Glumac Dino Sarija za “Azru” o ulogama i izazovima na sceni: Ne mislim da sam dobar čovjek

746

Glumac Dino Sarija (31) do sada je u karijeri zabilježio mnoštvo pozorišnih, ali i filmskih uloga. Iako mlad glumac, uspio je ostvariti značajne uloge i sarađivati s nekim od najboljih autora na našim prostorima, a uloge po kojim ga je šira bh. javnost upoznala su one u filmovima “Smrt u Sarajevu” Danisa Tanovića, “Koncentriši se, baba” Pjera Žalice i hit seriji “Konak kod Hilmije” Elmira Jukića.

Dino se trenutno sprema za novi film Srđana Vuletića kojeg će snimati u aprilu. Sa mladim glumcem razgovarali smo o ulogama i izazovima na sceni.

Da li ste uvijek znali da ćete se baviti glumom?

– Nisam, barem ne svjesno. Neki ljudi, i ja im na tome zavidim, imaju sreću da shvate svoj talenat i vide svoj put jako rano. Moj je bio drugačiji, želio sam biti mnogo toga prije nego sam stao na scenu, isprobavao sam se u mnogim poljima ali na kraju, srećom ili sudbinom, našao sam svoj poziv.

Koliko glumcu treba da uđe u određeni lik?

– Često novinari postavljaju to pitanje kao da postoji neka formula za to. Svaka uloga ima svoje specifičnosti i zahtjeva drugačiju pripremu i proces. Neke uloge i psihologije su vam poznate, bliske pa im lakše pristupate a neke su toliko daleko od vas i toga ko ste da imate osjećaj da morate sebe „oguliti“ do kostiju i napraviti novog čovjeka. Nekad vam inspiracija dođe dok čitate tekst, neku knjigu, hodate ulicom i čujete viku i buku saobraćaja, gledate u bijeli zid sobe a nekad uopšte ne dođe.

Utjelovili ste glavnu ulogu – Lava Nikolajeviča Miškina u predstavi “Idiot”, klasiku velikog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Da li Vam je bilo teško pronaći se u ovom liku?

– Uloga Miškina bila je sasvim sigurno najzahtjevnija uloga u mojoj kratkoj karijeri. Miškin je ideja o dobrom čovjeku, o iskrenosti i otvorenosti bez predrasuda i zle primisli. Valjda mi je zato i bilo toliko teško,jer ne mislim da sam dobar čovjek. Kada se susretnete sa tolikom količinom empatije i srdačnosti jedino što vam preostane je da se pogledate u lice i priznate sebi koliko ste često u zabludi. Biti dobar je odluka koju morate donositi svaki dan i u svakoj situaciji, iznova.

Da li su Vam draže pozorišne daske ili rad ispred kamere?

– Draže mi je pozorište. Često imam osjećaj da jedinu istinsku kreativnu slobodu imam na sceni. Na setu nema vremena ni prostora za eksperimente, nažalost ne mislim da je to dobra stvar ali to je jednostavno tako. Imate odgovornost prema uloženom novcu, vremenu, proizvodu…

Vidite li sebe u nekim regionalnim ili svjetskim angažmanima?

– Što da ne, šta mi fali?

Postoji li neka uloga koju nikada ne biste prihvatili?

– Ne radi se tu toliko o samoj ulozi koliko o projektu i samom konceptu i ideji koja želi da se prenese. Umjetnost je borba za ljepotu i dobrotu, sve što se kosi sa tim principima meni je neprihvatljivo.

 

Koja poruku bi poručili mladim glumcima?

– Obzirom da sam i sam još uvijek mladi glumac teško mi je biti mudar i pametovati. Mogu prenijeti nešto što me je naučio moj profesor a to je da dokle god sumnjate u sebe, dokle god ste u dilemi i pitate se da li to što radite ima smisla – znajte da ste na dobrom putu.

I za sami kraj recite nam na kojim projektima trenutno radite?

– Trenutno se spremam za novi film Srđana Vuletića koji snimamo u aprilu, igram predstave u pozorištima, čekam potrvdne odgovore za nove projekte i serije i planiram sebi neko uzbudljivo putovanje.