Emre Calitili turski je glumac koji je našoj publici poznat po ulogama u turskim serijama. Jedna od najznačajnijih je ona u seriji “Elif”, gdje je utjelovio lik Umita, te uloga Cemila Basara u seriji “Ranjene ptice”, koja se trenutno može pratiti putem OBN televizije. Ono što je interesantno jeste da Emre nije samo televizijski već i pozorišni glumac, te nam priznaje kako, uprkos što mu je televizija donijela ogromnu popularnost, ipak više voli teatar. S Emreom smo razgovarali o karijeri, glumi, ali i privatnom životu.
Trenutno se u našoj zemlji emitira serija “Ranjene ptice” u kojoj ste Vi utjelovili lik Camila Basara. Recite nam nešto o toj ulozi i šta Vas je privuklo da je prihvatite?
– Mi smo završili snimanje serije prije dvije godine. Dvije najvažnije stvari koje su me privukle dok sam čitao scenarij je velika ljubav s Ayse i jako prijateljstvo s Leventom. Osim toga, oduševilo me je i to što serija ima i šaljivih scena s “mojom bakom”. Volim komediju i zbog tog dijela sam veoma uživao.
Nedostaju li Vam dani kada ste s kolegama snimali ovu seriju?
– Da, jako mi nedostaju ti dani. Snimanje je bilo prekrasno. Bio sam okružen divnim ljudima, kolegama, ali i ekipom koja je radila iza kamera. Nadam se da ćemo nekad ponovo, u sličnom sastavu sarađivati.
Šta Vas je to privuklo glumi? U kojoj dobi ste željeli postati glumac?
– Počeo sam glumiti u teatru kada sam imao devet godina. I jednom kada počneš ne možeš stati. Takva je gluma. Mi u Turskoj imamo jednu izreku: Jednom kada se nagutaš teatarske prašine, ostaješ zauvijek zaljubljen u teatar.
Koji glumački žanr najviše odgovara Vašoj ličnosti?
– Zapravo, ja volim sve žanrove. I u svim sam glumio. No, ako bih morao birati samo jednu, to bi definitivno bila komedija. Osim toga, gluma u komediji zahtijeva i veliku koncentraciju. Baš nedavno smo snimili jednu komičnu seriju “Mood Evli”, pa ako se u vašoj zemlji još ne prikazuje, preporučujem da je pogledate na YouTubeu.
Šta je, prema Vašem mišljenju, recept za dobrog glumca, talent ili vježba?
– Naravno da je talent veoma bitan, ali obrazovanje je to koje vam daje disciplinu. Prije svega, najbitnija je ljubav prema ovom poslu, a ja sam od onih koji glumu zaista vole.
U toku svoje karijere ste zasigurno dobili mnoštvo pozitivnih komentara, no kako se nosite s lošim?
– Ne smetaju mi loši komentari. Zapravo, oni me čine na neki način sretnim, jer me motiviraju da budem bolji. S obzirom na to da sam završio glumačku akademiju, tu sam i naučio prihvatiti kritiku.
Šta Vam je bitno kada birate neku ulogu?
– Osim moje uloge, vrlo su mi bitne interakcije s drugim likovima. Na taj način zapravo shvatam suštinu mog lika, bitnost za radnju.
A koja Vam je bila najteža uloga?
– Najizazovnije su mi uloge u projektima koje sam sam režirao. Vrlo je teško raditi oba posla istovremeno, jer ne možete vidjeti sebe kako glumite.
Prije četiri godine boravili ste u Sarajevu. Šta Vam se najviše svidjelo u našem gradu?
– Sve. Zaljubio sam se u taj grad. I još ga ne mogu zaboraviti. Njegovi ljudi i miks raznih stilova gradnje, od osmanske, austrougarske do moderne, davali su mi mir u svakom trenutku. Proputovao sam mnoge zemlje svijeta, ali ako me pitate gdje bih najviše volio živjeti, moj odgovor bi definitivno bio Sarajevo. To je moja želja i moj san. Pozdrav svim divnim građanima Sarajeva.
Nedostaje li Vam ponekad Sarajevo?
– Zapravo, uvijek. Nedostaju mi vaša predivna hrana i divni ljudi, ali najviše od svega ljepota grada.
Šta volite raditi u slobodno vrijeme? Koji su Vaši hobiji?
– I kada odmaram, na neki način radim i učim. Pišem scenarije. Osim toga, prije dvije godine počeo sam se zanimati za poljoprivredu.
U međuvremenu ste postali i otac djevojčice. Koliko Vas je očinstvo promijenilo i šta Vaša kćerkica kaže, kakav ste otac?
– Njeno rođenje me je u potpunosti promijenilo. Kada se ona rodila, ja sam odrastao. A kakav sam otac, pitao sam nju i ona je dala tri vrlo kratka odgovora: “Dobar, jako dobro voziš i kosa ti je jako lijepa”. Moram naglasiti da je gledala crtiće u tom trenutku, pa ne znam koliko je bila iskrena, a koliko potkupljena. (smijeh)
Planirate li ponovo posjetiti naš grad?
– Naravno, i to prvom prilikom. Prošli put tu sam bio radno, snimao sam seriju. Možda dođemo ponovo da snimanje serije ili filma. Ili možda, što bih najviše i volio, samo na odmor.