Najbolja bh. teniserka Dea Herdželaš: BiH treba ojačati pasoš i finansijsku podršku sportistima

Piše: Selma Hodo

Dea Herdželaš (25) najuspješnija je bh. teniserka. Debitirala je za bosanskohercegovačku Fed Cup reprezentaciju 2013. godine. I od tada, pa do sada samo niže uspjehe u svijetu sporta. Našu zemlju je, nakon pauze duge 17 godina, prošle sedmice predstavila na jednom od najprestižnijih takmičenja u tenisu Rolland Garossu. Nažalost, nije se uspjela plasirati u drugo kolo kvalifikacija, no nastavlja borbu za što bolji plasman na Wimbledonu i US Openu.

– Moj prvi nastup na Roland Garrosu bio je ujedno i moj drugi nastup na jednom Grand Slam turniru. Iskreno, bila sam vrlo uzbuđena, jer nakon dugog niza godina došla sam u poziciju da igram turnire koji su oduvijek i bili moj cilj, Roland Garros pogotovo. Još mi se nisu slegli utisci, ali znam da sam mogla bolje, iako je i protivnica odigrala dobar meč. Imala sam prilika da okrenem meč u svoju korist, ali, kao što često bude u tenisu, nekoliko poena može da odluči meč i tako je bilo u mom slučaju. Opet, nisam nezadovoljna, stekla sam jedno novo iskustvo igranja na velikim turnirima i vjerujem da me čekaju dobri rezultati u skorijoj budućnosti. Ove godine nastupam još i na Wimbledonu i US Openu i na ta dva turnira ću da usmjerim svoj fokus i da dođem na njih maksimalno spremna.

Koliko uopće traju i kako teku pripreme za jedan tako važan meč?

– Ja sam u nekom kontinuiranom trenažnom procesu, jer takva je priroda tenisa, igraju se turniri, a između njih se trenira. Iskoristila sam dvije sedmice prije Roland Garrosa za treninge, a za protivnicu se spremam sa svojim timom onda kada žrijeb bude napravljen. Zajedno analiziramo protivnicu i napravimo strategiju igre, a potom na terenu pokušavam to da implementiram i da se prilagodim trenutnoj situaciji.

Naša ste najuspješnija teniserka. Imate li, osim treninga, neki ritual prije mečeva?

– Nemam striktan ritual, ali volim da slušam muziku na zagrijavanju prije meča, to mi daje malo mira i prostora od svih dešavanja oko mene i pomaže mi da maksimalno fokusirana izađem na meč.

Postoji li neki kolega s kojim biste voljeli odmjeriti snage na meču?

– Da, s mojim trenerom Ismarom Gorčićem. Od aktuelnih igrača, izdvojila bih naravno naše momke, Mirzu, Damira i Nermana s kojima ponekad i treniram kada samo u Sarajevu u isto vrijeme.

Prošla godina je u sportskom smislu za Vas bila veoma uspješna. Nadate li se istom uspjehu i ove godine?

– Apsolutno! Moj cilj je top 100. Prošla godina je bila zaista jedna od mojih boljih, ali i ove godine sam zadovoljna do sada urađenim, a čeka me još jakih turnira i radujem se svim izazovima koji dolaze.

Kada ste počeli trenirati tenis i jeste li u tim godinama imali uzora, ko je on bio i zbog čega?

– Počela sam sa sedam godina da igram tenis, a uzor su mi bile sestre Williams, jer su uvijek igrale napadački tenis u kojem one diktiraju tempo. I moja igra je napadačka i uvijek pokušavam da kontrolišem poen.

Čula sam da ste kao dijete voljeli igrati fudbal. Odakle ljubav prema ovom sportu, gajite li je još?

– Fudbal je moja velika ljubav i stvarno sam uvijek bila dobra u tom sportu. Često sam znala reći poslije nekog izgubljenog teniskog meča: „Kud nisi otišla na fudbal, moja Dea?“ Dok sam bila mlađa igrala sam češće, sada više nemam priliku, a ljubav prema fudbalu je porodična stvar, moj tata je bio fudbaler, a i odrastanje sa starijim bratom mi je također pomoglo da zavolim tu igru. Moram naglasiti i da je mama također bila sportistkinja i državni prvak BiH u kartingu.

Osim sporta, šta je još Vaša velika ljubav?

– Moja porodica, moje dvije bratične Luna i Eva, koje volim beskonačno i obožavam provoditi vrijeme s njima, a od stvari koje još volim raditi izvan sporta, izdvojila bih planinarenje, slušanje muzike, čitanje knjiga, ponekad stignem odgledati i neku seriju.

Koliko je truda i rada potrebno uložiti da bi se postigli tako značajni rezultati koji su Vas stavili na sam vrh bh. teniserki?

– Treninzi, putovanja, turniri, sve je to zahtijevalo mnogo truda i rada, ali ja sam uvijek uživala u tenisu i nadam se da će to još dugo da traje. Ogroman trud u mene su uložili i moji roditelji, tako da svi smo mi zajedno dio ove priče.

Koliko država brine o sportistima i sportu uopće? Na koji način bi Vam mogla pomoći?

– Sport, kao i obrazovanje i kultura, jeste vrlo bitan segment društva koji oblikuje našu djecu i zaista sam mišljenja da se svaki taj segment mora više podržati od javnih institucija svih nivoa. Za mene je uvijek korisna finansijska pomoć, jer mi teniseri snosimo sve svoje troškove, a nemamo garantovanu zaradu, uz to s ponosom predstavljamo našu državi i radimo i jedan vid njene promocije širom svijeta. Dodatno, dobro bi nam svima došlo i da se malo poradi na jačanju našeg pasoša i da nas još zemalja stavi na bezvizne režime, jer nisam jednom odustala od turnira zbog vize koja se nerijetko i ne izdaje u Sarajevu.

Pamtite li svoj prvi profesionalni meč? Kako je on izgledao i jeste li imali tremu?

– Sjećam se svog prvog profesionalnog meča u glavnom žrijebu u Hrvatskoj, u Solinu, 2012. godine. Pobijedila sam u dva seta, odlično sam odigrala, iako je bilo mnogo treme, ali pobijedila sam i čak došla do četvrtfinala tog turnira. Najviše se sjećam da nisam mogla zaspati noć prije od uzbuđenosti i činjenice da igram za ulazak na WTA listu.

Koji meč Vam je bio osobno najdraži i zbog čega?

– Bilo ih je mnogo koji bi se mogli izdvojiti, ali u posljednje vrijeme najradije se sjećam osvojenog turnira u Peruu, jer su mi rezultati s tog turnira donijeli renking karijere i otvorili mi vrata igranja Grand Slam turnira. Sjećam se i da umalo nisam otišla u Peru, jer sam imala vrlo malo vremena za izvaditi vizu, ali u posljednji tren sam je dobila.

Recite nam nešto više o sebi. Kakva je Dea van teniskog terena? Imate li neke hobije?

– Volim planinariti i generalno šetati ili trčati u prirodi. Zimi odem koji dan na skijanje, najčešće na Bjelašnicu, iako ne odem onoliko često koliko bih htjela, naravno zbog teniskih obaveza.

Ko su ljudi s kojima se najčešće družite?

– Imam krug prijatelja i prijateljica s kojima se družim kada sam u Sarajevu. A volim provoditi vrijeme sa svojom porodicom, posebno s već spomenutim bratičnama Lunom i Evom.

Da niste sportistkinja, koje bi bilo Vaše zanimanje i zbog čega?

– Advokatica, jer sam uvijek voljela gledati filmove u kojima advokati vode glavnu riječ, i nekako me uvijek privlačila ta vrsta posla, gdje se argumentima pokušava doći do željenog rezultata.

Sezona putovanja i odmora je pred nama. Gdje Vi planirate ići na odmor?

– Ove godine imam zgusnut ljetni raspored, tako da se nadam da ću uspjeti uhvatiti nekoliko dana negdje na jadranskoj obali, nisam još sigurna gdje.

I za sam kraj, recite mi kakvi su planovi za naredni period?

– Planovi su nastup na Wimbledonu u junu i na US Openu u augustu, a između ta dva turnira planiram igrati WTA turnire i odraditi onih prethodno nekoliko spomenutih dana na moru.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti