego vaginalni porođaj – objasnila nam je na početku razgovora specijalistica ginekologije i akušerstva u Kantonalnoj bolnici u Zenici Hana Štimjanin.
Također nam je pojasnila na koji način se izvodi carski rez ili, kako doktori ga nazivaju, sekcija.
– Nakon uvođenja pacijentice u anesteziju pere se operativno polje i priprema se operacija. Ona počinje najčešće vodoravnim rezom na koži oko dva centimetra iznad simfize oko gornjeg ruba stidnih dlaka i smatra se estetski prihvatljivom. Moguć je i vertikalni rez u sredini trbuha između pupka i simfize koji je estetski manje prihvatljiv, te se vrlo rijetko i primjenjuje. Dalje se ulazi u trbušnu šupljinu, odvoji se mokraćni mjehur od materice ako je potrebno, zatim se otvori materica, izvadi se beba, pa posteljica, te se hirurškim šavom zatvori prvo materica, rekonstruira se trbušni zid i potom se zašije koža. Nakon zbrinjavanja ovog završnog sloja, pacijentica se budi iz anestezije.
Razlozi zbog kojih se radi carski rez
Carski rez može biti primarni, gdje se prvi put radi rez na maternici ili sekundarni, nakon prethodnog reza ili više njih. Također, razlikujemo elektivni, odnosno unaprijed planirani te hitni carski rez.
– Ranije je carski rez korišten samo kao metoda za spašavanje života majke u situacijama tokom prirodnog porođaja koje su izuzetno opasne po nju, npr. obilna krvarenje, te rjeđe za spašavanje djeteta u slučaju smrti majke. S vremenom se proširila lista stanja i bolesti kod kojih se odlučujemo za carski rez, a zbog nepravilnosti kod majke (zdjelica, maternica, posteljica) ili ploda. Međutim, smrtnost i obolijevanje majki je pet puta češća u poređenju s prirodnim porođajem (krvarenje, sepsa, tromboza i embolija i embolija amnionskom tečnošću), a u narednim trudnoćama veći je rizik niske i urasle posteljice i rupture maternice, mada postoji skroman protektivni efekt carskog reza na srednji stepen mokraćne inkontinencije kasnije u životu – objašnjava spc. ginekologije i akušerstva u Općoj bolnici „Prim.dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu, Nina Tiršo.
Najčešći razlozi zbog kojih se uradi više od 85 posto carskih rezova su: prethodni carski rez, nepravilnosti u toku porođaja, nepravilnosti položaja ploda i ugroženost ploda.
– Carski rez se svakako planira u slučajevima kada je nemoguć prirodan porođaj. Neke od apsolutnih indikacija su sužena zdjelica i tumori vagine, koji bi onemogućili izlazak djeteta. Relativne indikacije su situacije u kojima ni prirodni porođaj nije potpuno nemoguć, a uključuju relativno suženu zdjelicu, predležeću posteljicu, nepravilnosti položaja djeteta, prethodni carski rez, prednjačeći zadak, sumnja na nesrazmjer veličine zdjelice i ploda, bolesti majke koje onemogućavaju dugi porođaj. U slučajevima akutne ugroženosti ploda radi se tzv. hitni carski rez – kazala je dr. Tiršo.
Osim medicinskih, postoje i paramedicinske indikacije, koje su najviše odgovorne za povišenu stopu rađanja carskim rezom, npr. bolji društveni i ekonomski položaj trudnice i izražena želja ili zahtjev za ovakvim načinom porođaja, kao i snižen prag tolerancije akušera za postavljanje sumnje u postojanje ugroženosti ploda.
Opća ili spinalna anestezija
Carski rez predstavlja jedan od najčešćih velikih operativnih zahvata u akušerstvu, pri čemu se kroz rez na koži, te mišiće prednjeg trbušnog zida i rez na maternici, porađa plod, dok je majka pod nekim vidom anestezije. Ranije je to u pravilu bila opća anestezija, a danas se češće koristi regionalna, tzv. spinalna anestezija, koja se pokazala manje štetnom i za majku i za plod.
– Osnovna razlika je u stanju budnosti pacijentice tokom rađanja carskim rezom. Opća anestezija podrazumijeva uspavanu pacijenticu i zahtijeva mehaničko disanje, te ona tek nakon završetka kompletne procedure dolazi svijesti i može se pridružiti svome novorođenčetu. Lijekovi koji se daju intravenozno pacijentici djelomično prolaze i kroz posteljicu i plod, dok se prilikom spinalne anestezije koriste lokalni anestetici koji se ubrizgavaju u kičmeni stub te obezboljavaju donji dio tijela pacijentice, što omogućava bezbolnost procedure carskog reza dok je pacijentica potpuno svjesna tokom operacije i prisustvuje rađanju bebe, što ovaj način porođaja carskim rezom približava prirodnom porođaju. Učinak lijekova na plod je manji, a oporavak pacijentice je lakši te se preporučuje u odnosu na opću anesteziju – kazala je Tiršo.
Prema riječima ginekologinje Štimjanin, nakon spinalne anestezije su dokazano manji postoperativni bolovi, krvarenje i neželjeni efekti, ali ono najbitnije omogućuje vam da čujete prvi plač svoje bebe.
Oporavak nakon carskog reza
Kao i nakon svake operacije, potrebno je vrijeme kako bi se žena oporavila, a ožiljak zacijelio. Oporavak od carskog reza je teži nego nakon rađanja prirodnim putem i ide sporije, s obzirom na operativnu ranu i moguće komplikacije, ali što uveliko ovisi i o indikacijama zbog kojih je rađen. Period oporavka počinje nakon porođaja i traje šest sedmica. Karakterizira ga povratak ginekoloških organa u stanje prije trudnoće.
– Danas se prakticira u porodilištu što ranije ustajanje i hodanje, već nakon nekoliko sati uz pomoć medicinskog osoblja, što je dokazano efikasno za smanjenje rizika od tromboembolije, a i za povratak funkcije crijeva i mokraćnog mjehura. Jelo i piće se uvode nakon potpunog oporavka od anestezije, opće ili regionalne, obično poslije osam sati. Dojenje se u principu preporučuje unutar prvog sata od porođaja, bez obzira na način porođaja, uzimajući u obzir stanje majke i ploda – objašnjava Trišo.
Ono na šta se treba obratiti posebna pažnja jeste održavanje higijene i higijene rane, kako bi se spriječio nastanak i razvoj infekcije.
– Rana se obično prekriva tankim slojem sterilne gaze, najmanje tri dana, nakon čega se može odstraniti gaza i nastaviti uobičajeno tuširanje. Ukoliko se rez zatvarao neresorbirajućim koncem, on se tipično skida nakon sedam do deset dana od operacije.
Ginekologinja Štimjanin je dodala i kako je ženi poslije carskog reza neophodan odmor, te da nikako ne bi trebala dizati teške predmete i biti pretjerano fizički aktivna. U periodu oporavka i spavanje može stvarati određene probleme, te je potrebno unositi velike količine tekućine i raznovrsne hrane bogate vlaknima, kako bi se spriječio nastanak opstipacije.
– Također i nagle promjene raspoloženja, neobjašnjiv umor, gubitak apetita, bezvoljnost i slaba povezanost s djetetom mogu biti znaci postporođajne depresije, te je u slučaju i ovakvih simptoma potrebno na vrijeme potražiti pomoć – kazala je Štimjanin.
Kada planirati drugu bebu
Prema brojnim istraživanjima ne preporučuje se planirati sljedeću trudnoću barem 18 mjeseci nakon carskog reza, kako bi se ožiljak u potpunosti zacijelio, ali i kako bi se majka oporavila od prethodne trudnoće.
– Preporuka je da se ponovno rađanje nakon carskog reza odgodi najmanje 15 do 18 mjeseci, kako bi se dopustilo adekvatna regeneracija tkiva maternice. Studije su pokazale da je ruptura zida maternice tri puta češća kod trudnica koje su rađale u intervalu ispod 18 mjeseci. Ono što je poznato jeste da je svakim carskim rezom kvalitet tkiva maternice narušen i povećan je rizik od pucanja maternice prilikom sljedeće trudnoće i porođaja. To je od posebnog značaja za pacijentice koje žele veliku porodicu – objasnila je Trišo.
Osim toga, važno je i napomenuti da nakon carskog reza nije nužno da svaka sljedeća trudnoća također završi carskim rezom. Vaginalni porođaj uspješan je u gotovo 75 posto žena s prethodnim carskim rezom.
Francuski carski rez
Francuski carski rez poštedna je metoda koju su u Francuskoj opisali i počeli primjenjivati dr. Denis Fauck i dr. Jacques Henri Ravina još 1996. godine.
– Za razliku od klasičnog carskog reza, ovom metodom se materici pristupa bez otvaranja trbušne maramice (lat. peritoneum). Ovojnica ravnog trbušnog mišića se presijeca uzdužno, u smjeru mišićnih vlakana. Materica se u svom donjem dijelu nalazi izvan trbušne šupljine, stoga se tom dijelu pristupa nježnim odvajanjem mokraćnog mjehura koji se nalazi ispred. Tokom porođaja žena aktivno sarađuje pušući u cjevčicu, čime doprinosi potiskivanju djeteta stezanjem trbušnih mišića. Umjesto ravnog šivanja koji se primjenjuje kod klasičnog carskog reza, materica se ovom metodom šije kružnom tehnikom. Takav pristup bez poprečnog reza i otvaranja trbušne šupljine, omogućava brži i bezbolniji oporavak žena. Žene već nekoliko sati nakon operacije mogu samostalno ustati i kretati se, jesti, piti, ići u toalet i istuširati se.
Iako se ova tehnika carskog reza izvodi širom svijeta, ona u našim porodilištima nije uobičajena.