Banjalučanin Robert Dacešin nije ni slutio da će mu sajt Couchsurfing promijeniti život. Riječ je o mreži gdje ljudi jedni drugima nude besplatan smještaj, a od tog momenta kroz njegov stan prošao je prilično veliki broj ljudi, koji su proputovali cijeli svijet s vrlo malo novca. Njihove avanturističke priče razbile su sve Robertove predrasude i oživjele njegov avanturistički duh. U međuvremenu, Robert je posjetio više od 80 zemalja, pet kontinenata i naučio pet stranih jezika. Okušao se i kao teniski sudija i radio u Formuli 1 u Belgiji.
Ovaj svjetski putnik napisao je četiri knjige, pokrenuo svoj blog, gdje piše o putovanjima, nastojeći da pomogne ljudima da nađu što povoljnije opcije, a na Youtube kanalu objavljuje snimke sa destinacija širom svijeta. Međutim, iako je imao prilike koračati nekim od najljepših svjetskih ulica, uvijek se rado vraća domovini na čijoj promociji u svijetu predano radi. Nedavno je njegov video naziva „Zašto Bosna i Hercegovina može biti broj 1 turistička destinacija u svijetu” osvojio prvo mjesto na takmičenju Međunarodnog komiteta turističkog filma, te BiH donio laskavu titulu najboljeg turističkog filma na svijetu.
Jesu li se slegli utisci i koliko ste sretni, ponosni i zadovoljni?
– Prije nekoliko dana saznao sam za nagradu i, iako je video ubjedljivo vodio već nakon desetak dana od početka glasanja, tek kad su došli zvanični rezultati bio sam svjestan jačine pobjede. CIFFT, Međunarodni komitet za turističke filmove je vrlo uvažena i priznata institucija u svijetu turističkog filma i zato mi je izuzetna čast da je baš moj film izabran za najbolji, među jakom konkurencijom i videima iz zemalja širom svijeta.
Koliko Vam imponira što su baš Vaše ime i rad zaslužni za promociju Bosne i Hercegovine u svjetskim krugovima?
– Ovu pobjedu ne smatram samo svojom. Imam osjećaj da smo je svi zajedno osvojili i pružili priliku našoj zemlji da što više ljudi čuje za nas, posjeti nas i zavoli sve ono što Bosna i Hercegovina može da ponudi. Izuzetno sam sretan i zadovoljan što se film našao na listi svjetskih turističkih filmova, prvenstveno iz razloga što je ovo način da se popularizuje naš turizam i podigne svijest o zemlji kao onoj koja ima da ponudi za svakoga po nešto, a činjenica da je film dobio 54 hiljade glasova iz 74 zemlje, što je najviše u historiji CIFFT-ovog glasanja ikad, još više me čini sretnim.
Obišli ste neke od najljepših svjetskih destinacija, a uvijek se rado vraćate domovini. Koje Vam je najljepše i najviše srcu drago mjesto u BiH?
– To je uvijek ono što ponavljam, gdje god da odem, lijepo se vratiti kući. Svako putovanje me obogati, čak i kad je naporno, teško i izazovno, ali me mnogo njih i osvijesti da još više cijenim ono što imam kući. Vrlo je teško izdvojiti neko posebno mjesto u BiH, ali ako moram, prvo što mi pada na pamet su divlji konji u Livnu, jedno predivno iskustvo i mjesto koje sam posjetio čak tri puta, te vodopad Kravice i grad Trebinje.
Izdali ste i knjigu čiji je fokus na prirodne ljepote Bosne i Hercegovine. Kako ste zadovoljni ishodom i reakcijama?
– Izuzetno, knjiga je naišla na odlične reakcije i pohvale, što me čini jako sretnim, jer, osim što je čitaju naši ljudi, čak i stranci žele da je imaju, iako ne razumiju jezik, ali ih oduševljavaju slike. Već neko vrijeme razmišljam da je prevedem i na engleski, što ću sigurno uraditi u narednom periodu, kako bi se priča još više popularizovala.
Šta stranci misle o BiH? Jeste li se susretali s nekim interesantnim asocijacijama na našu zemlju?
– Posljednjih godina, primijetio sam da se sve više podiže svijest o našoj zemlji kao lijepoj destinaciji, dok je prije važila za nesigurnu, misterioznu i neistraženu, najviše kao posljedica rata koji se desio. Drago mi je da se kod stranaca sve više prepoznaje prirodni potencijal zemlje, naročito u krugovima planinara i ljubitelja prirode koji obožavaju naše planinske vrhove i izazove koje tamo prolaze. Čuo sam mnogo lijepih komentara za naše gradove, i sve više čujem kako se ne posjećuju samo Mostar i Sarajevo, već i neka druga, manja mjesta, što me izrazito raduje.
Svestrana ste osoba, obrazovani, vodite svoj blog, putujete, a poznato je Vaše iskustvo i u teniskom suđenju. Koliko je teško živjeti život u koferima i organizirati svakodnevicu? Kako izgleda taj povratak u „realnost“ nakon putovanja?
– Kad nešto volite, ništa nije teško. Uspijem postići sve, povremeno se uhvatim da imam previše obaveza i da ne znam gdje ću prije, ali uspijem se brzo organizovati. Mnogo znači podrška porodice i prijatelja, koji razumiju moje odsustvo i manjak vremena. Povratak u realnost zna biti šokantan, pogotovo kada je putovanje duže trajalo, ali adaptiram se kroz 2-3 dana i tad već počinjem s planiranjem novog putovanja. Proljeće i ljeto su periodi kad volim biti u Banjoj Luci i „sastaviti“ nekoliko sedmica u svom gradu, igrati tenis, družiti se i uživati u ugodnim temperaturama kraj Vrbasa.
Šta Vam je dosad bio najveći izazov putujući? Šta sigurno ne biste ponovili?
– Svakako da je kroz 81 zemlju koliko sam ih prošao bilo bezbroj izazova, ali možda prvo što mi pada na pamet jeste put u Kinu, gdje sam iskusio ogromnu jezičku barijeru i nepoznavanje ijedne riječi engleskog, čak i onih osnovnih i na neki način univerzalnih, poput „taksi“ ili „hotel“. Vjerovatno je tome doprinijelo i to što sam bio u manjem gradu na samoj granici, a ne u velikim metropolama, ali je svakako bilo jako teško komunicirati i boraviti tih nekoliko dana tamo.
Kroz putovanja ste upoznali i susreli se s različitim kulturama. Postoji li nešto što Vam se posebno utisnulo u sjećanje?
– Mislim da sam najveće kulturološke šokove i iznenađenja doživljavao putujući po Aziji, ali kad me pitate šta je to što je ostavilo jak utisak, uvijek ću reći Kuba. I to, nažalost, ne po lijepom, iako je to jedna predivna zemlja, već po izuzetno lošoj situaciji u zemlji i političkim turbulencijama koje su uzrokovale da narod Kube izuzetno pati. Stoga, koliko me je ova zemlja rastužila i ostavila utisak na mene, govori i činjenica da spremam film o Kubi, koji izlazi u naredna 2-3 mjeseca i bit će to jedna emotivna priča s iskustvima iz prve ruke i realnom slikom ove napaćene zemlje.
Imali smo prilike pratiti i Vaše putovanja s majkom za koja ste više puta isticali kako za Vas imaju poseban značaj. Imate li uskoro nešto zajedničko u planu ponovo?
– S majkom je uvijek lijepo putovati, i već smo posjetili nekoliko destinacija skupa, od kojih bih svakako izdvojio Sejšele i Šri Lanku. Iako mama ne može uživo pratiti sva moja putovanja sa mnom, sve podržava i prati, a kako je već prošlo nekoliko mjeseci od Luksemburga, gdje smo zajedno bili, već polako pričamo o novim destinacijama.
Robert među četiri zida, pet dana u sedmici i s radnim vremenom, biste li se mogli sada zamisliti u toj priči? Koliko Vam je važna ta „sloboda“?
– Nikako se ne mogu zamisliti. Na taj način ne bih bio fleksibilan i samim tim ne bih mogao putovati onoliko koliko želim i raditi ono što volim, što bi se svakako odrazilo na moju sreću i produktivnost. Mislim da se ne bih mogao zamisliti u poslu s fiksnim radnim vremenom, jer ovo što sada radim je nešto u čemu zaista uživam i što me usrećuje.
Šta Vas je iskustvo putovanja po svijetu naučilo?
– Cijeniti različite kuture i nacije, različitosti i običaje, cijeniti ono što imamo kući i svaki put se podsjetiti da kod nas, ipak, nije tako loše, a to je ono što često svi zaboravljamo.
Iskustvo u Černobilu?
– U Černobilu sam bio dva puta. Oba puta je to bilo jedno teško i tužno iskustvo, jer doći na samo mjesto nesreće i osjećaj koji imate nemoguće je opisati riječima. Ipak, super je što postoje organizovane ture i mogućnost da se dođe na ovo mjesto, kako bi što više ljudi bilo u mogućnosti da ga posjeti, a ako se pitate da li je sigurno, naravno da jeste. Nivo radijacije jeste veći nego na drugim mjestima, ali daleko ispod rizičnog, jer je, ipak, prošlo mnogo vremena i više nema nikakve opasnosti.
Preporuka za „Azrine“ čitatelje – šta bi obavezno trebali posjetiti?
– Svako putovanje je lijepo, pa ako to volite, vjerujem da gdje god da odete, bit će to sjajno uložen novac i vrijeme za koje ćete zauzvrat dobiti fantastično iskustvo, o kakvoj god da se destinaciji radi. Ali, evo nekoliko destinacija koje bi se mogle svidjeti čitateljima. Za one koji vole plažu, sunce, more i uživanje, definitivno preporučujem krstarenje. Bilo da je riječ o Karibima ili Mediteranu, kruzeri od po sedam ili 10 dana mogu da se pronađu zaista jeftino za jedno takvo putovanje, a nema dileme da ćete uživati. Za one koji vole egzotiku, daleke destinacije i neistraženo, Pakistan je prvo što mi pada na pamet. Zemlja s tako dobrim ljudima, predivnom prirodom, ali i velikom šansom za stomačni virus, zato obavezno oprez i probiotik prije puta!