Dino Bajrić, jedan od najboljih bh. skakača u vodu: Moram biti taj koji će “razbiti” vodu, da voda ne bi razbila mene

Piše: L. K. P.

Sarajlija Dino Bajrić pobjednik je ovogodišnjih, sedmih po redu, skokova s vodopada u Jajcu, koji su održani sredinom augusta. Iako je vrijeme bilo kišno i hladno, ističe da je takmičenje do kraja bilo zanimljivo i da mu je uvijek lijepo skakati s prelijepog vodopada i pred publikom koja nagradi svaki skok.

Ovaj 33-godišnji magistar sporta za životni poziv je izabrao sport, skakanje u vodu s velikih visina, koje se ubraja u pet najekstremnijih. Dino je treći put najbolji skakač s vodopada u Jajcu, drugoplasirani u skokovima sa Starog mosta, ali i višestruki pobjednik nekadašnjih skokova u čuveni Kazan u Konjicu. Koliko vremena provede trenirajući, šta mu znače pobjede i nagrade, u čemu je čar sporta kojim se bavi, koji skok mu je najdraži, otkrio je u otvorenom razgovoru za magazin „Azra“.

– Osjećaj koji nosim nakon svakog skoka ili takmičenja je “olakšanje” , a to znači sve je prošlo kako treba, ne samo kad je riječ o meni, nego i svim ostalim takmičarima, jer je to najbitnije – priznaje Bajrić na početku intervjua.

Koliko Vam znače pobjede i nagrade i koliko je nekada važno samo učestvovati?

– Iskreno, znače mnogo, jer vas to lično, kao i u svim sportovima, “krasi”. A osim nagrada, najvažnija stavka je upravo to druženje, odnosno učešće na takmičenjima. Dolazimo iz različitih dijelova Balkana i svi smo kao jedna velika porodica. Jedni druge podržavamo i bodrimo. Ako ste ikada imali priliku da gledate takmičenje, mogli ste upravo primijetiti da najveću podršku jedni drugima pružaju skakači.

 Koliko je bitna fizička sprema i koliko vremena provedete trenirajući?

– Veoma je bitno da ste fizički spremni. Da ste sigurni u svaki dio svog tijela. Jer to mnogo utječe na drugu stavku, odnosno na mentalnu spremnost, koja je isto tako bitna kao i fizička.  Mimo sporta kojim se bavim, moj poziv je sport. Magistar sam sporta i sve što radim povezano je sa sportom. Zato mnogo svog slobodnog vremena provodim upravo na treningu ili u rekreaciji raznih sportova.

Bavite se jednim od najekstremnijih sportova na svijetu – skakanje u vodu s velikih visina. Kakav adrenalin Vas pokreće, opišite nam osjećaj kada stojite na rubu platforme spremni za skok?

– Ovaj sport se ubraja u pet najekstremnijih. Zamislite da je ubrzanje koje se postigne prilikom skoka više od 70 kilometara na sat i da nema zaštitne opreme. Jedini rekvizit su kupaće gaće. Osjećaj ću opisati jednom riječju – nevjerovatan. Kada se približavam rubu platforme, visoko iznad mjesta gdje treba da uronim, ja stojim sam i svi pogledi idu prema meni, očekujući samo moj skok. U tom trenutku je najvažnije da sav taj adrenalin koji me pokreće da se bavim ovim sportom pokušam da kontrolišem i da se jednostavno isključim i koncentrišem na izvedbu skoka.

 Šta je za Vas let, a šta voda?

– Čar ovog sporta stane u te tri sekunde leta. Let je osjećaj slobode. A voda može biti jako neugodna. Kada skačem s tij visina, moram biti taj koji će “razbiti” vodu , da voda ne bi razbila mene.

Do koje godine se možete baviti profesionalno ovim sportom, koji izaziva divljenje?

– Do onog trenutka kada osjetite da nema adrenalina koji vas pokreće da se bavite ovim sportom ili da u kojem slučaju niste fizički spremni. Skakači koji ostvaruju najbolje rezultate su starosne dobi između 25 – 35 godina.

Šta se dešava tokom zime, kada nemate uslove da skačete?

– Uslovi u našoj državi me, kao i većinu sportista, ograničavaju. Tako da tada odmaram od skokova u vodu, ali, tokom zime, osim treninga ili bilo kojih drugih aktivnosti, redovan sam na planini i na skijanju. Imamo ski školu, gdje malu, ali i veliku raju, učimo da koriste naša skijališta, tj. da skijaju.

Koji skok Vam je najdraži ?

– Postoji više skokova. Ali, ako bih izdvajao jedan, ustvari su to dva skoka, onda je to 2016. godine, kada sam izveo dva skoka sa Starog mosta u Mostaru na takmičenju. Nisam pobijedio, bio sam drugi, ali reakcija publike i ono što sam osjetio u tom trenutku bili su dovoljni da znam da sam izveo dva perfektna i sigurna skoka.

 Bojite li se povreda?

– Sve možete, ali da se u ovom sportu nečega bojite, to ne smijete niti u jednom trenutku. Postoji doza straha, ali to je onaj pozitivni, koji je normalan. Koji me dovodi do toga da se moram koncentrisati prije skoka. A kad je riječ o povredama, bilo ih je. Pauzirao sam jednu godinu upravo zbog povrede kičmenog stuba. I nadam se da će to biti jedina veća povreda, jer malih povreda uvijek može biti i kada dobro izvedete skok.

 Koji su Vam ciljevi u budućnosti?

– Jedan o ciljeva je da ovaj sport približim mladima. Ovo je sport koji promoviše prirodne ljepote, historijske građevine i kultne lokacije, jer su to sve mjesta s kojih se izvode skokovi u vodu. Organizator sam skokova u Sarajevu na Bentbaši. Promovišem jednu kultnu sarajevsku lokaciju, jer, kao što sam rekao, nisu to samo skokovi u vodu. Taj projekt je prije nekoliko godina krenuo doslovno od “nule”, a postao je prepoznatljiv brend Sarajeva. Mnogo je toga što će se vezati upravo za skokove na Bentbaši i što će biti u suštini jedan projekt s postavljenim ciljevima za budućnost.

U dokumentarnom filmu „Araf“ glumili ste čovjeka koji je snažan, hrabar i neustrašiv. Vidite li sebe tako?

– Jedno dobro iskustvo, sa odličnom ekipom i na kraju je nagrađen dokumentarac na filmskom festivalima u Istanbulu i Sarajevu. Vjerovatno mnogo ljudi upravo zbog skokova misli ovo što ste naveli. A ja lično ne, bavim se sportom koji volim, kao većina sportista, i tako to posmatram.

 Biste li se opet voljeli okušati u glumi?

– Prošle godine ponovo sam imao priliku. U saradnji s njemačkom rediteljicom, snimili smo također dokumentarac, koji će primijeru imati iduće godine.

Kada se rodila ljubav prema sportu kojim se bavite i sjećate li se prvog skoka?

– Kao dječak gledao sa kako stariji skaču, pa sam pokušavao postepeno i ja. Naravno, s manjih visina, pa sve do nekih 12 metara, kada sam i izveo svoj prvi skok na nekom takmičenju. Nisam se takmičio, to je bilo u revijalnom dijelu, jer sam tada imao 13 godina.

Je li adrenalin prisutan kao i prvog dana?

– Da, prisutan je. I to je pokretač ovog sporta. Onog trenutka kada osjetim da nema više adrenalina u toj mjeri, tada ću, vjerovatno, i prestati sa skokovima.

Šta uradite prije svakog skoka, postoji li neki ritual?

– Nemam neki poseban ritual, osim što se prije svakog skoka zagrijavam, istežem i, naravno, koncentrišem na izvedbu skoka.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti