Muzička nada Sara Vojičić: Na sceni se osjećam najviše živom!

Piše: L. K. P.

 

Sara Vojičić (25) već izvjesno vrijeme skreće pažnju javnosti svojim glasom i atraktivnim izgledom. Mlada i talentirana kćerka legende rokenrola Mladena Vojičića Tife većinu vremena provodi radeći na autorskom materijalu sa svojim metal bendom „Dolia“, a nedavno se pojavila kao jedna od solistica u mjuziklu „Kosa“, koji se vratio na scenu pred bh. publiku nakon 30 godina. Da je muzika zanima, shvatila je još u djetinjstvu, kada je krenula u muzičku  školu. Imala je, kaže, visoke ambicije kad je riječ o violini, ali je “pjevanje ipak presudilo”.

Odrasla je uz muziku, koja je sastavni dio njenog života. Pošto je na koncertima znala spavati pored velikih zvučnika, možda je, kaže, zbog toga ušla u metal vode i buka joj ne smeta.

U veoma otvorenom razgovoru za magazin „Azra“ otkrila je koliko je bilo zahtjevno nastupiti u mjuziklu „Kosa“ pred porodicom i prijateljima, koje projekte još ima, kada će objaviti album prvjenac s grupom „Dolia“, kako kao mlada umjetnica gleda na trenutnu situaciju u svijetu, da li je teško slijediti svoje snove i ima li podršku od oca muzičara.

– Velika količina emocija izmjenjivala se tokom čitavog procesa rada na mjuziklu „Kosa“, a potom i na samoj premijeri. Tek sada, zapravo, postajem svjesna koliki je zadatak bio pred nama. Oživjeti „Kosu“ nakon toliko godina u Sarajevu i izvesti je pred porodicom, prijateljima, ali i ljudima koji su učestvovali u kultnoj ratnoj sarajevskoj „Kosi“, uz fenomenalni Hor Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, Sarajevsku filharmoniju, bend Muzičke produkcije BHRT-a, pod dirigentskom palicom Ryana Nelsona i upute i direktive reditelja Aarona Thielena, zaista je jedna velika privilegija. Kada se osvrnem na to da se sve dogodilo jedne divne ljetne noći na Trgu Susan Sontag, na kojem je bilo nekoliko hiljada ljudi koji su s nama te noći živjeli ljubav, još osjećam trnce i podsjećam sebe da to nije bio san. Energija je te noći zaista bila nevjerovatna i neponovljiva. Nakon premijere, uslijedile su još dvije reprize na Palama i u Tuzli, u nešto manjem sastavu, ali jednako ispunjene ljubavlju i najljepšim emocijama. Želim se još zahvaliti svima koji su došli i podržali nas, ali i uzvratili svu ljubav koju smo pružili. Nadam se i iskreno vjerujem da nas čekaju reprize u novoj sezoni – priznala je Vojičić.

Koliko je bilo zahtjevno raditi mjuzikl? Kakve su kolege i koliko ste podržavali jedni druge?

– Probe su bile veoma intenzivne i iscrpne. Napravili smo veliki posao u dvije i po sedmice. Međutim, nisam bila svjesna vlastitog umora, jer smo u svakom danu priprema maksimalno uživali. Ovo iskustvo nas je neizmjerno sve duševno obogatilo. Redatelj Aaron Thielen, ne samo da se trudio da nam olakša sve što je bilo u njegovoj moći, već je učinio da ovo bude jedno od onih iskustava koje sigurno niko od nas nikada neće zaboraviti. Kad je riječ o mojim kolegama, apsolutno je čast i zadovoljstvo raditi s toliko talentovanim, dobrim, vrijednim i posvećenim ljudima. Nevjerovatno je to koliko je svako poseban na svoj način i koliko se dobro nadopunjujemo. U malo manje od mjesec smo zaista postali pravo malo „pleme“ u kojem jedni drugima uvijek čuvamo leđa, navijamo jedni za druge i radujemo se svačijem uspjehu. Svakome bih poželjela ovakvo iskustvo. Mislim da nismo znali šta da očekujemo. Sve se vrlo brzo odvijalo i prije nego što smo shvatili koliko je vremena prošlo, već smo bili na sceni ispred Narodnog pozorišta i pjevali „Aquarius“. Dobili smo i više nego što smo mogli zamisliti.

 Kad je riječ o bendu „Dolia“, kakvi su planovi, kada se može očekivati album prvjenac?

–  Konačno mogu potvrditi da najesen izlazi EP (mini album), a album kojeg oficijelno počinjemo snimati u augustu u Ljubljani izlazi vjerovatno na proljeće 2023.. Iako se možda čini da smo utihnuli, količina posla koju mjesecima radimo u vezi sa svim što treba popratiti izlazak albuma je zaista obimna i moram priznati da sam veoma nestrpljiva da sve to podijelim s ljudima. A kad je riječ o albumu, ne smijem još ništa tvrditi jer će to zavisiti od mnogo različitih faktora, ali planiramo da iduće godine u ovo doba uveliko budemo na turneji.

Zašto materijal spremate u Ljubljani, a ne u Sarajevu?

– Zvijezde su se tako poklopile da smo mi čovjeka koji apsolutno razumije sve što želimo i koji nas u tome maksimalno podržava našli u Ljubljani. Pri tome, to je čovjek čiji rad izuzetno poštujemo i cijenimo i neizmjerno sam zahvalna što smo se pronašli. U posljednje dvije godine se mnogo toga posložilo baš onako kako je trebalo. Dok bi neki čekanje na neke stvari nazvali gubljenjem vremena, nama se toliko puta do sada pokazalo da je svako prijašnje pozitivno ili negativno iskustvo zajedno s našim principima, željama, ambicijama, ali i trudom i radom, vodilo do ovog puta na kojem se trenutno nalazimo. Ne želim da prejudiciram, ali ovaj put mi se čini apsolutno ispravan. Vidjet ćemo.

 Kako gledate na 2022., kad govorimo o poslovnim izazovima, koje projekte imate još u planu?

– S obzirom na to da mi je prethodna godina bila privatno jako teška, u 2022. godinu sam uplovila s nekom novom snagom i za sada je poprilično produktivna, čime se veoma ponosim. Dokle god osjećam da idem naprijed i da iznova učim, sretna sam i zahvalna. Sada me očekuju bendovske obaveze, ali i nekoliko repriza koncerta „Mjuzikl novog svijeta“.

Koliko je važno slijediti svoje snove u današnje vrijeme?

– Vjerujem da je to nešto što nikada ne izlazi iz mode i da ljudske mogućnosti nemaju granica, osim onih koje sami sebi postavimo. Usudila bih se reći da slijediti svoje snove velikim dijelom podrazumijeva proces konstantnog učenja o sebi, jer sa svakim novim saznanjem paleta mogućnosti postaje šarenija, a samim tim snovi veći i realniji. Možda će ovo većini zvuči kao kliše, ali ja zaista smatram da je čovjek koji slijedi svoje snove upravo čovjek koji je svjestan svojih mogućnosti i koji je spreman uložiti sve što je potrebno u svrhu ostvarenja svog cilja, ma kakav on bio. Današnje vrijeme itekako ide u prilog tome, jer nam je toliko toga dostupno i samo je do nas koliko smo voljni istraživati i boriti se za svoje snove. Sasvim je svejedno je li riječ o malim ili velikim snovima. Svaki san je korak bliže ka ostvarenju cilja.

 Šta je za Vas muzika i scena?

– Imam 25 godina pa je možda malo preambiciozno da pričam o smislu života, ali neka mi niko ne zamjeri. Za mene su muzika i scena zaista smisao mog života. Na sceni se osjećam najviše živom i sve što radim je vođeno mišlju da ću na koncu opet imati priliku stati na scenu, podijeliti svoju priču s drugima i ponovno osjetiti tu nevjerovatnu energiju koju publika uvijek uzvrati u duploj mjeri. Muzika je jezik koji najbolje razumijem i kojim najradije govorim.

Kako provodite slobodno vrijeme?

– U posljednjih godinu ga i nemam toliko ili ne dozvoljavam sebi da ga imam. Razapeta sam na nekoliko strana i ukoliko nisam produktivna, vrlo brzo padam u neko loše raspoloženje. U svakom slučaju, volim provesti mirno veče s porodicom ili prijateljima, kao i pogledati kvalitetan film ili seriju.

 Da li tata Tifa još smatra da je Sara mali vojnik, kako ste svojevremeno izjavili da Vas zove?

– Mislim da je najbolje da to njega pitate. Sada sam mrvicu stariji vojnik. Šalu nastranu, moj pristup radu na sebi se nije promijenio, osim što je sada malo zreliji i precizniji u odnosu na prošlu godinu, tako da vjerujem da se ni njegovo mišljenje nije promijenilo, naprotiv.

 Život u ljubavi ljepši je od svega ostalog

Ima li straha od novog vala Covida i globalno kako kao mlada umjetnica gledate na stanje u svijetu?

– Mislim da se život nikada neće moći vratiti na staro, jer se percepcija svijeta znatno promijenila u posljednje dvije godine. Pri tome, zaista više nego ikada osjećam da smo zakoračili u digitalno doba. Sve ima dvije strane medalje. Iskreno se nadam da čovječanstvo čekaju neke ljepše stvari. Trudim se da se ne opterećujem previše, jer sam svjesna da smo svi mi previše mali da bismo išta mogli promijeniti na globalnom nivou. Pri tome, zaista želim da sačuvam svoje mentalno zdravlje tako da ne želim da se fokusiram na ono što ne služi mom biću i mom napredovanju. Tužno je saznanje da u 21. vijeku ljudi i dalje ne shvataju da je ljubav pokretač svega i da je život u ljubavi ljepši od svega ostalog. Nadam se da će se i to nekada promijeniti.

 

Pročitajte još