Sadeta Osmanović (67) je jedina žena u Bosni i Hercegovini koja svira saz. Ljubav prema muzici je, kaže, dobila uz rahmetli supruga, koji je svirao gitaru. S njim je počela da pjeva savdalinke uz gitaru i shvatila je da joj to stvara toplinu oko srca. Spletom sretnih okolnosti suprug je Sadeti kupio prvi saz. Njenoj sreći nije bilo kraja.
Velika ljubav
Uz pomoć supruga učila je da svira saz. To je bio njen prvi dodir sa sviranjem nekog instrumenta. Vezala se za taj instrument, a, kako kaže, genetika je odigrala važnu ulogu, jer su i njeni preci svirali saz. Na tome je mnogo zahvalna.
– Saz mi je otvorio mnoga vrata lijepih zbivanja – kazala nam je Sadata, koja ne krije ogromnu ljubav prema sevdalinci. Saz svira već 35 godina, a tvrdi da nikada nije osjetila težinu predrasuda. Imala je podršku društva.
Kako su se vremena mijenjala, tako se mijenjao i odnos prema tradiciji i sevdahu. Sadeta tvrdi da se nekad od sviranja saza moglo živjeti. Međutim, njoj to nikada nije bilo primarno, jer je imala svoj stalni posao, radila je kao socijalni radnik, a saz je za nju bio najveća ljubav, te nikada nije željela zarađivati od te ljubavi.
– Imala sam podršku rahmetli supruga i moja dva sina, ali najveću sam podršku imala od roditelja koji su mi rekli da sviram samo ako mi to godi duši – otkriva nam gospođa Osmanović.
Kaže da joj uvijek osmijeh na lice izmami unuka Lena, koja voli sevdalinku i ne stidi se da joj nana svira saz, čak se i ponosi time.
Za Sadetu je saz bio odskočna daska koja joj je omogućila da promovira tradiciju, sevdah i Bosnu i Hercegovinu. Uživa u pjesmama o svojoj domovini, voli ljude i pjesmom uljepšava tmurnu svakodnevicu hiljadama ljudi.
Sevdah danas
Brine je trenutni položaj sevdaha. Kako se prisjeća, prije je situacija bila mnogo bolja. Sadeta stiče dojam da se mladi polako počinju stidjeti svoje tradicije. Zato se trudi da nauči djecu i mlade kolika je vrijednost sevdalinke i da se oni ne smiju stidjeti tako važne umjetnosti i dijela tradicije.
– Na roditeljima je velika odgovornost da djecu poduče svim duboko ukorijenjenim vrijednostima koje je iznjedrila tradicija – poručuje gospođa Osmanović.
Sadetini sinovi sviraju gitaru, a i na njih je otac prenio ljubav prema muzici.
– Sa sinom Nerminom sam nedavno snimila osam sevdalinki. Nermin je magistar zvuka, te mi je vrlo zahtjevno bilo snimati s njim. Zahtjevan je i mnogo detaljan – otkriva nam Sadeta.
Zabrinjava je i činjenica da saz polako kao instrument počinje da izumire, te radi na tome da se formira škola saza i za dječake i za djevojčice. Ponosno kaže da ima zainteresiranih, samo treba oformiti sekcije. Sadeta želi vratiti saz gdje pripada, a to je na pijadestal bh. tradicije i sevdaha.
Čuvarica tradicije
Smatra da saz mora biti dio orkestra, kada je riječ o sevdalinci. To joj je sada prioritet u narednom periodu i ne namjerava odustati od te borbe.
Ova velika čuvarica tradicije Bosne i Hercegovine otkriva da najviše voli sevdalinke o Bosni, te da joj one ispune dušu i srce ljepotom, a ponekad i oči suzama.
Tokom svoje dugogodišnje karijere sviranja saza, Sadeta je upoznala brojne velikane sevdaha, ali na nju je poseban utisak ostavio rahmetli Omer Pobrić, od kojeg je, kako kaže, mnogo naučila. Ne može ne izdvojiti i Šukriju Traku, koji joj je bio uzor i vrsni sazlija.
– Bio je moj gost na koncertu u „Art kući sevdaha“, kada sam snimila prvi CD, kao i moj gost na obilježavanju 35 godina kucanja uz saz. Od pjevača sevdalinki uz saz, moj uzor je vrsni interpretator Hamid Ragipović Besko. Uzor u nesebičnoj podršci sevdaha uz saz mi je i gospodin Enver Šadinlija, koji je svojim znanjem o sevdahu i sazu predočio slušaocima najljepše priče naše duge tradicije sevdalinke – kazuje nam Sadeta.
U razgovoru s gospođom Osmanović dotakli smo se i nekih novih obrada sevdalinki.
– Sretna sam kada čujem mlade koji održavaju sevdalinku u životu. „Divanhana“ radi odličan posao, Amira Medunjanin je izvrstan vokal i umjetnica, volim čuti i Božu Vreću – ističe Sadeta.
Na kraju razgovora dotakli smo se i obilježavanja Bajrama, uoči kojeg smo se družili s gospođom Osmanović.
– U našem domu bajrami su najljepši. Kuća bude ispunjena smijehom, pjesmom i druženjem – otkrila nam je Sadeta za kraj.