Dolaze nove generacije koje moram šarmirati i to mi, zapravo, predstavlja jedan veliki plezir, zadovoljstvo da mogu šarmirati i one koji me nisu dugo čuli, ali i one koji me nikada nisu čuli. Na ovom koncertu, osim djela Karla Metikoša, izvela sam i brojne druge pjesme, drugih autora s kojima sam sarađivala kroz godine. Aktivno sam na sceni, ne gostujem ovako svako nekoliko, jer mislim da se treba posvetiti tome. Čim si posvećen i predan tome, onda je to ovakva priča
Muzička diva Josipa Lisac koncem aprila održala je fantastičan koncert u dvorani Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu. Nakon nekoliko godina pauze ovo je Josipin povratak u BKC, a koncert je rasprodan u kratkom roku. Jedna od najnagrađivanijih muzičarki i u svojoj 72. godini plijeni jedinstvenom energijom, tako da je i ovoga puta sarajevska publika mogla uživati u njenim osebujnim izvedbama legendarnih hitova poput „Magla“, „Gdje Dunav ljubi nebo“, „Make-up“, „Hir, Hir, Hir“ i brojih drugih.
Atmosferu je upotpunila svojim unikatnim smislom za humor, pričavši razne dogodovštine koje su joj se dešavale proteklih dana. Njenu muziku vole stariji naraštaji, a u srcima je i mlađe publike i mladih muzičara, a kako je istakla, upravo te mlade nade je nadahnjuju. Iako Josipa vrlo rijetko govori za medije, imali smo priliku s njom razgovarati nakon koncerta te je samo za naš magazin podijelila prve impresije i otvorila dušu onako kako samo ona zna.
– Dug je to vijek jednog aktivnog koncertiranja i muziciranja. Moguća su iznenađenja, promijenilo se vrijeme, dolaze nove generacije koje moram šarmirati i to mi, zapravo, predstavlja jedan veliki plezir, zadovoljstvo da mogu šarmirati i one koji me nisu dugo čuli ili one koji su me čuli prije dvije godine, ali i one koji me nikada nisu čuli. Zapravo, sve vrijeme si na toj svojoj zadanoj razini, gdje znaš kako bi to trebalo biti. Upravo to i je poanta, da predstaviš sebe, da osvojiš srca. Ljudi koji su došli poznaju otprilike ono što ja radim, a ja njima donosim muzičku večer koja je puna iznenađenja. Oni nisu došli slušati ploču niti CD, to je davno urađeno, sad su neke druge godine, neka druga vremena, mi smo drugačiji i to sve ima neku logičnu povezanost. I svi oni upravo tako isto razmišljaju, baš sam sretna. Ima smisla – uz osmijeh će Josipa na početku našeg razgovora.
JEDNA U TISUĆU
Tokom svojih obraćanja na sceni, nekoliko puta je istakla kako je zahvalna za svoju publiku, koja je prepoznala ono što ona radi.
– Da nema vas, ne bi bilo ni mene. To je važno. Ljudi su prihvatili nešto što sam stvarala i to zavoljeli. Koliko je umjetnika cijeli život stvaralo, ali nije doživjelo. Stoga sam sebi rekla: „Josipa, ti moraš biti sretna, zahvalna, ti si privilegirana i zaista ona jedna u tisuću“. Stoga se u meni stvara sve veća odgovornost prema tim ljudima. Oni su divni i kroz to i šalju mnogo poruka, oni sudjeluju. Znate, oni nisu samo slušali, primijetili ste da su sudjelovali. Oni su u svakom instrumentalnom tonu sve pratili. I sve mi to govori da ima smisla. Svi ćemo otići, ali djela će živjeti.
Bliži se 50. godišnjica albuma „Dnevnik jedne ljubavi“, a koliko se ponosi činjenicom da djelo živi 50 godina, ne krije. Otkrila nam je i kome je posvetila sarajevski koncert.
– Na ovom koncertu, osim djela Karla Metikoša, izvela sam i brojne druge pjesme, drugih autora s kojima sam sarađivala kroz godine. Ali, svi koncerti su uvijek posvećeni njemu, posvećeni su ljubavi. Ja sam osjetila to već večeras. Kao što sam i rekla, svi koji su bili prisustni, oni su stvarno bili prisutni. I zar mogu više tražiti i poželjeti? Ne, nisam čandrljiva, jer to je izuzetno veliko. Posvećeno je uvijek umjetnicima, umjetniku koji je to stvarao, koji je imao, želio. Koji je više želio nego svi mi. Buntovnost, mladost, osviješten talent, vizionarstvo. Njegova je pjesma „Magla“, to su njegove riječi, to je fantastično, vizionarski, zatim pjesma „Make-up“, to je njegov tekst koji totalno govori o gubitku čovjeka, danas pogotovo. Voštane mrtve lutke, ta šuma živih sijena, čovjeka više nema, make-up, to su maske. Ti ne znaš ko je kraj tebe. Savršeno nešto. Ja sam zaista imala sreću da radim s tako divnim ljudima – opisala je Josipa na samo sebi svojstven način.
Iako je imala poprilično ispunjen koncertni raspored, njena energija bila je na zavidnom nivou.
– Sad će biti još bolje. Kao što sam govorila na sceni, zbog prehlade ova dva mjeseca su bila baš mučna, dobro sam ja to sve izdržala. Ide lijepi tempo. Moj tempo nije nikada kampanjski. Meni je moj menadžment tim rekao da bih mogla imati svaki dan koncert da ja hoću, ali ja neću (smijeh).
UVIJEK ISKRENA
Josipa je godinama na sceni, a važi za jednog od unikatnijih izvađača na našim prostorima. Pitali smo je da li je bilo teško svih ovih godina ostati svoj.
– Je, kako ne. Sve prođeš. Uvijek se pitaš zašto. Onda tek kasnije shvatiš – zato. Za sve nešto što je neuobičajeno, za sve nešto što ti pokazuješ sebi da si drugačija, sve moje želje, one nisu u formatu. Čim izađeš iz formata na koji su ljudi naučili, e tu je već panika. Ona će nastupiti zbog strepnje da će većina ljudi možda prigovoriti, ali to je totalno nevažno. Kako ostati svoj? Moraš imati svoje mišljenje o sebi, imati svoje razmišljanje. Ne treba se sad hraniti pohvalama, ne hraniti se time da ti se neko divi i ne prihvatati tako da ne možeš, ne znam, spavati, zato što je neko rekao da ti je nešto bezveze. Lijepe i ružne riječi. Takvih je uvijek bilo, ali postoji i moja riječ, moje razmišljanje. Ja ću se na to osloniti jer to sam ja, to ipak stvaram ja. Na svu sreću, imala sam divne ljude koji su mi sve to poklonili. To su Karlo, Ivica, Alka, muzičari koje sam upoznala i s kojima evo sarađujem, koji su meni poklonili pjesme. I to je divno! Ali, ja moram biti takva kakva jesam, istinita, iskrena, nisam lažljiva. Istina jako boli, to je tačno. Nekog ko mene možda ne može primiti odmah, na prvu, zaboljet će to što sam iskrena, jer ne lažem. Imat će svašta za ispričati. Eh sad, to što imam koncerte, to što ljudi dolaze na moje koncerte, govori drugu priču, onda to nema veze. Zaista sam zahvalna. To je najbitnije – kazala je Josipa.
Na sceni se osvrnula na to koliko se muzička umjetnost promijenila od njenih početaka do danas. Kako kaže, pjesma koju je izvodila prije 20 godina i danas, nije ista, jer ni ona nije ista.
– Ne znam sad reći kako je. Tako je kako svi sad čujemo. I tu ima dobroga. Tako je bilo i prije. Nisu svi odlični, ali nisu ni svi za baciti. Biser će izaći ako ima dovoljno snage i ustrajnosti, brusiti se i raditi na sebi i dalje. Ja sam na sceni jako dugo, predugo, pa sam svjedok. Aktivno sam na sceni, ne gostujem ovako svako nekoliko, to ne, jer mislim da se treba posvetiti tome. Čim si posvećen i predan tome, onda je to ovakva priča – zaključuje Josipa.
SARAJEVO JE RAJA
– Mnogo sam šetala Sarajevom. Jasno je da se Sarajevo promijenilo. Kad se sjetim gdje sam sve bila, od hotela, kako sam putovala, od spavaćih kola, uvijek je bilo interesantno. Vi imate tu glavnu ulicu, uži centar, koji je jako sladak. Upoznala sam „Inat kuću“, tu sam bila već nekoliko puta i imala sam sreću da svojoj prijateljici to pokažem. Volim vašu hranu. Volim ljude ovdje, ono što je najvažnije, raju. Poznajem ljude koji dolaze u Zagreb iz Sarajeva ili iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine. Obljubljeni su. Vole ih jako. Donose svoje štoseve, viceve, to je da umreš od smijeha. Lijepo mi je ovdje. Lijepi pozdrav svima i zaista Sarajevo i sarajevska raja su iskreni. Zato kad se susretne ta iskrenost, to je kompatibilno i među nama struje te vibracije. Tako da sam baš sretna jer sam ovdje.