Amela Mlivić (21), studentica treće godine na Tekstilnom odsjeku Tehničkog fakulteta u Bihaću, imala je svoju prvu reviju na modnom događaju European Fashion Passport Sarajevo. Osim što je predstavila svoje kreacije, za magazin „Azra“ priznaje da joj je bila čast učestvovati i biti dio ovog projekta.
– To je bila moja prva revija i prva prilika da prezentujem svoj rad. Slobodno mogu reći da je ovo dio mog početka u svijetu mode i modnog dizajna i veoma sam sretna što je upravo bila održana u mojoj zemlji. Za mene kao studenta ova revija je bila od velikog značaja s obzirom na to da je ovakvih prilika jako malo, bilo je veoma inspirativno i motivirajuće prvi put vidjeti dešavanja iza modne piste i cijeli proces pripreme jedne revije – istakla je mlada dizajnerica na početku razgovora.
Kako opisujete svoju kolekciju i gdje crpite inspiraciju?
– Konceptuelno, kolekcija razmatra ideju eskapizma, ljudsku potrebu za bijegom od stvarnosti u imaginarni svijet, fokusirajući se na subjektivnu iluziju pojedinca. Kolekcija uključuje misaoni proces i individualne karakteristike odraza ljudske percepcije. U ovom slučaju odjeća se posmatra kao zaštitni medij od ogromnog pritiska standarda i dekonstruktivnog načina života. Osim toga, kolekcija je inspirisana idejom Balenciage tokom 50-ih godina i njegovog eksperimentalnog pristupa modi i stvaranju jednog novog koncepta mode tog perioda, fokusirajući se na eksperimentalne forme i volumen.
Kada govorim o inspiraciji, kroz samo razmišljanje i stvaranje ideje, od stvaranja skica pa sve do gotovog proizvoda, uključujem predimenzionirane oblike i siluete, formirajući naglasak na određenim dijelovima tijela. U svoje kreacije unosim dozu nadrealnog i misterioznog, uključujući monokromatske palete boja.
Kada se kod Vas rodila ljubav prema dizajnu?
– Potreba za kreiranjem i stvaranjem nečega novog se javila jako rano, u djetinjstvu, jer sam uvijek imala potrebu da na neki način pobjegnem od svakodnevnih dešavanja i ljudi. S obzirom na to da je i moje srednje obrazovanje bilo vezano za područje tekstila, mogu reći da se već tad rodila i moja ljubav prema modnom dizajnu. Prateći ono što volim, odlučila sam se i za sam studij, gdje sam, zapravo, i potvrdila da je ovo moj poziv, put koji želim slijediti.
Jeste li od nekoga iz porodice naslijedili talent?
– Neki od mojih bližih članova porodice bili su nadareni za crtanje i slikanje, ali ne profesionalno. Također, neki su se bavili krojenjem i šivanjem pa mogu reći da sam pod tim utjecajem nesvjesno bila usmjerena prema onome čime se sada bavim.
Kako gledate na modnu scenu u Bosni i Hercegovini?
– Vjerujem da se na afirmaciji i promovisanju mode u našoj zemlji treba još mnogo raditi. Bosna i Hercegovina prepuna je mladih i još neotkrivenih modnih dizajnera za koje će se još čuti. Pozitivna je stvar što postoje projekti poput European Fashion Passporta koji obogaćuju modnu scenu u našoj zemlji. Vjerujem da će ovakvi i slični projekti pomoći mladim dizajnerima poput mene da se predstave na modnoj sceni BiH.
Gdje vidite sebe u budućnosti?
– Ono što zasigurno mogu reći za sebe jeste da još učim, radim i usavršavam se na područjima koja su mi potrebna za moju budućnost. Svaku priliku koristim za sticanje novih iskustava i znanja iz područja tekstila i dizajna. Primarni cilj mi je da završim svoje studije te da se dodatno usavršavam i napredujem u svakom smislu. Osim toga, želim izgraditi vlastiti i prepoznatljivi modni brend, konstantno raditi na novim kolekcijama i održavati vlastite modne revije.
Šta je za Vas moda?
– Moda za mene predstavlja lični izražaj svakog pojedinca, odnosno njegov identitet. Vizuelna komunikacija je među ljudima vrlo bitna i smatram da je moda najjači medij u tom smislu. Na taj način čovjek govori o sebi, o stvarima koje voli i načinu na koji se želi predstaviti ljudima, odnosno prezentovati sebe bez ikakvih izgovorenih riječi i ostaviti posmatraču na izbor da sam donosi svoje zaključke.
Koliko su ljudi u našem regionu modno osviješteni?
– Činjenica je da se u većini slučajeva moda posmatra s funkcionalnog aspekta i da mora zadovoljiti funkcionalnu ulogu, čime ljudi zadovoljavaju svoje potrebe kada je riječ o samom odijevanju i modi. Posmatrajući s tog aspekta može se reći da ljudi uglavnom prate trendove i ono što je aktuelno u datom periodu, prilagođavajući svoje odijevanje prema svojim potrebama. Vjerujem da moda posmatrana kao umjetnost još treba da zaživi kako u našoj zemlji, tako i u našem regionu, ali da, ipak, postoje krugovi ljudi koji su osviješteni kada je riječ o takvoj vrsti mode. Na taj način zadovoljavaju lične potrebe, uključujući vlastiti stil i ono što žele nositi, a ne ono što im je na neki način nametnuto. Time mislim da su trendovi prolazni i dinamični, te da ih je jako teško pratiti. U tom slučaju, pojedinac treba da izgradi vlastiti stil koji će u potpunosti predstaviti njegov karakter.
Imate li nekog uzora od svjetskih dizajnera?
– Moji najveći uzori su japanski avangardisti Yohji Yamamoto i Rei Kawakubo koji su svojim pojavljivanjem doprinijeli modnoj sceni i donijeli jedan sasvim novi koncept mode koji je do tada bio nepoznat i neprihvatljiv. Njihov novi pristup poimanju odjeće, koji su razvili tokom 80-ih godina, za mene je uvijek bio jako inspirativan. Također, jedan od mojih najvećih uzora je i neponovljivi Martin Margiela čije dizajne karakterišu dekonstruktivizam, minimalizam i jedna potpuno nova konceptualna filozofija mode.